Beznačajnost ovog svijeta kod Boga

Beznačajnost ovog svijeta kod Boga

U objašnjenju bezvrijednosti Ovog svijeta i pokuđenosti privrženosti Ovom svijetu u sljedećoj rečenici Poslanik, s.a.v.a., ističe:

“O Ebu Zerre, tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada bi Ovaj svijet kod Boga imao vrijednosti koliko krilo komarca ili muhe, ne bi nevjerniku dao da iz njega popije gutljaj vode.”

Ljubav prema Ovom svijetu je nedaća kojom smo svi manje ili više pogođeni. Ako sada nismo pogođeni njom, postoji mogućnost da u budućnosti budemo. Zato je prikladno da obratimo više pažnje na ovaj govor Poslanika, s.a.v.a., i da se trudimo da, u odgoju svoga nefsa iz njega izvučemo korist.

Za nas životinjski užici predstavljaju mjerila vrijednosti, i što god nam se više sviđa to smatramo vrednijim i to je za nas poželjnije. Ali, islam za vrijednost nudi drugo mjerilo, a to je usklađenost sa Božijom željom, tj. vrijedno je ono što je vrijedno kod Boga.

Poslanik, s.a.v.a., zaklinje se da kada bi Ovaj svijet – sa svom svojom prostranošću, veličinom i sa svim užicima, za čije postizanje se gube i potroše životi – kod Boga imao vrijednost koliko i krilo komarca, Bog ne bi nevjerniku dozvolio da popije ni gutljaj vode iz njega. Kada bi okeani i mora kod Boga imali vrijednost, ne bi dozvolio nevjerniku da se njima koristi, nego bi samo svoje prijatelje njima okoristio. (Naravno, ovdje se pod nevjernikom misli na osobu koja prkosi istini, koja je neprijatelj vjere i zbog toga ne prihvata istinu, dok potlačeni nevjernik ima drugi status.) Naravno da smo svi svjedoci toga da se i vjernik i nevjernik jednako koriste blagodatima Ovog svijeta. Upravo to je pokazatelj da Ovaj svijet nema bitne vrijednosti; on je samo sredstvo iskušavanja. Bog u Kur'anu poručuje:

Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje…[1]

Na drugom mjestu kaže:

Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na Ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u šta se čovjek može pouzdati.[2]

U drugom ajetu, u vezi sa nestalnošću Ovog svijeta i vječnošću onoga što je kod Boga, kaže se:

Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.[3]

Čovjek misli da blagodati Ovoga svijeta imaju vrijednost i da je onaj ko se više njima koristi više vrijedan. Kur'an u vezi sa ovim neispravnim mišljenjem ističe:

Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!” [4]

Zbilja je takva da je Ovaj svijet sredstvo iskušavanja čovjeka i bilo da se čovjek koristi blagodatima Ovog svijeta ili da bude lišen njih, on je predmet iskušenja od Boga. Niti je imućnost znak veličine i plemenitosti, niti je siromaštvo i neimaština pokazatelj bezvrijednosti. S obzirom da je Ovaj svijet kod Boga bezvrijedan, On ne čini nevjernika lišenim njega, a Džennet i njegove blagodati kod Boga su vrijedni te zbog toga nevjernika lišava njih.

I stanovnici Vatre dozivat će stanovnike Dženneta: “Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!”, a oni će reći: “Allah je to dvoje nevjernicima zabranio.”[5]

Džennet i njegove blagodati toliko su vrijedni da nevjernici nisu dostojni uživanja u njima. Ustvari, ova primarna i zbiljska vrijednost svojstvena je bogougodnima. Nasuprot tome, Ovaj svijet kod Boga nema vrijednost. Zbog toga se i nevjernici njime koriste. Čak se oni više i bolje od drugih koriste njim. U svakom slučaju, koliko god se njim više koriste, povećava im se i kazna zato što nevjernik sve to koristi na putu obijesti i skretanja sa puta istine.

Zanimljivo je da se Poslanik, s.a.v.a., zaklinje kada objašnjava beznačajnost i bezvrijednost Ovog svijeta. Iz toga razumijemo da je običnim ljudima teško povjerovati u ovo, tj. ljudima je čudno kako je moguće da Ovaj svijet – sa svom svojom prostranošću, sa svim izvorima, mogućnostima i s mnoštvom užitaka kojima se čovjek koristi – kod Boga nema vrijednost ni koliko krilo komarca! Ovo pokazuje upravo da je naša obaviještenost o zbiljama veoma slaba i da je naše prosvjetljenje veoma malo. Zaokupljenost materijalnim učinili smo temeljem svoga života i Ovaj svijet držimo primarnim, ne znajući da je po Božanskom shvatanju i Kur'anu Ovaj svijet bezvrijedan i da je vrijedan samo kao sredstvo. Zbiljska vrijednost pripada onome dobrom i lijepom, što biva povod čovjekove sreće i dostizanja zadovoljstva Istine. Zbiljska vrijednost je u onome što biva povod čovjekove bliskosti Bogu. Ovo je upravo onaj cilj zbog kojeg je čovjek i stvoren te se od njega traži da se koristi svim sredstvima da bi dostigao taj cilj.

[1] Et-Tegabun, 15.

[2] El-Kehf, 46.

[3] En-Nahl, 96.

[4] El-Fedžr, 15-16.

[5] El-A‘raf, 50.