Mjerila razumijevanja istine o Imamu Aliju II
Mjerila razumijevanja istine o Imamu Aliju II
Pored toga što je Poslanik na dan Gadira i na drugim mjestima i u drugim prilikama različitim riječima i obraćanjima na sasvim jasan i razumljiv način Alija predstavio kao svoga halifu nasljednika, ima također i drugih iskaza koji podrazumijevaju Alijev hilafet.
Poslanik ima namjeru odrediti mjerila i standarde kako bi islamsko društvo u pogreškama i u slučajevima kada se izmiješaju istina i zabluda i kada je običnom čovjeku teško odvojiti istinu od zablude, uzevši u obzir ove standarde, razumjelo istinu i klonilo se od zablude. U ovim hadisima Poslanik Alija predstavlja kao svjetlo upute, mjerilo vjerovanja, mjeru istine. U skladu s ovim hadisima, Ali nije običan predvodnik, već Božanski predvodnik, čije su riječi i djela mjera i standard. Ispravno djelo je ono djelo koje on čini, istina je ono što on priča, ispravna strana je ona strana na kojoj on stoji. Svako ko nije u njegovim redovima, nije s istinom.
Uznemiravanje Alija je uznemiravanje Poslanika, a.s.
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
مَن آذَى عَلِيًّا فَقَد آذَانِي
“Svako ko uznemiri Alija, uznemirio je mene.”[1]
Vrijeđanje Alija vrijeđanje je Poslanika
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
“Ko bude vrijeđao i loše govorio o Aliju, mene je uvrijedio; svako ko mene uvrijedi, Boga je uvrijedio; svakoga ko uvrijedi Boga, On će licem u Vatru baciti.”[2]
Odvajanje od Alija odvajanje je od Poslanika
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
مَن فَارَقَ عَلِيًّا فَارَقَنِي وَ مَن فَارَقَنِي فَارَقَ اللّه، عَزَّوجَلَّ
“Svako ko se odvoji od Alija, odvojio se od mene, a svako ko se odvoji od mene, odvojio se od Boga.”[3]
Rat protiv Alija, to je rat protiv Poslanika
Ebu Hurejre kaže:
“Vidje Poslanik Alija, Fatimu, Hasana i Husejna pa reče:
أَنَا حَرْبٌ لِمَنْ حَارَبَكُم وَ سِلْمٌ لِمَنْ سَالَمَكُمْ
’Ratujem protiv svakoga ko se bori protiv vas, u miru sam sa svakim ko je s vama u miru.‘”[4]
Bajrak upute
Poslanik, s.a.v.a., je rekao Ebu Zerru:
يَـا أَبَـابَرزَةُ، إِنَّ رَبَّ الْعَالمِينَ عَهِدَ إِلَيَّ عَهْدًا فِي عَلِيٍّ بنِ أَبِي طَالِبٍ، صَلَوَاتُ اللّه عَلَيهِ وَآلِهِ، فَقَالَ : إِنَّهُ رَايَةُ الْهُدَى وَ مَنَارُ الإِيمَانِ وَ إِمَامُ أَولِيَائِي وَ نُورُ جَمِيعِ مَن أَطَاعَنِي
“Uzvišeni Allah mi je rekao za Alija ibn Ebi Taliba:
‘On je bajrak upute, znak vjerovanja, predvodnik prijatelja Božijih, svjetlost svima onima koji su pokorni Allahu.’”
Ali i istina
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ali je s istinom i istina je s njim, gdje god da jeste.”[5]
عَلِيٌّ مَعَ الحقِّ وَ الحَقُّ مَعَهُ حَيثُما دَارَ
Istina i Ali
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ali, gdje god da se nalazi, istina je s njim.”[6]
الحَقُّ مَعَ عَلِيٍّ حَيثُ دَارَ
Ali, istina i Kur'an
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ali je s istinom i Kur'anom, i Kur'an je zajedno s Alijem, ne odvajaju se sve dok mi ne stignu kod izvora Kevser.”[7]
عَلِيٌّ مَعَ الحَقِّ وَ القُرآنِ وَ الحَقُّ و القُرآنُ مَعَ عَلِيٍّ لَن يَتَفَرَّقَا حَتَّى يَرِدَا عَلَيَّ الحَوضَ
Ali i Kur'an
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ali je s Kur'anom i Kur'an je s Alijem, ne odvajaju se jedan od drugog sve dok mi ne dođu kod izvora Kevser.”[8]
عَلِيٌ مَعَ القُرآنِ وَالقُرآنُ مَعَ عَلِيٍّ لا يَفْتَرِقَانِ حَتَّى يَرِدَا عَلَيَّ الحَوضَ
Ali poput Kabe
Poslanik, s.a.v.a, je rekao: “Ali, ti si poput Kabe. Svi dolaze njoj, ali ona ne ide ni prema kome.”[9]
أَنتَ بِمَنزِلةِ الْكَعْبةِ تُؤْتَى وَ لا تَأْتِي
Također je rekao: “Ali je među vama poput Kabe, u koju je gledati ibadet, a doći joj na hadž farz.”[10]
مَثَلُ عَلِيٍّ فِيكُمْ كَمَثلِ الْكَعْبَةِ المَسْتُورَةِ النَّظَرُ إِلَيهَا عِبَادَةٌ وَالحَجُّ إِلَيهَا فَرِيضَةٌ
Ali, kapija oprosta
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ali je kapija oprosta: svako ko uđe na ovu kapiju – vjernik je, svak ko iz nje iziđe – nevjernik je.”[11]
عَلِيٌ بَابُ حِطَّةٍ فَمَن دَخَلَ مِنْهُ كَانَ مُؤْمِنًا وَ مَن خَرَجَ مِنْهُ كَانَ كَافِرًا
Mjera vjerovanja
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ali! Kada ne bi bilo tebe, nakon mene se ne bi mogli raspoznavati vjernici.”[12]
لَولَاكَ، يَا عَلِيُّ، مَا عُرِفَ المُؤمِنُونَ مِنْ بَعْدِي
Ali, a.s., odvaja istinu od zablude
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ali, ti odvajaš istinu od zablude.”[13]
أَنتَ الفَارُوقُ بَينَ الحَقِّ وَالبَاطِلِ
Bajrak vjerovanja
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ali, postavio sam te kao bajrak između sebe i moga ummeta: ko god te ne bude slijedio – on je nevjernik.”[14]
جَعَلْتُكَ عَلَمًا فِيمَا بَينِي وَ بَينَ أُمَّتِي فَمَن لَمْ يَتَّبِعْكَ فَقَد كَفَرَ
Djelitelj Dženneta i Džehennema
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ti si djelitelj Vatre.”[15]
أَنتَ قَسِيمُ النَّارِ
Ali je rekao: “Ja sam djelitelj Vatre.”[16]
أَنَا قَسِيمُ النَّارِ
Također je rekao:
“Ja sam na Sudnjem danu djelitelj vatre i reći ću Vatri: Ovo je za tebe, a ovo za mene; ili: Ovog uzmi, ovog ostavi.”[17]
Qasīm u ovim predajama ima značenje djelitelja, kao kada dvojica ljudi dijele nešto između sebe. U skladu s ovim, kada kažemo da je Ali djelitelj vatre, to znači da on i Džehennem između sebe dijele ljude. Dakle, ovom se predajom želi dati do znanja da je njegovo biće nasuprot Džehennemu: upravo onako kako neki ljudi pripadaju vatri džehennemskoj, drugi će pripadati Aliju. Drugim riječima, možemo kazati da je Ali ovaploćenje Dženneta.
Ono što se iz treće predaje može zaključiti jeste činjenica da odluka po ovom pitanju pripada Aliju, jer on je taj koji govori Vatri koga će uzeti, a koga ne. Također, Poslanik mu je rekao:
أَنتَ قَسِيمُ الجَنَّةِ وَ النَّارِ
“Ti dijeliš Džennet i Džehennem.”[18]
Iz ovih predaja proizlazi da je Ali onaj koji dijeli Džennet i Džehennem među ljudima, ali ustvari nema potrebe za dijeljenjem, već je njegovo biće mjera pripadanja. Dakle, Ali je mjera bivanja Džennetlijom i svako je Džennetlija do trenutka dok ne skrene s puta slijeđenja. Međutim, u trenutku kada skrene i kada ne bude komplementaran s njegovim bićem, predstavlja suho granje čija je jedina uloga i svrha sagorijevanje u vatri. Rezultat ovih nekoliko predaja je da je ali otjelovljeni Džennet i da je on mjerilo bivanja Džennetlijom.
Dozvola prelaska preko Sirata
Poslanik, s.a.v.a, je rekao:
“Dok Ali ne da dozvolu, niko neće moći preći Sirat.”[19]
Spas je u slijeđenju Alija
Poslanik, s.a.v.a., pokazujući na Alija je rekao:
وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ إِنَّ هَذَا وَ شِيعَتَهُ هُمُ الفَائِزُونَ يَومَ الْقِيَامَةِ
“Kunem se Onim u Čijoj ruci je moja duša: on i njegovi sljedbenicu su spašeni na Sudnjem danu.”[20]
Sljedbenici Alija su u Džennetu
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ti i tvoji sljedbenici ste u Džennetu.”[21]
أَنتَ وَ شِيعتُكَ فِي الجَنَّةِ
Skupina spašenih
Dok je pokazivao na Alija, Poslanik je rekao: “On i njegova skupina su spašeni.”[22]
هَذَا وَ حِزْبُهُ المُفْلِحُونَ
Alijevi sljedebenici su zadovoljni i njima su drugi zadovoljni
Ali, a.s., je rekao:
إِنَّ خَلِيلِي، صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَ آلِهِ وَ سَلَّمَ، قالَ: يَا عَلِيُّ، إِنَّكَ سَتَقْدِمُ عَلَى النَّاسِ وَ شِيعتُكَ رَاضِينَ مَرضِيِّينَ
“Poslanik me je obavijestio da ćemo ja i moji sljedbenici biti proživljeni zadovoljni Bogom i On zadovoljan nama.”[23]
Ovaj izraz sličan je onome o čemu se govori u suri Bejjine, gdje se opisuju najbolji robovi Božiji, pa se kaže: Zadovoljan Allah je s njima i oni zadovoljni Njime. U komentarima ovog ajeta nailazi se na predaje iz kojih se zaključuje da su primjer takvih ljudi Ali i njegove pristalice. Položaj na kojem je Allah zadovoljan čovjekom i čovjek Allahom spada u red visokih stupnjeva savršenstva, kako već Kur'an na drugom mjestu taj položaj opisuje, da pripada dušama sigurnim koje, oslanjajući se na spomen imena Božijeg, ostvaruju sigurnost i smirenost još u svijetu mnoštva, pa se kaže:
A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj! (posljednji ajeti sure Al-Fadžr)
Spominjanje Alija je ibadet
Poslanik, s.a.v.a., kaže:
ذِكْرُ عَلِيٍّ عِبَادَةٌ
“Spominjanje Alija je ibadet.”[24]
Gledanje u Alijevo lice je ibadet
Prenosi se od Aiše, kako kaže:
“Vidjela sam svoga oca kako puno gleda u Alijevo lice. Upitah ga: ’Oče, zašto toliko gledaš u njega?‘ i on mi reče: ’Kćeri, čuo sam Poslanika da je rekao: ‘Gledanje u Alijevo lice je ibadet.'‘”[25]
Ali, džennetska kapija
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
“Ja sam grad Dženneta, a Ali je kapija tog grada. Griješi onaj koji misli da u Džennet može ući na neki drugi način, a ne na kapiju.”[26]
Alijev sjaj u Džennetu
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
“Kao što jutarnja zvijezda obasjava ljude na Zemlji, tako Ali obasjava stanovnike Dženneta.”[27]
Alijevo pravo nad muslimanima
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
حَقُّ عَلِيٍّ عَلَى كُلِّ مُسْلِمٍ حَقُّ الوَالِدِ عَلَى وَلَدِهِ
“Alijevo pravo nad muslimanima je poput prava koje svaki otac ima nad svojim djetetom.”[28]
Pokornost Aliju
Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju: “Svako ko se meni pokorio, pokorio se Allahu, svako ko se tebi pokori, pokorio se meni. Svako ko je meni neposlušan, neposlušan je Allahu, svako ko je tebi neposlušan, neposlušan je meni.”[29]
مَـن أَطـاعَـنِي فَـقَـد أَطَـاعَ اللّه وَ مَـن أَطاعَكَ أَطاعَنِي وَ مَن عَصَانِي فَقَد عَصَى اللّه وَ مَن عَصَاكَ فَقدْعَصَانِي
Poslanikov povjerenik
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Čuvar mojih tajni je Ali.”[30]
صَاحِبُ سِرِّي عَلِيٌّ بنُ أَبِي طَالَبٍ
Isto tako, Aiša, prenosi od svoga oca da je rekao:
“Ali je čuvar Poslanikovih tajni.”[31]
Ali, Poslanikova glava
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
“Ali je meni ono što je moja glava mome tijelu.”[32]
[1] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 142, hadis 36445; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 190, hadis 16; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LV, str. 298, hadis 226; Tarihu Demišk, tom I, str. 420, hadis 494-502.
[2] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 121; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 190, hadis 18; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LVI, str. 302, hadis 241.
[3] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 123; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LV, str. 299, hadis 237 i 238; Tarihu Demišk, tom II, str. 268, hadis 796; Manakibu Ibn Magazeli, str. 240, hadis 287 i 288; Manakibu Harezmi, str. 105, hadis 109.
[4] Manakibu Ibn Magazeli, str. 65, hadis 90; str. 50, hadis 73; Zahairul-‘ukba, str. 25.
[5] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 119 i 124; Tarihu Bagdad, tom XIV, str. 21.
[6] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XXXVI, str. 177, hadis 139.
[7] Ibid., hadis 140; Tarihu Demišk, tom III, str. 153, hadis 1172.
[8] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 124; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 191, hadis 21; Feydul-kadir, hadis 3564.
[9] Usdul-gabe, tom IV, str. 31.
[10] Tarihu Demišk, tom II, str. 406, hadis 912; Manakibu ibn Magazeli, str. 107, hadis 149.
[11] Es-Sava'iku el-muhrike, str. 193, hadis 34.
[12] Kenzul-’ummal, XIII, str. 152, hadis 36477; Manakibu Ibn Magazeli, str. 70, hadis 101.
[13] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje I, str. 39, hadis 3; poglavlje XXIV, str. 140, hadis 102; Tarihu Demišk, tom III, str. 157, hadis 1174.
[14] Tarihu Demišk, tom II, str. 489, hadis 1019.
[15] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LIX, str. 325, hadis 234 i 235; Tarihu Demišk, tom II, str. 224, hadis 762; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 195, hadis 40.
[16] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 152, hadis 36475.
[17] Tarihu Demišk, tom II, str. 242, hadis 761-763; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LIV, str. 289, hadis 228.
[18] Es-Sava'iku el-muhrike, str. 195, hadis 40.
[19] Manakibu Ibn Magazeli, str. 242, hadis 289; Zahairul-‘ukba, str. 71.
[20] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XXXI, str. 156, hadis 118; Tarihu Demišk, tom II, str. 344, hadis 853, 856 i 858.
[21] Tarihu Demišk, tom II, str. 345, hadis 853.
[22] Ibid., str. 347, hadis 854.
[23] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 156, hadis 36483.
[24] Tarihu Demišk, tom II, str. 408, hadis 914; Manakibu Ibn Magazeli, str. 206 i 243.
[25] Tarihu Demišk, tom II, str. 391, hadis 894-911; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 190, hadis 15; Manakibu Ibn Magazeli, str. 206, hadis 244-254.
[26] Tarihu Demišk, tom II, str. 457, hadis 989; Manakibu Ibn Magazeli, str. 86, hadis 127.
[27] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LV, str. 295, hadis 233; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 193, hadis 36; Manakibu Ibn Magazeli, str. 140, hadis 184.
[28] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LV, str. 295, hadis 234; Tarihu Demišk, tom II, str. 271, hadis 797-799; Manakibu Ibn Magazeli, str. 47, hadis 70.
[29] Tarihu Demišk, tom II, str. 266, hadis 793-795.
[30] Ibid., str. 311, hadis 822.
[31] Manakibu Ibn Magazeli, str. 73, hadis 108.
[32] Ibid., str. 92, hadis 135 i 136; Fejdul-kadir, tom IV, str. 357; Er-Rijadun-nadireh, tom II, str. 105.
