Pregovaraju bez ovlaštenja i traže snagu od neprijatelja protiv Libanaca

Pregovaraju bez ovlaštenja i traže snagu od neprijatelja protiv Libanaca | Raad: Trenutni politički pristup prijeti zemlji

Realnost koju su potvrdile runde direktnih pregovora između Libanaca i neprijatelja je da je vladajuća frakcija praktično usvojila narativ okupacije protiv otpora. Na osnovu toga, ona je uredila unutrašnju političku situaciju na pretpostavci da Libanci prihvataju koegzistenciju s okupacijom u zamjenu za podršku vlade u provođenju državnog monopola na upotrebu sile.

Prema narativu koji je predstavila vladajuća frakcija, osnovni problem je što otpor odbija da se preda neprijatelju i neće prihvatiti vladin prijedlog o “monopolu na upotrebu sile” pod okupacijom. Stoga je jedina opcija koja preostaje vlastima da dobiju američku naklonost, evropsku dobru volju i regionalnu podršku da pruže ruku neprijatelju, stisnu je i otvore direktne pregovore kako bi okončali otpor u korist okupacije. To bi odgodilo pitanje prekida vatre i izraelskog povlačenja sa okupiranih libanskih teritorija do završetka misije čiji prioritet dogovore i libanski i izraelski pregovarači, pod pokroviteljstvom i uz podršku američkog “posrednika”.

Logika vlasti ne proizilazi iz neznanja o posljedicama odabranog puta, već iz čvrstog uvjerenja i političke posvećenosti da ova opcija, po njihovom mišljenju, predstavlja jedini način da se zemlja spasi od rata i kolapsa, čak i na štetu suvereniteta i dostojanstva.

Nasuprot tome, logika otpora u osnovi izražava pravo libanskog naroda na suverenitet nad svojom zemljom i njihovo odbacivanje okupacije svoje teritorije, bez obzira na obim okupirane teritorije. Također se tvrdi da je od primirja 1949. godine zemlja u stanju neprijateljstva sa cionističkim entitetom, koji nikada nije skrivao svoje ambicije prema Libanu, što dokazuju ponovljene invazije, ratovi i napadi. Samo otpor i konfrontacija pokazali su se efikasnim u protjerivanju neprijatelja iz naše zemlje, dok međunarodni napori u svim prethodnim trenucima nisu uspjeli osigurati prava Libanaca.

Logika otpora potvrđuje da popuštanje neprijatelju i podvrgavanje njegovim uvjetima samo ohrabruje neprijatelja da se širi, maltretira i tiranizira, te da nastavi voditi ratove i pokretati invazije kad god je to moguće i političke okolnosti dozvoljavaju. Međutim, kada postane sigurna da se njena okupacija suočava sa čvrstim otporom, čak i ako je dugotrajna i skupa, neizbježno će biti oprezna da ne potcijeni svoju agresiju. Suprotno tome, ako osjeti defetizam, slabost ili spremnost na kompromis na štetu svog suvereniteta i interesa svog naroda, pojačat će pritisak u svim smjerovima kako bi prisilila na predaju i podvrgavanje njenim uvjetima i ciljevima.

Cijeli svijet svjedoči i priznaje da se otpor u potpunosti pridržavao sporazuma o prekidu vatre proglašenog 27. novembra 2024. godine i oslanjao se na libanske vlasti, koje su preuzele odgovornost za provedbu sporazuma, proširenje suvereniteta, protjerivanje okupatora, osiguranje oslobađanja zatvorenika, povratak stanovnika u njihova sela i pokretanje napora za obnovu.

Međutim, čim su Izraelci osjetili da su libanske vlasti poduzele korak u provedbi odluke od 5. augusta o provođenju monopola na upotrebu sile, eskalirali su svoje napade i uvjetovali prekid vatre prethodnom provedbom ove odluke od strane libanske države. Od tada, vlasti su korak po korak u silaznoj spirali, što je kulminiralo nedavnim direktnim pregovorima u koje su stupile bez ikakvog ustavnog ili zakonskog ovlaštenja. Zemlja se sada nalazi na opasnoj raskrsnici, prepunoj potencijala za velike katastrofe. Odgovornost za sve rezultirajuće posljedice pasti će isključivo na ovu vlast, koju pozdravljaju svi neprijatelji i protivnici istinskog, plemenitog i časnog suvereniteta i nezavisnosti u Libanu.
Libanski narod ima pravo znati kuda ih vode trenutne vlasti. Također imaju pravo shvatiti da su sve žrtve podnesene u borbi otpora blijede u poređenju s katastrofama koje čekaju zemlju ako vlasti istraju na svom putu pokoravanja i predaje se zahtjevima i uvjetima neprijatelja.

Konačno, libanski narod ima pravo znati da je oslanjanje vlasti na okupaciju kako bi razoružale borce otpora, dok neprijatelj nastavlja svoju agresiju na Liban, gnusan zločin protiv nacije i njenih građana.

Naša odgovornost unutar pokreta otpora je da libanskom narodu pokažemo ono što smatramo najispravnijim i najefikasnijim putem za pobjedu nad cionističkom agresijom. Mi se zajedno s našim časnim, strpljivim i požrtvovanim narodom, suočavamo s brutalnom izraelskom okupacijom braneći svoje postojanje, svoju domovinu i sve Libance koji cijene suverenitet i nacionalno dostojanstvo. Podnosimo krvoproliće, raseljavanje i rane, te istrajavamo i ostajemo nepokolebljivi kako bismo sačuvali svoje postojanje, svoju slobodu i suverenitet svoje zemlje.

Izražavamo zahvalnost svima koji nas podržavaju i stoje uz nas, bilo da su Iranci, Arapi ili stranci. Nećemo prihvatiti nikakve uvjete, niti ćemo dati prioritet bilo čijim interesima na ovom svijetu nad interesima našeg naroda i naše zemlje.

Što se tiče onih koji nas ne razumiju i koji su zavedeni neprijateljskom propagandom i huškanjem protiv nas, nastojimo im se obratiti na način koji će ih barem natjerati da slušaju, čak i ako nisu uvjereni u ono što govorimo.

Što se tiče onih koji podržavaju našeg neprijatelja, huškaju protiv naše zemlje i njenih interesa i pružaju usluge zločinačkoj cionističkoj agresiji, pozivamo da budu pozvani na odgovornost u skladu sa zakonom. Potvrđujemo da je put ustupaka osuđen na razočaranje i neuspjeh.

Našim dragim i patriotskim libanskim građanima, i našoj arapskoj i muslimanskoj braći svugdje, kažemo sa svom iskrenošću, bratstvom i brigom: “Ko nas prihvati s prihvatanjem istine, Bog je najdostojniji istine. A ko nas odbaci, bit ćemo strpljivi dok Bog ne presudi između nas i nepravednog naroda.”