Utjecaj čovjekovog truda na postizanje cilja

Autor: Ajetullah Muhammed Teki Misbah Jezdi
Izvor: Ahlak dar Kur'an
Share

Utjecaj čovjekovog truda na postizanje cilja

Treće načelo u nauci o moralu jeste to da čovjek zna da napori koje ulaže igraju ulogu u njegovom postizanju cilja i želja, te da njihov rezultat ide njemu u korist, a kako bi smjelo pristupio trudu i aktivnostima. Jer ukoliko čovjek bude imao krajnji cilj ali bude mislio da njegovi poslovi i napori nemaju efekta ili da idu u korist drugih i da nisu korisni u njegovom približavanju onom krajnjem i finalnom cilju, u tom slučaju će oslabiti njegova motiviranost za rad i trud, te se neće izlagati naporu kako bi ih postigao. Prema tome, vjerovanje u ovo načelo i svjesnost o uticaju čovjekovih djela i ponašanja na njegovu sudbinu će biti neophodno da bi se osoba privolila na kretanje i ulaganje napora na putu uzvišenih moralnih ciljeva. Čovjek treba da zna će se rezultat, korist ili šteta, svakog pokreta koji napravi i svakog djela koje svojom voljom uradi, zasigurno vratiti njemu koji je činilac tog djela ili pokreta. On nikada neće biti uskraćen poželjnih rezultata svojih djela i zaštićen od štete svog lošeg ponašanja, a Bog nema nikakvu korist ili štetu od toga. Naravno, moguće je da se tim djelom okoriste i drugi, ali čak i ta korist koja odlazi drugima će se na neki način vratiti njemu samome.

Navedeno načelo ima različite dimenzije na koje ćemo ovdje ukazati. Njegova prva dimenzija jeste da čovjekov trud neće propasti i da će se rezultat tog truda vratiti njemu samome. Druga dimenzija jeste to da čovjekovo izbavljenje i spas nisu ostvarivi bez njegovog slobodno odabranog napora, on samo svojim zalaganjem i trudom može postići krajnji cilj i drugi ne mogu promijeniti njegovu sudbinu. Treća je to da ni on neće snositi odgovornost za tuđe grijehe niti će destruktivne posljedice ponašanja drugih biti usmjerene prema njemu.

Časni Kur'an također puno naglašava ovo načelo i u mnogim ajetima objašnjava različite dimenzije koje smo gore spomenuli, a sada ćemo, u onoj mjeri koliko se tiče ove rasprave, ukazati na neke od ovih ajeta:

  1. a) Ajeti koji dokazuju da vječna i onosvjetska sreća ili nesreća čovjeka ovisi o njegovim djelima i da će rezultat svakog djela koje ovdje učini vidjeti na budućem svijetu, a u nekim od tih ajeta je to protumačeno kao ‘amel to jest djelo. Kao što su sljedeći ajeti:

فَمَنْ يَعْمَلْ مِثْقالَ ذَرَّة خَيْراً يَرَهُ وَ مَنْ يَعْمَلْ مِثْقالَ ذَرَّة شَرّاً يَرَه

Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.[1]

مَنْ يَعْمَلْ سُوْءً يُجْزَبِه

Onaj ko radi zlo biće kažnjen za to.[2]

I drugi ajeti u kojima je korišten kontekst ‘amilu/učinili su, ta'melune/činite, ja'melune/čine i … u nekim drugim od ovih ajeta korišten je kontekst fi'l/radnja , ka što je ajet:

وَافْعَلُوا الْخَيْرَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

I radite dobra djela da biste postigli ono što želite,[3]

U mnogim drugim ajetima je upotrebljen izraz kesebe/sticati, zaraditi,zaslužiti i govori o tome da je konačni rezultat života zavisi od čovjekove zarade, odnosno onoga što je zaslužio; kao što je ajet:

هَلْ تُجْزَوْنَ اِلاّ بِما كُنْتُمْ تَكْسِبُونَ

Zar se kažnjavate više nego što ste zaradili i zaslužili?[4]

I ajet:

جَزاءً بِما كانُوا يَكْسِبُون

Biće to kazna za ono što su zaslužili.[5]

Prema tome, gornji ajeti dokazuju da su samo čovjekova zasluga ili njegovo slobodno izabrano djelo uzrok njegove nesreće ili spasa, a ne nešto drugo sem toga.

  1. b) U drugoj grupi ajeta objašnjena je činjenica da se rezultat svakog čovjekovog djela, dobrog ili lošeg, vraća njemu samome. Kao što je ajet koji kaže:

اِن اَحْسَنْتُمْ اَحْسَنْتُمْ ِلاَنْفُسِكُمْ وَ اِنْ اَسَأْتُمْ فَلَها

Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo.[6]

Ili ajet:

قَدْ جائَكْمْ بَصائِرٌ مِنْ رَبِّكُمْ فَمَنْ اَبْصَرَ فَلِنَفْسِهِ وَ مَنْ عَمِىَ فَعَلَيْها

Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja – u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep – na svoju štetu je slijep[7]

Te ajet:

فَمَنْ اهْتَدى فَاِنَّما يَهْتَدى لِنَفْسِه

Onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro.[8]

I ajet:

وَ مَنْ شَكَرَ فَاِنَّما يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَ مَنْ كَفَرَ فَاِنَّ رَبّى غَنِّىٌ كَريم

Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa moj gospodar je doista neovisan i plemenit.[9]

وَ مَنْ تَزَكّى فَاِنَّما يَتَزَكّى لِنَفْسِه

– onaj ko se očisti (duhovono), očistio se za svoje dobro[10]

Svi gore navedeni ajeti napominju činjenicu da dobri rezultati čovjekovih djela neće propasti. A pogotovo više govore o toj činjenici da ti rezultati ne koriste Bogu; jer Bog nema potrebe za drugima, već da će se koristi dobrih čovjekovih djela vratiti njemu samome.

  1. d) Loše posljedice ružnih i neprimjerenih čovjekovih djela će se također vratiti njihovom počiniocu, kao što to mnogi drugi ajeti iz ove oblasti potvrđuju. Kao što su naprimjer 46. ajet sure Al-Fussilat:

Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi.

i 15.ajet sure Al-Džasija:

Onaj koji čini dobro – sebi ga čini, a onaj ko radi zlo – radi protiv sebe.

Jedan broj ovih ajeta svjedoči da posljedice i štete nečijih nedoličnih djela neće biti nametnute drugima. Kao što ajet:

I svaki grješnik će samo svoje breme nositi.[11]

Ili:

I nijedan grješnik neće grijehove drugog nositi; ako grijehovima pretovarenī pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak.[12]

Da tako je to, onaj koji nosi težak teret čak i ako pozove druge da mu pomognu, oni mu neće pomoći mada mu bili i rodbina.

I ajet:

وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ

Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grješnik će samo svoje breme nositi.[13]

Te 15. ajet sure El-Isra u kom stoji:

مَّنِ اهْتَدَىٰ فَإِنَّمَا يَهْتَدِي لِنَفْسِهِ ۖ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا ۚ وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ

Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi.

Ova dva ajeta (Al-En'am, 164 i Al-Isra, 15) su sveobuhvatniji od dva prethodna ajeta (Az-Zumer, 7 i Al-Fatir, 18) i gore navedenu činjenicu objašnjavaju na jednom mjestu, prvi da se loše posljedice ružnog djela vraćaju njegovom počiniocu i drugi da ove posljedice neće nametnuti drugima. I konačno u poglavlju En-Nedžm, ajetima 38 do 41, a koji su na ovu temu najsveobuhvatniji kaže:

أَلَّا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ﴿٣٨﴾ وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَىٰ ﴿٣٩﴾ وَأَنَّ سَعْيَهُ سَوْفَ يُرَىٰ ﴿٤٠﴾ ثُمَّ يُجْزَاهُ الْجَزَاءَ الْأَوْفَىٰ

Nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi, i čovjekovo je samo ono što sâm uradi, i  trud njegov će se, sigurno, pokazati, i prema njemu će u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti.

Ovi ajeti kao cjelina će biti objašnjenje različitih dimenzija o kojima smo ranije govorili, dimenzija koje je Uzivšeni Bog rekao svim poslanicima, a oni su bili dužni da ih prenesu ljudima i da naglase njihovu legitimnost i neospornost: prvo to da će se rezultati čovjekovih djela vratiti njemu samome,  drugo da niko neće nositi tuđi teret i treće da niko neće dobiti sem ono za što se sam trudio i ništa mu drugo neće koristiti, jer:

وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَىٰ

Čovjekovo samo ono za što se potrudi.[14]

Neki lakomisleni ljudi su mislili da ovaj ajet objašnjava jedno ekonomsko načelo i jedan legislativni zakon, te da predstavlja činjenicu da čovjek u društvu i materijalnom životu neće biti vlasnik ničeg sem onoga što stekne svojim radom i trudom. Činjenica je da se ispravnost ili neispravnost spomenutog ekonomskog načela proučava u ekonomskim raspravama i mi ovdje o tome nećemo da sudimo. Mi kažemo da se spomenuto načelo , bilo tačno ili netačno; a dokazi svjedoče da gore navedni ajeti nemaju veze sa ovim ekonomskim načelom; odnosi se na jednu ahiretsku zbilju i sudnji dan na kojem niko neće nositi tuđi teret i gdje niko nema ništa sem svog truda i napora, kao što je također rečeno u 7 i 8 ajetu sure Ez-Zilzal:  Svako će vidjeti svoj trud i dobiti potpunu nagradu za to.

[1] Ez-Zilzal, 7-8

[2] En-Nisa’, 123

[3] El-Hadždž, 77

[4] Junus, 52

[5] Et-Tevbe, 82

[6] El-Isra, 7

[7] El-En'am, 104

[8] En-Neml, 92

[9] Lukman, 31

[10] El-Fatir, 18

[11] El-En'am, 164

[12] El-Fatir, 18

[13] El-En'am, 164

[14] En-Nedžm, 39

  • 4 Februara, 2019