Muavija likvidira zaljubljenike Ehli bejta i političke ličnosti

Muavija likvidira zaljubljenike Ehli bejta i političke ličnosti

Ubijanje velikana kao što je bio Hudžr ibn Adij i njegovih prijatelja Muavijino je djelo.

O Hudžru su prenijeli da je bio Poslanikov ashab i ashab imama Alija. Bio je povjerljiv i poznat čovjek. Bio je jedan od onih koji su mnogo činili ibadet i ustezao se od Ovoga svijeta. Činio je velika dobročinstva svojoj majci. Puno je postio i klanjao. Nikada nije obavio potrebu, a da nije odmah uzeo abdest i nikada nije uzeo abdest, a da nije odmah klanjao dva rekata namaza. Muavija je naredio da njega s još trinaest njegovih prijatelja pogube zbog ljubavi prema hazreti Aliju. U Merdžu ‘azra, u blizini Šama, čitavu noć, sve do praskozorja su proveli u molitvi. Pogubljeni su nakon obavljenog sabah-namaza. U nekim predajama je zabilježeno da je majka vjernika Aiša toliko bila pogođena njegovom smrću da Muaviji, kada je dolazio u Medinu, nije dopustila da uđe u njenu kuću.

Umul-Mu'minin, Aiša je rekla:

“Čula sam Allahovog Poslanika da je rekao: ‘U Merdžu ‘azra će biti ubijeno nekoliko ljudi zbog čega će se stanovnici neba rasrditi.’”

U knjizi El-Bed'u ve-t-tarih se prenosi:

“Muavija je pogubio Hudžra i njegove prijatelje nakon što je u sporazumu s imamom Hasanom garantovao sigurnost za sve sljedbenike imama Alija općenito, a za Hudžra i posebno.”[1]

Ubijanje političkih ličnosti koje su bili pretendenti za predvodnike naroda, kao što je to bio Abdurrahman ibn ebi Bekr, sin prvog halife. Muavija je za vrijeme svog života, suprotno uobičajenoj praksi muslimana, unaprijed za svog nasljednika odredio svoga sina Jezida, ali veliki broj poznatih ličnosti odbio je dati prisegu. Abdurrahman ibn ebi Bekr (0–53. h. / 673. god.) se veoma žestoko suprotstavio i odbio je primiti veliku svotu novca koju je Muavija poslao kako bi ga pridobio rekavši da neće prodati vjeru za dunjaluk. Poslije toga je na putu za Mekku pod sumnjivim okolnostima ubijen i odmah pokopan. O drugoj ličnosti po imenu Abdurrahman ibn Halid ibn Velid, koji je bio veliki vojskovođa Muavijine vojske, historijski izvori navode sljedeće:

“Muavija je od naroda Šama želio da svoju podršku daju Jezidu kao njegovom nasljedniku. Sakupio je narod u džamiji i u svom obraćanju, ukazujući na svoju starost, zamolio ih da mu pomognu u određivanju njegovog nasljednika. Očekivao je da će narod sam imenovati Jezida, ali oni su pokazali svoju simpatiju prema Abdurrahmanu. Muavija im je to jako zamjerio, ali je to pritajio, a svom ljekaru, kršćaninu Ibn Usalu, rekao: ‘Ako ubiješ Abdurrahmana trovanjem, oslobodit ću te svih poreza i odredit ću te za prikupljanje poreza u gradu Hims.’ Kada se Abdurrahman razbolio, Ibn Usal je stavio otrov u lijekove i na taj način ga ubio.”[2]

Isto tako je pogazio ugovor koji je potpisan s imamom Hasanom, a.s., i na koncu njegovo trovanje i pogubljenje.[3] Pripisio je Zijada ibn Ubejda Ebu Sufjanu, da bi iskoristio Zijada, čija je majka bila na veoma lošem glasu za vrijeme džahilijeta, razglasio je tvrdnju da se njegov otac, Ebu Sufjan, sastao sa Zijadovom majkom i da se iz toga rodio Zijad, što znači da je Zijad njegov brat i za utvrđivanje svoje tvrdnje doveo je nekog da svjedoči to sastajanje… Nakon toga ga je nazvao Zijad ibn ebu Sufjan![4]

[1] El-Bed'u ve-t-tarih, str. 365.

[2] El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 90; El-Isti'ab, sv. 2, str. 830; Usdu-l-ġabe, sv. 3, str. 336; El-Isabe, sv. 5, str. 28; Ensabu-l-ešraf, sv. 10, str. 209; Taberi, sv. 5, str. 227; Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 223; El-Kamil, sv. 3, str. 453.

[3]El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 44; El-Bed'u vet-tarih, str. 417; Er-Resailu-s-sijasije, str. 462.

[4]El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 28; Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 219.