Kako Iran i Kina kontrolišu šahovsku ploču

Kineski dvokolosiječni odgovor na američko-izraelski rat protiv Irana odražava širu geopolitičku i ekonomsku strategiju koja kreće se od borilišta do svjetskog finansijskog sistema.

Kina na rat epstinske klike – SAD i “Izrael” protiv Irana zvanično odgovara na dva paralelna načina: kroz diplomatskog glasnogovornika i vojnog glasnogovornika.

U prijevodu: Kina ovaj rat vidi kao žestoku političko-diplomatsku tenziju i kao vojnu prijetnju.

Glasnogovornih kineske vojske, pukovnik Narodne Oslobodilačke Armije (PLA), govori u metaforama. On je taj koji je rekao eksplicitno da su SAD “ovisnici o ratu”, sa samo 250 godina historije i samo 16 godina mira.

On jasno SAD pozicionira kao prijetnju svijetu. A očigledno, također i kao moralnu prijetnju.

Kineski predsjednik Xi Jinping je odlučan u tome da stvori dugotrajne veze između marksizma i konfucijanizma.

Važan doprinos Konfučija političkom mišljenju je njegovo naglašavanje precizne upotrebe jezika. Samo onaj ko govori s preciznim metaforama i moralnom težinom može vladati nacijom.

Stoga Kina pažljivo razvija stabilnu moralnu i etičku kritiku hirovitog američkog rata protiv Irana. Naglašava pri tome da je ovo napad nacije koja je izgubila svoj moralni kompas.

Globalni Jug u potpunosti shvaća tu poruku.

Uz to, i činjenice na bojnom polju pokazuju da je Kina promijenila pravila rata sa Iranom.

Iranska mreža je u potpunosti spojena sa BeiDou satelitskim sistemom. To pojašnjava kako Iran sada pogađa s velikom preciznošću, i svaki pokret dvojca SAD-Izrael se suočava sa Kina-tech digitalnim zidom (preko 40 BeiDou satelita u orbiti). Zbog toga iranske rakete imaju sjajnu preciznost i povećanu otpornost na elektronske smetnje.

Kao dio njihovog 25-godišnjeg Sveobuhvatnog strateškog partnerstva, Kina je dostavila Iranu i dalekodometne radare, koji su integrirani sa satelitskim sistemima. Glavni posljedica toga je što sada Iranu potrebno mnogo kraće vrijeme za reakciju u poređenju na Dvanaestodnevni rat.

Paralelno je pomogla i Rusija, omogućujući da Iran naveliko primijeni ono što je Rusija naučila u Ukrajini o zapadnim sistemima poput Patriot-a i IRIS-T. Ne samo u vezi s taktikom zasićenja sistema odbrane dronovima, već i učenje ruskog načina koordiniranja dronskih rojeva sa salvom balističkih raketa. Upravo to čini devastirajući efekt koji se vidi u posljednjim valovima operacija Istinito obećanje 4.

Igramo Go: sve se vrti oko petro-jen-a

Obratimo sada pažnju na krucijalnu tačku: gambit Hormuškog tjesnaca. Ključna tačka je iransko odobravanje tranzita samo naftnim tankerima čiji tovar je podmiren petro-jen-om. Ne dolarom. Ne eurom. Samo jen-om.

Kina je već otpočela kraj Bretton Woods/petrodolar sistema u decembru 2022., kada je Peking pozvao petrodolarske monarhije Savjeta Kooperacije Zemalja Zaljeva (GCC) da trguju naftom i zemnim plinom na Šanjgajskoj berzi.

Sada, spojimo spomenuto sa kineskim petnaestim “Petogodišnjim planom”, o kojem se trenutno raspravlja i koji se odobrava u Pekingu.

Govorimo o dubinskoj viziji sistema.

Na prilično holističan način, pekinški stratezi su odredili porast GDP-a za 4 posto; podići digitalnu ekonomiju na 12.5 posto GDP-a; zelena energetska rješenja na 25 posto; kvalitet površinskih voda na 85%; lavinu patenata visoke vrijednosti; sve to i više, jednako raspoređeno, sa ćvrstim ciljevima koje treba postići uz obavezujuće pokazatelje sve do 2030.

Što znači da Kinezi tretiraju ekonomiju, energetsku sigurmost, ekologiju, edukaciju i zdravstvo kao organe istog tijela. Urbanizacija na taj način pokreće produktivnost: mnogo investicija za istraživanje i razvoj podstičku patente, patenti pokreću digitalnu ekonomiju, zelena energetska rješenja pokreću stratešku neovisnost.

Posljednji “Petogodišnji” plan kao zaključak pokazuje da Kina pomno planira da postane lider dolazeće tehnološke budućnosti. Plan se odnosi i na mnogo poslije 2030., pa i poslije polovine stoljeća.

Ne začuđuje da rušenje petrodolara igra glavnu ulogu u procesu promjene trenutnog sistema međunarodnih odnosa. Iran to sada nudi na zlatnom pladnju, time što mijenja petrodolar sa petrojenom na najvažnijem čvorištu svijetua, kroz koji prolazi 20% sve svetske nafte.

Irana igra ne na vojnu, nego finansijsku nuklearnu. A sve pojednostavljuje to što Iran već nudi model kojeg ostatak Globalnog Juga može slijediti: skoro 90% sirovinske nafte Teherana podmiruje se u jenima kroz CIPS platni sistem.

Globalni Jug bi mogao obgrliti upravo taj jednostavni model. Teheran ne kaže da je Hormuški tjesnac blokiran. On je blokiran samo za neprijateljsku epstinsku kliku – Sjedinjenim Državama i njihovim potrčkama koji trguju petrodolarom. Rute plovidbe u trenutnom vremenu postaju politički filter. Dok se Globalni Jug seli na petrojen, hegemonski petrodolar – od 1974. – pada mrtav.

Do sad svaki trgovac na planeti zna kako petrodolar funkcionira. Poslije naftnog šoka iz 1973., GCC i OPEC su se 1974. dogovorili da je naftom moguće trgovati samo u dolarima.

Izvoznici nafte su primorani razmijeniti profit njihovih dolara nazad u Trezor SAD-a i berzu. Time se osnažuje uloga američkog dolara kao rezervne valute, finansiraju američke tehnološke investicije, vojno-industrijski kompleks i njihovi Beskonačni ratovi; a najviše od svega se, de fakto, finansira – nenaplativi – dug SAD-a.

Kina, Rusija i Iran, kao članovi BRICS-a, predvode pojačavanje alternativnih platnih sistema, a za to je od krucijalne važnosti zaobilaženje petrodolara.

Dakle, govorimo o mnogo većem od same kontrole nafte – što je navodni racionale konfuzne, neplanske “ekskurzije” (Trumpovom terminologijom) u Iran.

Praktično govoreći, činjenice na terenu već ispisuju “ozbiljan promašaj”. Iranski uzvratni udarac je na potpuno novoj dimenziji.

IRGC putem Sun Tzua

Pretvaranje Hormuškog prolaza u oružje je Sun Tzu, revidiran od strane iranske Revolucionarne garde. Oboje, i tranzitni koridor – Hormuški tjesnac, i valuta – jen, su oružje uništavanja imperije. Kome treba nuklearka?

Na tezgi je kontrola globalnog finansijskog sistema i mnogo poslije 2030., sve do polovine stoljeća pa i dalje. U realnom vremenu posmatramo Perzijance kako igraju šah, u kome briljiraju, ali uz elemente weiqi-ja (“Go” igrice).

Go igra je organska. Kada se kamenčići koji se koriste u igri dodirnu, oni formiraju oblik i dugoročnu kontrolu pristupa širinom cijele ploče. U našem slučaju, geopolitičke-geoekonomske šahovskom ploče. Sve je u pozicioniranju, strpljenju, sabiranju prednosti i strategiji upravljanja.

U tome je “tajna”  zašto rat protiv Irana nudi Kini odlučujući potez. Peking je godinama u procesu oblikovanja šahovske ploče uz beskonačnu strpljivost: formiranjem par multilateralnih institucija, igrajući ključnu ulogu u BRICS-u i SCO, praveći Novi put svile (BRI), ulažući u alternativne sisteme namirivanja, propelirajući svoju diplomaciju.

Go je ekstremno racionalan. Ako pozicionirate elemente plohe racionalno, nećete izgubiti. Tada se igra se sama igrā. Mi smo na sada na tom mjestu. I zato je imperijalni Razotkrivač, zajedno sa svojim fanaticima, omogućavaocima i vazalima, izgubljen i prestravljen: zatvorenik vlastite močvare oholosti.