Motivi ustanka Imama Husejna

Autor: Ibrahim Ajeti
Izvor: Vječne poruke
Share

Motivi ustanka Imama Husejna

Kada se Imam Husejn, mir s njime, spremao se krenuti iz Medine u Mekku napisao je oporuku bratu Muhammedu Hanefiji, koji je ostao u Medini. Majka Muhammeda Hanefije, sina Imama Alija, mir s njime, bila je žena iz plemena Beni Hanefijje. Iz tog razloga zvali su ga Muhammed Hanefija. On je bio plemenit, hrabar i bogobojazan čovjek.

Iako su Kesanije, koji su bili jedno pleme šiija njega smatrali Imamom, on sam poslije svoga plemenitog oca, Zapovjednika vjernih, vjerovao je u imamet svoga brata Hasana, mir s njime, a nakon njega u imamet Husejna, mir s njime, a nakon Imama Husejna u imamet svoga bratića, Alija ibn Husejna, mir s njime. On je jedan od cijenjenih ljudi iz Poslanikove porodice. U ratovima koje je vodio Zapovjednik vjernih, mir s njime, pokazao je izuzetnu hrabrost.

Sejjid ibn Tavus prenosi ovu oporuku. U njoj je Imam Husejn objasnio motive svoga ustanka i rasvijetlio put kojim će on ići bez obzira šta da se desi. Ukazao je i na neispravne motive koji podstiču ljude i koji ih navode na borbu kako bi zadovoljili strasti i prohtijeve, a od kojih su daleko borci za istinu:

“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Ovo je oporuka Husejna ibn Alija ibn Ebi Taliba svome bratu Muhammedu, poznatom kao Ibn Hanefi. Zaista Husejn svjedoči da nema boga osim Allaha Koji nema sudruga, da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Došao je od istine, donoseći istinu. On svjedoči da su Džennet i Vatra istina, da će doći čas u kojeg nema nikakve sumnje, da će Allah proživjeti one koji su u kaburovima.”

Ovo što je Imam Husejn rekao predstavlja akaid koji je nužan svakom muslimanu. Ne može se biti musliman bez ovakvog akaida. Najvjerovatnije da Imam ovim želi reći da su ti temelji vjerovanja danas u opasnosti. Ako se stvari nastave ovako odvijati, vrlo je vjerovatno da će vlast početi raditi na rušenju temelja vjerovanja. Ustvari, stvarni motiv Imamova ustanka jeste očuvanje ovih temelja i osnova na koje se oslanjaju ostali vjerski i društveni propisi muslimana.

Potom Imam nastavlja u pismu:

“Ja ne odlazim iz Medine iz obijesti ili uobraženosti, niti da bih pravio nered i nanosio nepravdu, već jedino radi toga da ovim pokretom ispravim nered u ummetu moga djeda. Moj cilj na ovom putovanju jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla i da oživim sunnet svoga djeda, Božijeg poslanika i put i način djelovanja moga oca Ali ibn Ebi Taliba. Ko god prihvati moj poziv i prihvati od mene istinu, pa to mu je preče, a ko se ustegne, ja ću se strpiti sve dok Allah ne presudi između mene i ovog naroda, a On je najbolji Sudac. Ovo je moja oporuka tebi, brate moj. Nema uspjeha osim od Boga! Na Njega se oslanjam i Njemu se vraćam!”[1]

U ovoj oporuci Imam objašnjava motiv svoga ustanka i to obznanjuje ljudima kako bi i oni bili u toku dešavanja i kako bi znali da to nije obični ustanak koje je motiviran prohtjevima i ljudskim naklonostima. Zato i kaže da nije izišao zbog provoda, zabave, uživanja i sakupljanja imetka. Ne ide ni da bi nešto uništavao. Nije krenuo putem nasilja:

“Izišao sam na ovaj put jedino s ciljem da ispravim poslove u ummetu svoga djeda.”

Ovom rečenicom Imam, mir s njime, pokazuje da je 61. godine po Hidžri islamski ummet zahvatila opasna društvena i vjerska iskvarenost, iskvarenost koja se ne može ispraviti osim velikim i krvavim ustankom. Iskvarenost koju ne može ispraviti niko osim vođe, kao što je to Husejn ibn Ali, mir s njime, čiju bezgrešnosti svjedoči ajet tathir iz sure Ahzab. To je razvrat koji se ne može ispraviti hutbama niti objavljivanjem i širenjem vjerskih članaka.

Potom je Imam, mir s njime, rekao: “Ko god prihvati moj poziv i prihvati od mene istinu, pa to mu je preče, a ko god ne prihvati i to praktično pokaž,e opet ću ja biti strpljiv. Ne plašim se neprijatnih događaja, nedaća i tegoba na putu slijeđenja svoga cilja.”

Kada Imam kaže da će biti strpljiv, on pritom ne namjerava ono pogrešno značenje strpljivosti, kako se ponekad zamišlja, a to znači ‘prekrstit ću ruke da bi Jezid radio šta god želi’. Imam Husejn ovim riječima misli na ispravno značenje koje dostoji položaju Imama. U tom se smislu i kaže da je strpljenje temelj vjerovanja i obožavanja Boga.

To znači da ću okončati ovaj put čak i ako ostanem potpuno sam kako bi Bog presudio po istini između mene i ovog naroda, a On bolje zna i moćniji je u donošenju presude od svih sudija.

Nakon toga je napisao: “O brate moj, ovo je moja oporuka tebi, a uspjeh tražim samo od Boga. Samo se na Njega oslanjam i Njemu se vraćam.”

 

 

[1]Biharul-anvar, 44/328/37.

  • 30 Augusta, 2019