Očiti argumenti Alijevog hilafeta I

Autor: Grupa autora
Izvor: Hadž obznane
Share

Očiti argumenti Alijevog hilafeta I

Argumenti koji pored hadisa Gadira na odvojen i poseban način jasno ukazuju na hilafet i vođstvo Emirul-mu'minina Alija ibn Ebi Taliba toliko su brojni da, kada bismo ih sve htjeli navesti, bilo bi nam potrebno puno vremena i veoma mnogo mjesta pa bi u tom slučaju ovo bila knjiga s veoma velikim brojem stranica. Zbog toga ćemo se zadovoljiti spominjanjem samo jednog manjeg broja navedenih hadisa.

Unaprijed podsjećamo da, iako je islamsko društvo nakon života Poslanikovog, pogreškom u preciziranju vođstva i ispravnog i istinskog nasljednika Poslanikovog, dvadeset pet godina sprečavalo hazreti Alija, a.s., da učestvuje u muslimanskim pitanjima, to nije umanjilo ništa od njegove suštinske vrijednosti, već mu je samo onemogućilo bezgrješno vođstvo. Svima je jasno da njegove vrijednosti i vrline nisu zavisile od formalnog postavljenja, već da je vrijednost položaja hilafeta zavisila od njegovog prihvatanja, to jest kada god je neko drugi umjesto njega sjedio na ovom položaju, ovaj bi položaj imao niži stepen, i jedini momenat kada je ovaj položaj postigao svoju pravu vrijednost jeste trenutak kada je bio povjeren Aliju.

Napisali su:

“Kada je Emirul-mu'minin Ali ušao u Kufu, došao je jedan čovjek i rekao: ‘Zaklinjem se Bogom, o, Emirul-mu'minine, hilafet je tobom ukrašen. Nisi ti ovim položajem porastao, niti postao bolji; hilafet je trebao tebe, a nisi ti trebao hilafet.’”[1]

Abudullah, sin imama Ahmeda ibn Hanbela, pričao je:

“Jednoga sam dana sjedio kod oca kad je jedna grupa Kufljana ušla da razgovaraju o hilafetu. Međutim, u vezi s Alijevim hilafetom govor se bijaše odužio, pa moj otac podiže glavu te reče: ‘Koliko govorite o Aliju i hilafetu! Hilafet nije ukrasio Alija, Ali je ukras hilafeta.’”[2]

Hadis jevmud-dar

Hilafet, nasljedništvo nakon Poslanika i upravljanje islamskim društvom, nije bilo pitanje kojeg je Poslanik ostavio nespomenuto do posljednjih dana svoga života, niti ga je on ostavio neriješenim za islamsko društvo. Od onog dana kada je bio dužan obznaniti poslanstvo, bio je obavezan predstaviti i svoga nasljednika.

Kada je objavljen ajet o javnom pozivu rodbine u trećoj godini poslanstva,[3] Poslanik je pozvao Alija i rekao mu:

“Bog mi je naredio da pozovem svoju rodbinu u islam. Pripremi hranu i nabavi ćasu mlijeka pa pozovi djecu Abdul Mutalliba, kako bih obavio svoju dužnost.” Hazreti Ali je pričao: “Pozvao sam sve iz Beni Abdul Mutalliba i bilo ih je oko četrdeset. Prinio sam hranu koju sam pripremio. Pojeli su hranu i popili mlijeko. Međutim, hrane je ostalo onoliko koliko je bilo i izneseno. Kada je Poslanik htio razgovarati s njima, Ebu Leheb reče: ‘Muhammed vas je opčinio.’ Sastanak je bio pokvaren i svi se raziđoše. Sutradan, Poslanik mi ponovo naredi da ih pozovom i da pripremim hranu i mlijeko. Kada su došli, najeli se i napili mlijeka, Poslanik je počeo govoriti: ‘O, djeco Abdul Mutallibova, zaklinjem se Allahom da među Arapima ne poznajem mladića koji bi svome narodu donio bolje od onoga što sam ja vama donio. Ja sam vam donio dobro i ovoga i onoga svijeta. Bog mi je rekao da vas pozovem tome. Koji od vas mi u tome pomaže?’

Ja – kaže Ali – koji sam od svih njih tad bio mlađi rekoh: ‘O, Božiji poslaniče, ja ću ti pomoći.’ Poslanik mi onda spusti ruku na vrat i reče: ‘Ovo je moj brat, nasljednik i opunomoćenik među vama. Slušajte ga i pokoravajte mu se.’ U tom trenutku prisutni svi ustadoše smijući se Ebu Talibu i govoreći: ‘Naređuje ti da se pokoravaš Aliju.’”[4]

U skladu s jednom predajom, Poslanik je tri puta ponovio svoj poziv i prijedlog da mu priđu, ali niko mu se osim Alija nije odazvao ni odgovorio.[5]

Hadis položaja

Sljedeći argument koji ukazuje na Alijev hilafet jeste hadis položaja, koji spada u najpoznatije hadise koje je izrekao Poslanik i kojeg prenosi veliki broj ashaba. Ibn Asakir u Historiji Damaska[6] ovaj hadis prenosi od 23 ashaba kroz različite puteve i senede. Kako se to može iz konteksta zaključiti, ovaj je hadis Poslanik izrekao nekoliko puta, ali najpoznatiji od njih kazan je u bici na Tebuku.

U toj bici Poslanik je bio zapovjednik vojske i tako su izišli iz Medine. Alija je ostavio kao svoga zamjenika u Medini. Ovo je jedina bitka u kojoj Ali nije bio uz Poslanika. Upravo zbog toga mu je bilo teško da ostane u Medini, a da Poslanik ide u borbu. Kada je vojska krenula, Ali mu priđe i reče: “Ostavljaš me u Medini sa ženama i djecom?”, ali Poslanik mu odgovori:

أَمَا تَرْضَى أَنْ تَكُونَ مِنِّي بِمَنْزِلَةِ هَارُونَ مِنْ مُوسَى إِلَّا أَنَّهُ لَا نَبِيَّ بَعْدِي

“Zar ne želiš da mi budeš kao Harun Musau, a.s., s tom razlikom što nakon mene nema poslanika?”[7]

Iz Kur'ana časnog proizlazi da je Harun prema Musau imao pet položaja: bio mu je brat, učestvovao je u poslanstvu, namjesnik, pomagač i potpora[8], halifa i nasljednik[9] pa je i Ali u odnosu na Poslanika imao ovih pet položaja. On mu je brat, jer ga je Poslanik odabrao za svoga brata kazavši mu: “Ti si moj brat i na dunjaluku i na ahiretu.”[10] On je učesnik u dostavljanju Božije objave jer je Poslanik rekao: “Osim mene i Alija niko ne dostavlja Poruku.”[11] On mu je namjesnik jer je Poslanik rekao: “Ali je moj namjesnik.”[12] On mu je potpora jer ga je Allah pomogao Alijem.[13] On je njegov halifa, jer ga je on odabrao za halifu.[14]

Hadis opunomoćeništva i nasljedstva

Poslanik je rekao:

لِكُلِّ نَبِيٍّ وَصِيٌّ وَ وَارِثٌ وَ إِنَّ عَلِيًّا وَصِيِّي وَ وَارِثِي

“Svaki poslanik ima svoga opunomoćenika i nasljednika, i zaista je Ali moj opunomoćenik i nasljednik.”[15]

Također je rekao:

أَنَا نَبِيُّ هَذِهِ الأُمَّةِ وَ عَلِيٌّ وَصِيِّي فِى عِتْرَتِي وَ أَهْلِ بَيتِي وَ أُمَّتِي مِنْ بَعْدِي

“Ja sam poslanik ovog ummeta, a Ali je opunomoćenik u mojoj porodici i ummetu nakon mene.”[16]

Rekao je i:

عَلِيٌّ أَخِي وَ وَزِيرِي وَ وَارِثِي وَ وَصِيِّي وَ خَلِيفَتِي فِي أُمَّتِي

“Ali je moj brat, namjesnik, nasljednik, opunomoćenik i halifa u mom ummetu.”[17]

U ovim rivajetima dva naslova opunomoćenik i nasljednik su podvučeni i na njima se potencira, a svaki od ova dva za sebe svjedoči o Alijevom hilafetu.

Objašnjenje pojmova:

Vasijj – opunomoćenik

Opunomoćenik (vasijj) je čovjek koji može raspolagati u svim stvarima u kojima opunomoćilac može raspolagati, osim u slučaju da mu je punomoć data u posebnim stvarima, jer u tom slučaju ima pravo raspolagati samo tim naznačenim stvarima. U ovim predajama, Poslanik nije ograničio opunomoćeništvo Alija ni na šta, već ga je učinio opunomoćenikom u apsolutnom smislu. To znači da je Ali mogao raspolagati svime vezanim za Poslanika. Drugim riječima, Ali je imao sva prava Poslanikova, a to je upravo značenje hilafeta.

Varis – nasljednik

Ono što u prvi mah razumijemo iz ove riječi jeste da čovjek nasljednik postaje vlasnik naslijeđenog imetka. Međutim, hazreti Ali sa šerijatskog aspekta nije bio nasljednik Poslanikovog imetka jer, u skladu s fikhom Ehli bejta, kada umrli ima dijete, u tom slučaju ne nasljeđuje rodbina. Po pitanju nasljedstva, dijete je u prvom, a rodbina u drugim redovima, a znamo da je Poslanik imao djece – to je Fatima koja je nakon njegove smrti živjela minimalno 75 dana. Osim nje, tu su poslanikove žene, koje su ukupno naslijedile jednu osminu njegovog imetka, a bile su žive. Kada sve to ne bismo uzeli u obzir, Ali je bio poslanikov amidžić, a amidžić je tek u trećem redu nasljedstva. Abbas, amidža Poslanikov, bio je živ kada je Poslanik umro, a amidža je u drugom redu nasljednika.

Međutim, u skladu sa sunijskim fikhom, nakon što se ženama isplati njihov dio (jedna osmina), imetak se dijeli na dva dijela. Jedan dio se daje Fatimi, koja je jedina kćerka, a drugi dio, koji nije njegov, pripada amidži Abbasu. U skladu s kazanim, hazreti Ali ni u kojem slučaju nije bio nasljednik Poslanikovog imetka. Međutim, Poslanik ga je javno proglasio svojim nasljednikom, a u tom slučaju predmet nasljedstva je sigurno nešto drugo. Sasvim sigurno da je naslijeđena stvar ili znanje ili položaj ili duhovno postavljenje ili društveni položaj Poslanikov. Upravo tako, Ali je nasljednik znanja i sunneta Poslanikovog i zbog toga je njegov halifa.

Kada je Poslanik rekao Aliju: “Ti si moj brat i moj nasljednik”, Ali ga je upitao: “O, Poslaniče! Šta ja to nasljeđujem od tebe?” Poslanik mu je odgovorio: “Isto ono što su poslanici prije mene ostavili u nasljedstvo” i nakon Alijevog traženja pojašnjenja: “Šta su to oni ostavljali u nasljedstvo?”, precizirao: “Knjigu Božiju i poslanikov sunnet.”[18] I sam Ali je rekao: “Ja sam nasljednik Poslanikovog znanja.”[19]

 


[1]Tarihu Dimešk, tom III, str. 145; Jenabi'ul-meweddeh, str. 344.

[2]Tarihu Dimešk, tom III, str. 146, hadis 1163; Tarihu Bagdad, tom I, str. 135.

[3]Šu'ara, 214.

[4]Kenzul-‘ummal, tom XIII, str. 131, hadis 36419; str. 149 hadis 36465; Tarihu Taberi, tom II, str. 62.

[5]Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XVI, str. 85, hadis 65.

[6]Ibid.

[7]Musned Ibn Hanbel, tom I, str. 177; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 187, hadis 1; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XXI, str. 122, hadis 85-89; Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 158, hadis 36488 i 36489; Tarihu Dimešk, tom I, str. 177, hadis 150; Manakibu Ibn Magazeli, str. 27-37 hadisi 40-55.

[8]Taha, ajeti 29-32: i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drugom u zadatku mome.

[9]El-A'raf, 142: A Musa je rekao bratu svome Harunu: “Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!”

[10]Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 114, hadis 36370; str. 105, hadis 36345.

[11]Es-Sava'iku el-muhrike, str. 188, hadis 6; Sunen Ibn Madže, tom I, poglavlje XI, str. 44, hadis 119.

[12]Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LVII, str. 311, hadis 249, str. 315; poglavlje LVIII, hadis 250; Tarihu Dimešk, tom I, str. 130, hadis 155, 157 i 158.

[13]Tarihu Bagdadi, tom XI, str. 173; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XLVI, str. 235, hadis 183-185.

[14]Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 131, hadis 36419; Tarihu Taberi, tom II, str. 62.

[15]Tarihu Dimešk, tom III, str. 5, hadis 1030 i 1031; Manakibu Ibn Magazeli, str. 200, hadis 238.

[16]Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LII, str. 272, hadis 211.

[17]Ibid., poglavlje LVIII, str. 315, hadis 25.

[18] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 106, hadis 36345.

[19] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 126.

 

  • 6 Augusta, 2019