Razina držanja do vjere i Poslanika, s.a.v.a.

Kada govorimo o postojanju dva opredjeljenja od početka islama, jedno je opredjeljenje striktno i doslovno držanje do vjerskog rješenja, a drugo je opredjeljenje idžtihad. Pod idžtihadom se misli na davanje sebi za pravo da odbaciš vjerski tekst (gdje ga vidiš nekorisnim) ili ga prihvataš (gdje ga smatraš korisnim).

Nastanak ova dva opredjeljenja prirodna je stvar u sjeni svake sveobuhvatne revolucionarne poslanice koja pokušava iz korijena promijeniti pokvareno stanje, jer ona ostavlja više razina utjecaja u skladu s količinom prijašnjih taloga, nivo prihvaćanja pojedinca vrijednosti nove poslanice i stupnju njegove odanosti njoj. Ovako nam postaje jasno da opredjeljenje koje predstavlja doslovno držanje do vjerskog teksta predstavlja visok stupanj stapanja s poslanicom i potpunu predanost njoj, a ne odbija idžtihad u okviru vjerskog teksta i ulaganja puno truda u izvođenju šerijatskog propisa iz njega.[1]

Važno je također ukazati na to da doslovno držanje do vjerskog teksta ne znači zastoj i krutost koji su u suprotnosti sa zahtjevima razvoja i različitim činiocima obnove u životu čovjeka, jer doslovno držanje do vjerskog teksta, kao što smo već naučili, znači predanost vjeri i držanje do nje u potpunosti, bez biranja, a ova vjera sama u svojoj nutrini nosi sve elemente fleksibilnosti i moć praćenja i shvatanja vremena, sa svim oblicima modernizacije i razvoja. Zato predanost vjeri i držanje do njenog teksta znači predanost svim tim elementima i njihovom potencijalu za stvaralaštvo, izum i modernizaciju.[2] Ovo su opće crte u tumačenju šiizma kao prirodne pojave u okviru islamskog Poziva i tumačenja pojave šiija kao odaziva toj prirodnoj pojavi.

Šehid sejjid Muhammed Bakir Es-Sadr

Nastanak šiizma i šija

[1] Vidi: El-Usulu-l-’amme lil-fikhi-l-mukarin, str. 563.

[2] El-Me'alimu-l-džedide lil-usul, str. 40.