Svi ljudi će umrijeti
Svi ljudi će umrijeti
Časni Kur’an potvrđuje da će svi ljudi (štaviše, sva živa bića) umrijeti i da na Ovom svijetu niko neće vječno živjeti:
Svi koji su na Zemlji prolazni su.[1]
Svako živo biće smrt će okusiti![2]
Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni, također, pomrijet će.[3]
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?[4]
U skladu s ovim ajetima, umiranje možemo smatrati općim zakonom svijeta za koji nema izuzetka među živim bićima.
Uzimanje duša
Časni Kur’an uzimanje duša, s jedne strane, dovodi u vezu sa Uzvišenim Bogom, pa između ostalog kaže: Allah uzima duše u času njihove smrti.[5]
S druge strane, meleka smrti predstavlja zaduženim za uzimanje duša: Reci: “Preuzet će vas melek smrti, koji je zadužen za vas.”[6]
A na drugom mjestu uzimanje duša pripisuje melecima i izaslanicima Božijim: Kada nekome od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.[7]
Očito je da kada izvršilac svoje djelo čini posredstvom drugog izvršioca u tom je slučaju pripisivanje djela i jednom i drugom ispravno, a ukoliko i drugi izvršilac bude imao posrednika u izvršenju djela, u tom slučaju djelo se može dovesti u vezu i sa trećim izvršiocem. Kako Uzvišeni uzimanje duša obavlja preko meleka smrti, a on preko meleka koji su pod njegovim nadzorom, sva tri odnosa su ispravna.
Blago i grubo uzimanje duša
Iz Kur’ana časnog može se shvatiti da meleci koji su zaduženi da uzimaju duše ne uzimaju svim ljudima dušu na isti način. Nekima to čine lahko i uz poštovanje, drugima grubo i s vrijeđanjem. Između ostalog, u vezi s vjernicima kaže se: One kojima će meleci duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Mir vama!”[8]
U vezi s nevjernicima kaže se: A da si samo vidio kad su meleci nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali.[9]
Možda bi se moglo kazati da i među vjernicima i među nevjernicima, u zavisnosti od stepena vjerovanja i nevjerstva, postoje razlike u lahkoći i težini uzimanja duše.
Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi
[1] Er-Rahman, 26
[2] Ali ‘Imran, 185; El-Enbija’, 35.
[3] Ez-Zumer, 30.
[4] El-Enbija’, 34.
[5] Ez-Zumer, 42.
[6] Es-Sedžde, 11.
[7] El-En‘am, 61.
[8] En-Nahl, 32; El-En‘am, 93
[9] El-Enfal, 50; Muhammed, 27.