Posjedujemo precizne rakete u broju koje mogu mijenjati lice regiona

Posjedujemo precizne rakete u broju koje mogu mijenjati lice regiona

Govor uvaženog sejjida Hasana Nasrullaha povodom dana Kudsa 31. 5.2019.

Za gledanja videa klikni ovdje!

Utječem se Allahu od prokletog šejtana. U ime Allaha Svemilosnog, Samilosnog. Sva hvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova i blagoslov i mir nek su na našeg prvaka i vjerovjesnika Pečata svih vjerovjesnika Ebu-l-Kasima Muhammeda ibn Abdullaha, na njegovu časnu i čistu porodicu, na njegove odabrane vjerne ashabe i na sve vjerovjesnike i poslanike.

Braćo i sestre, uvaženi prisutni, nek je na vas mir, Božija milost i blagoslov.

Pozdravljam vas ovim lijepim  povodom, zahvaljujem vam za ovako veliko prisustvo na obilježavanju ovog džihadskog, vjerskog, humanog i moralnog povoda koji je povezan s našom vjerom, vjerovanjem, ubjeđenjem, borbom, sadašnošću, budućnošću, našom sudbinom, dostojanstvom, čašću, slobodom i svetinjama.

Svevišnji Allah u Svojoj časnoj knjizi kaže: U ime Allaha Svemilosnog, Samilosnog. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i govorite riječ postojanu; Popraviće vam djela vaša i oprostiti vam grijehe vaše. A ko posluša Allaha i Poslanika Njegovog – pa zaista je postigao uspjeh veličanstven. (El-Ahzab, 70 i 71)

Molim Allaha da učini naš govor postojan u ovoj osjetljivoj, teškoj i ključnoj etapi.

Danas od proglašenja Svjetskog dana Kudsa od strane imama Homeinija, r.a., i ovog povoda prolazi 40 godina. Imam je proglasio ovaj dan i pozvao na obilježavanje ovog dana 1979., a kroz 40 godina neprijatelji Kudsa su priželjkivali da taj dan propadne, da se ignoriše ili zaboravi kroz vrijeme mislivši da je to običaj ljudi, ali vidjeli smo da se svake godine povećavala pažnja naroda svijeta i pažnja ovog ummeta spram ovog dana, uprkos svim pokušajima da ga jednom predstavljaju iranskim danom ili da ga oblače mezhebskom odjećom i predstavljaju šiijskim danom. Međutim, iskrenost imama Homeinija i čistota njegovog nijeta su bile jači od ove varke i jači od ove obmane, kao što je i iskrenost svih onih koji su išli ovim putem koji će završiti do oslobađanja Kudsa, ako Bog da, uspjela da bude jača od bilo kakvih blokada. Zato danas vidimo, konkretno danas, da dan Kudsa, skoro će da postane sedmica Kudsa. Sinoć je bilo obilježavanje u mnogim gradovima i državama. Danas je u našem regionu, Bliski istok, kako ga imam Hamenei naziva zapadnom Azijom, u afričkim zemljama, kako na sjeveru tako i u ostalim afričkim zemljama, do Indonezije, Malezije, pa do mnogih zemalja Europe, nekih gradova Amerike, do Australije i Latinske Amerike.

Narodi, razne idejne i vjerske struje, razne političke struje, masovno okupljanje. Neki će ovaj povod obilježiti sutra u subotu i u nedjelju, posebno u nekim evropskim zemljama kada dobivaju odobrenje za okupljanje  na trgovima i javnim mjestima.

Dakle, ovaj povod, hvala Bogu, raste i napreduje.

Naravno, očekuje se da ovaj povod ide ovako. Danas ću u ovom obraćanju govoriti malo o ovom povodu, glavna tema je vezana za Palestinu, Sporazum stoljeća, o našoj odgovornosti i procjeni sadašnje situacije, a uz to ću govoriti i o ratu protiv Irana jer je to povezano s ovom temom, iako se u posljednjih nekoliko dana priča o tome stišala. Također, volio bih da se osvrnem i na pitanje arapskog samita u časnoj Mekki.

Svoje obraćanje ću privesti kraju sa jednim pitanjem u vezi Libana.

Nakon ovog uvoda ulazimo u našu temu koja je povezana s povodom, a to je glavni izazov danas na dan Kudsa pred Palestinom i Kudsom, izazov Sporazuma stoljeća ili Trumpove kupoprodaje. Danas je slogan bio jedinstven u cijelom svijetu: Za Kuds, Ne Sporazumu stoljeća ili Trumpovoj kupoprodaji, jer to je opasnost koja danas prijeti Kudsu, Palestini i palestinskom pitanju.

Naravno naša obaveza je, prvo da objasnimo našu obavezu pa ćemo onda analizirati temu. Naša obaveza je suprotstavljanje Sporazumu stoljeća. To je šerijatska, vjerska, ljudska, nacionalna, domovinska, politička, džihadska i revolucionarna obaveza po svim kriterijima. Zašto? Jednostavno zato što je to lažni sporazum, to je sporazum o uništavanju palestinskih, arapskih i islamskih prava, to je sporazum upropaštavanja svetinja. Posebno dokazivanje nije potrebno. Po svim kriterijima ovaj sporazum je nevažeći, sporazum historijske sramote, historijski zločin po svim kriterijima. Isto tako, mora mu se suprotstaviti i svi su dužni stati protiv njega.

Pitanje: Dužnost je jasna, odgovor je jasan i odgovornost je jasna, je li moguće da spriječimo ovaj sporazum? Možemo li ga zaustaviti? Postoji li mogućnost da ga gurnemo u propast? Sigurno da. Da, ako Bog da. Sve činjenice od kojih ću o nekima govoriti, a vrijeme ne dozvoljava da govorim o svim, potvrđuju da se krećemo u tom pravcu.

Danas američka administracija, Trumpova administracija, a uz nju cionistička tvorevina i uz njih neki arapski režimi, od kojih su neki u tome ozbiljni a neki nisu, o čemu ću kasnije govoriti, danonoćno rade na sprovođenju i ostvarivanju ovog sporazuma. Na suprotnoj strani, postoji široka osovina koja je vrlo jaka i podržana od strane masovnog javnog mnijenja u regionu, u arapskom i islamskom svijetu i u svijetu općenito. Ova osovina je stala da spriječi ostvarivanje ovog sporazuma. Postoji sukob između ove dvije linije, između dva pokreta. Da li se krećemo po putu iluzije i fatamorgane i sebe samo uzalud umaramo? Ne, apsolutno. Trebamo imati potpunu nadu, jasnoću i razboritost. Ovdje ne govorim o nama Libancima, već o Palestincima, Libancima, Sirijcima, Iračanima, Irancima, Jemencima, arapskim narodima, islamskim narodima i onima koji podržavaju pitanje Palestine, pravo palestinskog naroda. Ovdje pod „mi“ mislim na to da trebamo imati jaku nadu da možemo ostvariti ovaj cilj i spriječiti ovaj historijski zločin da se dogodi u našem regionu i na našoj teritoriji. Braćo i sestre, centralna tačka u američkim planovima uvijek je bila država Izrael, jačanje države Izrael, učvršćivanje države Izrael, normaliziranje postojanja Izraela u regionu kako bi on bio osovina, osovina političkog, sigurnosnog, ekonomskog, … života, a ovo sa suprotne strane znači, okončanje pitanja Palestine i poništavanje ovog pitanja.

Svaka priča o Kudsu, o teritoriji 1948, o Zapadnoj obali, o Gazzi, o izbjeglicama izvan Palestine ili o nezavisnoj palestinskoj državi ma koliko bila njena površina, mora biti obustavljena i mora se izbaciti iz kalkulacija. Ovo je bio uvijek cilj i računali su na to prolaskom vremena. Sad ne želimo govoriti o historiji, jer imamo mnogo toga o čemo trebamo večeras govoriti. Međutim, želim ukazati na posljednju etapu, ne mislim na posljednju etapu u kojoj se mi nalazimo, ona u kojoj se mi nalazimo nazivamo je sadašnjom etapom. Mislim i govorim o posljednjoj etapi prije 2011., znači etapa od 2000 do 2011. godine u kojoj su Amerikanci pokušali okončati palestinsko pitanje, ali na način da se Palestincima daju mrvice, nakon pobjede Otpora u Libanu 2000. godine i nakon izbijanja intifade Al-Aksa u Palestini, nakon pobjede Libana 2000. godine, pojave moći Otpora i pokreta otpora, Amerikanci su pokušali da preuzmu inicijativu i iskoriste dešavanja 11. septembra, okupiran je Afganistan i Irak i kucali su na vrata kod sirijskih granica, zaprijetili Libanu, zaprijetili Iranu, spremili su bili plan za uništavanje pokreta otpora i država otpora počevši od Palestine sve do 2006. godine u Libanu. Da su uspjeli, sigurno bi nastavili prema Siriji i prema Iranu i svi se sjećamo, posebno mi Libanci nećemo zaboraviti, gospođu Condoleezza Rice kada je došla u Bejrut i govorila o rađanju „novog bliskog istoka“, novi bliski istok koji je trebao učvrstiti državu Izrael kao prirodnu, istinsku i jaku državu u regionu, a Palestincima će dati mrvice i brisati položaj, mjesto i postojanje pokreta otpora ili države otpora.

Ovaj plan nije uspio i gotovo. O tome je dovoljno ovoliko, kako bismo mogli govoriti o sadašnojoj etapi. Nakon 2011. godine, i pred istinskim narodnim revolucijama, kako mi shvatamo, i pred stavovima o tim narodnim revolucijama zbog nepostojanja ujedinjenih vođa i jasnih planova, američka administracija je uz pomoć nekih arapskih režima uspjela kontrolisati narodne revolucije i okrenuti ih sa prirodnog toka ili ih uništiti i prisvojiti ih i usmjeriti ih u pogrešnom pravcu, kao što se desilo u Siriji.

U ovoj etapi koju smo doživjeli od 2011. godine do prije nekoliko mjeseci i još uvijek je doživljavamo, Amerikanci i svi oni koji su ušli u liniju tkz. Arapskog proljeća, htjeli su pobrati od njega pokvarene plodove, a pokvaren plod je Trumpov sporazum, ovaj sadašnji Sporazum stoljeća. Na šta su računali u tome? Oni su računali na to da kroz ove godine, ustvari kroz potrese koji su pogodili mnoge države i društva, moguće je da u času umora i malaksalosti, ovaj svoj sporazum, nametnu arapskim i islamskim narodima, državama i vlastima. Ne možemo negirati da su se, zbog onoga što se desilo od 2011. godine,  naša društva, države i narodi u regionu suočili sa mnogim patnjama, umorom i iscrpljenošću – države, vojske, vlasti, narodi, ekonomija, sigurnost, mržnja, zloba, mezhebska, sektaška, vjerska, rasna, etnička, regionalna, područna razjedinjenost. To je tačno. Oni su pretpostavili da su sada dolaskom Trumpa, njegovog napada, ili medijskog strašenja, njegove ličnosti, retorike, prijetnje i preuveličavanja, svi umorni, obuzeti, da niko ne pita ni za koga, da su ljudi u našem regionu, režimi, vlasti, sve vojske obuzete sobom i da niko ne pita ni za Palestince ni za Kuds.

Prema tome, sad je prikladan trenutak. Ovo je, ako se možemo tako izraziti, pretpostavljeni strateški ambijent kod Trumpa, Netanyahua i onih koji su im se priklonili od arapskih režima, za nametanje ovog sporazuma i rješenja i okončanja palestinskog pitanja te potpunog posvećivanja Islamskoj Republici u Iranu.

Tu je došao sporazum stoljeća kojem se mi trebamo suprotstaviti i suprotstavljamo se svaki sa svog položaja. Ova procjena od strane Amerikanaca, Izraelćana i nekih arapskih režima je pogrešna. Ovo pokazuje da oni nisu čitali historiju, ne razumiju historiju, ne poznaju narode regiona, njihove vjerske, civilizacijske, kulturne i misaone pripadnosti, ne poznaju njihove vrijednosti i pojmove. Neki od njih su strani jer su stranci, a neki su otuđeni od njih, jer su im te vrijednosti nametnute i ne pripadaju im. Zato su pogriješili u procjeni. Ako stvar izložimo brzo i jednostavno, vidjet ćemo gdje je prava činjenica. Uporedit ćemo našu stvarnost u savezu otpora, putu otpora i frontu otpora sa njihovom stvarnošću, bez ikakvog preuveličavanja, i svako od vas može, a to može i svako ko prati dešavanja, da kaže, da ovdje Sejjid preuveličava ili ne preuveličava. Ja tvrdim da danas savez otpora i front otpora u najmanju ruku, ako bismo računali od 1982., kako nas neko ne bi odveo u pedesete ili šezdesete godine, znači u periodu kojeg smo mi sami doživjeli, ove generacije, generacije poslije nje i generacije poslije nje, većina smo živi i doživjeli smo ovaj period, mogu tvrditi da je savez otpora jači od bilo kada u prošlosti, nasuprot onih koji pokušavaju govoriti o slabosti ovdje ili malaksalosti tamo negdje. Dokaz i činjenice: prvo: počinjem od Gazze i Palestine, od palestinskog otpora: najviše što je palestinski otpor na vrhuncu svoje moći posjedovao, gdje je bilo? Bilo je u Libanu, na jugu Libana, sedemdesetih godina. Imao je oružje, imao je brojnost, imao je mogućnosti i rakete. Ali najviše što je palestinski otpor mogao uraditi je bilo to da izvrši neku akciju na granici ili graničnom pojasu ili da uspije probiti granice ili da neke skupine krenu unutar Palestine, što je kasnije postalo teško, i imao je kaćuše čiji domet nije bio viši od 19 do 20 kilometara. Jesam li šta izostavio? To je to. Tel Aviv je bilo u sigurnosti od raketa, Askalan je bio u sigurnosti, Bier Seb’ je bio zaštićen, svi su bili daleko i niko nije mogao ni razmisliti drugačije. Danas palestinski otpor…, samo ću navesti primjere, jučer smo slušali neke od braće čelnika frakcije palestinskog otpora u Gazzi. Govorili su u direktnom prenosu o svojoj moći i onom što su u prethodnom sukobu uradili. Rekli su da su gađali Tel Aviv i mogu ga gađati velikim brojem raketa. Danas Gazza može pogoditi Tel Aviv i dalje od Tel Aviva. Može pogoditi mnoge doseljeničke kolonije.

Od kad palestinski otpor posjeduje ovu moć? Pričamo o 1 + 1 = 2 i ne uzvikujemo slogane.

Danas se raketna moć kod Palestinaca razvija i također u kada je riječ o izjednačavanju odnosa snaga ulazi i nova moć, a to su dronovi, kao što smo vidjeli u prethodnom sukobu. Za ovo ne postoji rješenje, a dokaz za to je ono što se desilo u Saudiji u području Janbu.

Velika vojna moć i desetine hiljada boraca u Gazzi, u trenucima nekog velikog rata u regionu mogu savladati veliku površinu palestinske teritorije u okolini Gazze.

Kad je palestinski otpor posjedovao sve ove mogućnosti? Jučer smo također slušali neke od čelnika ovih džihadskih organizacija da govore: Mi se približavamo izjednačenju snaga: ako udarite Gazzu, udarit ćemo Tel Aviv. Ovo je ogroman, velik i odličan napredak u izjednačenju strana u sukobu.

U vezi Libana nema potrebe da obrazlažem, ne postoji u tome ni rasprava niti sumnja da Otpor moći nikad nije posjedovao opremu, brojnost, razvoj, mogućnosti, spremnost i ažurnost kako je to sada u Libanu. Ne može se uporediti ni sa jednim vremenom, od 1982., čak ni od 1948. na ovamo nikad nije bilo ništa od ovog u Libanu. Ovo je otpor kojeg se „Izrael“ boji. Izraelski zvaničnici svaki dan govore o stanju „odvraćanja“, o jačanju odvraćanja, o tome da je veliki dio izraelske vojske prešao u odbranbene pozicije na sjeveru okupirane Palestine, o raketnim sposobnostima Otpora i o … ovo je dovoljno u vezi Libana.

Treće, Sirija je prošla ono što je bilo planirano za nju. Oni koji su bili dovedeni da unište Siriju i sirijsku vojsku, da ulaze u Liban kako bi ga uništili, idu u Irak da ga unište, idu prema Iranu da ga napadnu i idu u cijeli region uz kooperaciju sa „Izraelom“, uz dogovor sa „Izraelom“ i svakog dana se otkrivaju nove informacije o nivou saradnje „Izraela“ sa oružanim skupinama na jugu Sirije, svi oni su pali, raspali se, na izdisaju su – IDIŠ, tekfirdžije, ostaci Nusre i sirijske političke opozicije koje su obećavale mir sa „Izraelom“, a neki koji su na TV ekranima obećavali da će pokloniti „Izraelu“ Golansku visoravan, sad su se izgubili u hotelima ili kućama i više na TV ekranima čak ne viđamo ni njihova smrknuta lica, jer nije ostalo ništa da govore. Dakle, Sirija je prošla ovu fazu i još uvijek je u svojoj poziciji, na frontu otpora u savezu otpora, i vratit će se hrabro i čvrsto i obnoviti svoju moć i blagostanje.

Irak: do poslije 2011. i nakon američkog povlačenja iz Iraka, svi američki pokušaji da stavi Irak pod svoju političku i sigurnosnu kontrolu su doživjeli neuspjeh. Uvođenje IDIŠ-a kao izgovor za povratak američkih snaga pretvorilo se u otvorenu igru. Danas se Irak na zvaničnom nivou nalazi u drugačijoj poziciji u regionalnom izjednačenju snaga, a to ćemo komentarisati kasnije. Irak se na narodnom i džihadskom nivou nalazi u drugačijoj poziciji u vezi regionalnih pitanja i pitanja Palestine.

Jemen: u Jemenu nakon četiri i nastupanja pete godine rata raste moć – narodna, politička, džihadska i vojna. Saudijski režim i svi plaćenici koji su dovedeni iz svih krajeva svijeta i uz potpuno učešće i pomoć Amerike i Britanije i uz britanska, francuska i druga naoružanja, doživio je neuspjeh u nametanju svoje volje ili kapitulacije jemenskog naroda. S druge strane, zašto se danas održavaju svi ovi samiti, zašto arapski samit u časnoj Mekki u posljednoj trećini ramazana, a ljudi poste? Gdje? U Mekki. Zašto kralj Selman poziva kako se narodno kaže „svoje“ na arapski, islamski i zaljevski samit? „Upomoć Arapi, Zaljevci i muslimani!“ Šta je pozadina poziva na tri samita zaredom? Govorit ću o razlozima kad dođem do pitanja rata u regionu. Zato što su dronovi jemenske vojske i narodnih komiteta uspjeli probiti sve tehnologije i američke, i izraelske, i britanske i još kojekakva tehnološka postignuća, i precizno stići do svojih ciljeva i udariti naftne baze koje su planirali udariti. Ni Trump nije uspio i ne može ih zaštiti, a ni oni sami koji su koji su milijardama dolara kupili avione rakete i radare nisu mogli sebe zaštititi. Ovo je samo primjer. I zato su održani samiti. To su samiti saudijskog zapomaganja koji objelodanjuju nemoć i neuspjeh pred jemenskim narodom, jemenskom vojskom, jemenskim narodnim komitetima, Ensarullahom, jemenskim inteligentnim, hrabrim, pobožnim, borbenim, junačkim mladićima, a ova moć se razvija, raste i postaje velika. Usput, volio bih reći svima onima koji su osudili napade jemenskih dronova na naftne ciljeve u Saudiji: dođite sebi i moralno i ljudski i savjesno. Osuđujete napade na naftovode, a četiri godine ste šutjeli na danonoćna ubijanja jednog arapskog, muslimanskog potlačenog i siromašnog naroda čija se djeca, žene i muškarci kolju i čiji se čovjek i kuće uništavaju.  Vi ste se zavukli u grobove i svezali jezik, a čim su pogođeni neki naftovodi u Saudiji pojavili ste se u međusobnom nadmetanju u liskanju Āli Sauda! Pogledajte se u ogledalo i ocijenite svoj moralni i ljudski nivo! U svakom slučaju, sve ove osude i svi ovi samiti nikada neće moći zaštiti agresore, aroganciju, samovoljne tlačitelje i agresorske vojske od srdžbe Božijih ljudi, jer je Allah uz njih. Allah je uz njih u Jemenu, bio je uz njih, sad je uz njih i bit će uz njih, jer su oni pripadnici vjere, mudrosti i požrtvovanosti. Ovaj Jemen je danas ključni dio saveza otpora koji odbija Sporazum stoljeća. Uprkos zračnim napadima Saudije ljudi izlaze na demonstracije da pokažu svoje protivljenje Sporazumu stoljeća i da izraze svoje stajanje uz palestinski narod i Kuds.

Narod i snaga u našem regionu koja je izrazila i izaražava svoj stav ovih dana povodom dana Kudsa – ovo je također od elemenata moći. Od najvažnijih elemenata moći u našem sadašnjem stanju i u našem savezu, jeste Iran, Islamska Republika Iran, regionalna supresila, regionalna prva sila, koja posjeduje svoju samostalnu moć, istinsku moć koja se borila od početka revolucije, izdržala 8 godina kada je cijeli svijet opkolio. Neki ljudi govore o regionalnoj sili, pa npr. danas govore da je najvažnija regionalna sila Saudija. Odlično. Šta govori poglavar drugog saveza, predsjednik Trump, o regionalnoj supersili u regionu koja se zove Saudija? „Ako vaši avioni lete bez nas neće moći da slete! Ako vas ne štitimo nećete moći nastaviti ni dvije sedmice, ako vas ne branimo, vi ćete za sedam dana naučiti perzijski jezik!“ Eh sad kako će Saudijci u dvije sedmice naučiti perzijski jezik, ne razumijem jer oni ne znaju ni svoj arapski pričati! Ovo su sile koje se zovu regionalnim silama, ali ne posjeduju svoju moć, one svoje postojanje oslanjaju na Ameriku, na Zapad, na CIA-u, na obavještajne službe, na nosače aviona i američke baze, ovo je istina i to je stanje.

Iran, ne! Iran je istinska država, obećavajuća i rastuća i ona napreduje na čelu ovog saveza. Ovo je naš savez, ovo su elementi ogromne i vrlo velike moći. Otpor u Libanu, u Palestini, u Iranu nikada prije nije bio jak kao danas. Ni u Jemenu nisu bili jaki kao danas, ni u Iraku kao danas. I Sirija će se, ako Bog da, vratiti u savez jača nego što je bila.

Sada prelazimo na drugu stranu, na drugi front, koji su im najvažniji elementi? Oni koji žele da nametnu Sporazum stoljeća. Njihovi najvažniji elementi su:

Prvo, „Izrael“, ja ne kažem da je „Izrael“ slab. To nije realno. „Izrael“ je velika država. “Izrael“ je vojska koja je sebi napravila državu. Međutim, ovaj „Izrael“ u 2019. je slabiji od bilo kojeg perioda u prošlosti, posjeduje manje moći u odnosu na bilo kad, ako bismo htjeli biti precizni. Ili da kažemo da je slabiji od bilo kad u prošlosti ili da imaju manju moć od bilo kada u prošlosti, i jedno i drugo je tačno. Kako? Sami politički i vojni čelnici „Izraela“ govore da prije više od godinu dana ova ogromna vojna sila nije uspjela okončati nijednu borbu. Njeno strahopoštovanje i dominacija su opali. Ko se danas plaši „Izraela“? Liban? Palestinski narod? Narodi regiona? Ovaj strah je slomljen od 2000. i poslije 2000. godine. Kopnena moć njegove vojske je opala po njihovom priznanju i ona je uglavnom prešla u odbranbenu poziciju.

Otkrivenost njegovog unutrašnjeg fronta pred raketama i sredstvima otpora je viša od bilo kada. Danas se „Izrael“, cionistička tvorevina, boji raketa iz Gazze, raketa iz Libana, raketa iz Sirije i tvrdi da postoje rakete u Iraku, boji se raketa iz Irana i moguće je i od raketa iz Jemena. Nikada u prošlosti izraelski unutrašnji front nije bio ovako otvoren, čak ni i na vrhuncu moći Arapa, oni su se borili na granici. Ali danas se borba vodi u dubini unutrašnjeg fronta.

Korupcija u „Izraelu“ je nezapamćena među političarima, sucima i generalima. Postoji duboka unutrašnja razjedinjenost na društvenom nivou, duboka politička razjedinjenost na političkim nivou. To potvrđuje posljednji prizor vezan za izbore i neuspjeh Netanyahua u formiranju vlade i ponavljanje izbora, neposjedovanje vođstva i nužna potreba za direktnom američkom pomoći.

Danas generali u „Izraelu“ govore da u bilo kakvom budućim ratu Amerikanci moraju biti ovdje s nama. Kad je „Izrael“ bio ovakav? Jedan od najavljenih ciljeva američkog vojnog prisustva u regionu je zaštita „Izraela“ od saveza otpora. Kada je „Izrael“ imao potrebu za američkom mornaricom za zaštitu od pripadnika otpora?

Prelazim na najvažniji element u suprotnom savezu, a to je poglavar saveza, Amerika. Šta radi Trump? Trump vodi veliki psihološki rat i vrši psihički pritisak na svijet. Međutim, ova Amerika nije više ona stara Amerika, od prije 20, 30, 40 ili 50 godina. Ova Amerika je poslala svoje vojske u region i napustila ga poražena, slomljena i razbijena u Libanu, Iraku, Somaliji i još uvijek prima udarce u Afganistanu, Jemenu i drugim mjestima. Ova Amerika, braćo i sestre, donesite mi njene projekte iz prethodnih etapa i recite je li ostvarila te projekte?

Naravno, mi smo bili u poziciji odbrane i doveli smo do neuspjeha i ovog projekta i onog projekta, mi svi zajedno.

Prostudirajte Ameriku iznutra sa društvenog i ekonomskog aspekta. Uvaženi imam Hamenei je govorio prije nekoliko dana. Postoji, a ja nisam to vidio već sam od njega čuo, zvanični izvještaj izdat od američkog ministarstva poljoprivrede, da više od 41 milion amerikanaca živi na rubu gladi (egzistencije) ili pate od neuhranjenosti. Ovo je Amerika koja želi biti glava svijeta. Hoće li ova Amerika podnositi njeno ekonomsko stanje? Sada ako se nafta diže do 150 i 200 $ gdje će biti Trump? Znate li gdje će biti? Na kongresu, na sudu u zatvoru. Ovo je Amerika. Ovo je njen obim, njena bit i njen sadržaj. Dakle, pozicija Amerike u svijetu, gdje je njena pozicija u svijetu? Gdje je poštovanje svijeta prema njoj? Čak njeni evropski i neevropski partneri, sukobljavanje po cijelom svijetu, sa Kinom i Rusijom, čak s Evropom, Latinskom Amerikom, Venecuela, Iran, Sjeverna Koreja, Sporazum stoljeća, ona izaziva cijeli jedan ummet. Među najvažnijim stvarima u američkoj administraciji jeste njena bojazan od ulaska u nove ratove. On, otvoreno govori i kaže da ulazak u nove ratove podrazumjeva ekonomske i ljudske gubitke. Pazite, obratite se njegovoj izjavi, vidjet ćete da kaže ekonomski i ljudski, jer šta je kod Trumpa važnije? Ekonomski pa tek onda ljudski. I zato, šta je američka strategija od kako je došao Trump? Sankcije, ekonomski ratovi, ali i slanje vojske da ratuje. Ovo će mi pomoći da skratim sljedeće tačke, on kritikuje sve svoje prethodnike što su slali američku vojsku u region, i što su amerikanci ratovali za druge države u regionu. I (Kaže) da su u region uzalud potrošili 7 triliona $. Ovo je Trump koji gaji ovako mišljenje i ovakvu kulturu, i ovakvo poimanje i ovakve kalkulacije. Je li on čovjek rata? Je li on ratni vođa? Nikada! On računa samo na ekonomska pitanja.

Treće, njihovi aduti u regionu su poljuljani, uplašeni, zabrinuti i nestabilni. Tekfirdžije na koje su oni računali su u svojim posljednjim danima, ako Bog da. Saudijski režim i njegove plaćeničke vojske su doživjeli neuspjeh pred jemenskim narodom. Ovi režimi na koje se Amerika oslanja nisu moćni ni sebe zaštiti, a da ne govorimo o tome što oni traže od Amerike da ih štiti. I neki arapski režimi su također zabrinuti. Danas je Jordan  zabrinut po pitanju Sporazuma stoljeća, jer se boji da taj sporazum ne dovede do pretvaranja Jordana u zamjensku domovinu za Palestince i do okončanja hašimijskog prijestolja.

I svako malo za njega stvaraju neke sigurnosne, političke i ekonomske probleme. Egipat, čak je i Egipat, na stranu njegov javni stav, zabrinut od budućnosti Sporazuma stoljeća. I uopće ne zna svoju poziciju i svoju regionalnu ulogu kada Sporazum stoljeća bude primijenjen. Jer u sklopu Sporazuma stoljeća u koji se i on mora ukrcati postoji osnov od tri stuba, Amerika, Izrael i Saudija, a ostali će biti samo sljedbenici ili sateliti. U svakom slučaju države našeg arapskog i islamskog svijeta – pogledajte braćo i sestre, ovo je mač sa dvije oštrice, jedna za nas a jedna protiv nas – zauzete su same sobom. Danas je većina arapskih i islamskih država zauzeta samom sobom. Ja pokušavam da gledam da je čaša do pola puna, kako se to obično kaže. Ovo može biti pozitivno a može biti negativno. Znate li zašto pozitivno? Zato što ako ovi režimi ne budu zauzeti sami sobom biće sa Amerikancima i Izraelom i neće biti sa Palestincima. Nema govora da bi bili sa Palestincima. Ja ovo stanje onda smatram pozitivnom prilikom u općem toku i općoj slici. Na osnovu ovakvog gledanja. Danas, savez otpora, front otpora, i front onih koji odbacuju Trumpov sporazum, sporazum srama, su vrlo jaki i mogu se suprotstavljati ovom sporazumu.

Danas se oni koncentrišu na najvažnije tačke moći u savezu otpora. Sada prelazim na sljedeće tačke.

Iran je tačka moći ovog saveza. Nema sumnje da Iran ima centralni položaj u ovom savezu. On je pritekao u pomoć Iraku kada ga je napao IDIŠ, i stigao do ulaza na Kerbelu i Bagdad. On je podržao sirijsko vođstvo i sirijsku vojsku u teškim danima. On je stao uz Otpor u Libanu i uz Otpor u Palestini. I njegov stav je jasan i kategoričan. Danas je sva koncentracija usmjerena na Iran. To je ono što oni sami govore. I to nije rezultat moje analize. Trump i Pompeo govore da kada oni opkole Iran, kažnjavaju Iran, i vrše pritisak na njega, cijeli ovaj savez će oslabiti i raspast će se. I oni računaju sredstva i prate kraj svakog mjeseca čekajući da vide je li Hizbullah podijelio plate ili nije. Je li ovo tačno ili nije? Sav pogled je na Iran. Dobro, šta su jučer braća u Gazzi govorili? Govorili su naš ummet nas je ostavio na cjedilu, a Iran je stao uz nas. Iran nam je pomogao i oružjem i novcem. I ovo je istina. Zato su pošli na Iran, sav pritisak je na Iran. Po pitanju Irana, ovi režimi koji su od prvog dana objavili neprijateljstvo prema Islamskoj Republici, od prvog dana kada je Imam Homeini pobijedio, oni su počeli planirati, kako da skuju zavjeru protiv ove Republike i do dan danas, već 40 godina, blate Iran, lažno optužuju Iran, pokušavaju izolirati Iran, nahuškavaju na Iran. Danas je Iran medžusijski, i svi se sjećamo kako je bilo ime Sadamovog rata protiv Irana, perzijanci i medžusije. Naravno nisu mogli reći sunije i šiije kako to radi Ali Saud, jer veći dio Iračkog naroda su šiije i veliki dio iračke vojske su šiije. Ne može reći rat između sunija i šiija, zato je rekao medžusije i svijet je otkrio da iranski narod nisu medžusije, pa su ga pretvorili u Arapi i Perzijanci. Poslije njega su došli oni koji su isti rat pretvorili u rat sunija i šiija i izvadili su nam safevijske šiije i alevijske šiije i arabijske šiije i ne znam kakve sve šiiije i ekonomske sankcije, do zastrašivanja ratom. Nedavno strašenje ratom, hoće li biti rata ili ga neće biti? To je ono što hoćemo objasniti, jer se u posljednjim sedmicama o tome mnogo pričalo. Naravno ako bude rata između Amerike i Irana, znači da govorimo o drugačijem regionu. Bilo je onih koji su snažno gurali u rat i oni su bili u američkoj administraciji a Trump ne želi rat. Mi ovdje govorimo prije Trumpove posljednje izjave. Bolton je bio jasan silnim guranjem u rat. Šta je lažov Bolton, koji se nalazi u crtanom filmu, govorio jučer? Govorio je da naš cilj nije izmjena iranskog režima, a prije nekoliko mjeseci na kongresu iranske terorističke organizacije stao je i obratio se i govorio im da će ako Bog da nastupanje nove 2019. godine proslaviti u Teheranu. Ove riječi nisu od prije 20 godina već od prije nekoliko mjeseci. Oni su pokušali i reći ću zašto su odustali. Dakle, Bolton, Ibn Selman, Netanyahu i drugi iz Zaljeva, a ne bih im nabrajao imena, su gurali u rat, a onaj koji prati zaljevske medije, mislit će da je Trump uposlenik na TV El-Arabija. Sad će on započeti rat, gotovo je, sada će biti rat, poslat će mornaricu, znači doći će mornarica, znači Trump sjedi i gleda šta će mu reći TV El-Arabija, i on će to izvršiti. Ovo ću početi objašnjenjem riječi uvaženog imama Hameneija, a on je čovjek koji ovaj ummet vodi već 30 godina. Zna sve strategije, sve detalje, sve podatke, i sva izjednačenja moći i slabosti. On je rekao: „Nema rata niti pregovora!“ Sad ovo nema pregovora, to je pitanje Iranaca. Nema rata je pitanje koje je vezano za sve nas. Zašto nema rata? Ovo je sada naša analiza, znači ja ne želim reći da su ovi razlozi koje ću kazati bili uzrok da imam Hamenei kaže da nema rata. Po našoj analizi, prvi razlog je moć Irana.

Nema rata nije ničija moralna velikodušnost. Da je Iran bio slab, odavno bi se desio rat. Nivo zlobe, mržnje, zavjere i neprijateljstva Arapa, zaljevaca, Amerikanaca, Izraelćana i cionista prema Iranu bi odavno doveo do rata da je Iran bio slab. Budući da je Iran jak i moćan, po svom narodu, oružanim snagama, vlasti, lideru, merdžeima, ulemi, eliti i običnim ljudima, i budući da se on na početku i na kraju oslanja na Allaha i vjeruje u Njega, pouzda se u Njegova obećanja, Iran je jak i zato ga se drugi boje. Ovo je prvo.

Ovdje Trump ne želi proglasiti rat ljudima koji ne mogu izdržati jednu ili dvije sedmice, i ako ih avioni budu nadlijetali da ti avioni ne mogu naći pistu za slijetanje. Ovdje govorimo o istinskoj moći. Ovo je prvi razlog.

Drugi razlog, nek me svijet dobro sluša, je to što gospodin Trump, njegova administracija i njegovi obavještajni aparati dobro znaju da rat protiv Irana neće ostati na granicama Irana. Zna da rat protiv Irana znači da će cijeli region biti u plamenu. Da će sve američke snage i američki interesi u regionu biti uništeni. Da će svi oni koji su skovali zavjeru platiti skupu cijenu. A prvi će biti Izrael i Al-Saud. I gospodin Trump zna kada se zapali region, a njega nije briga ko će umrijeti a ko ostati živ, ono što njega zanima kada se region bude u plamenu jeste to da će cijena barela nafte biti 200, 300 i 400 $ da će on izgubiti izbore, ovo je izjednačenje moći. Uvaženi vođa kada govori i kaže da neće biti rata, znači Iran neće započeti rat ni sa kim niti je započeo rat sa bilo kim. Amerika ako želi da počne rat protiv Irana, mora uzeti u obzir sve ove računice,  obim ljudskih i materijalnih gubitaka koji će Amerika pretrpiti ukoliko krene u rat ove vrste. To je ono što sprječava rat. A što se tiče onih bijednika koji žele da Trump dođe ratovati braneći njih, njihovu zlobu i mržnju, dragi moji, Trump nije vaš uposlenik, vi radite za njega, vi ste aduti za njegove projekte. Nije on adut u vašem projektu, vašoim željama i mržnjama. Njegove kalkulacije su drugačije od vaših, njegove kalkulacije su milioni i milijarde $ i nafta. Dakle, računi drugačiji od vaših. Da malo ublažimo atmosferu, pretpostavimo da Amerika želi početi rat protiv Irana i pretpostavimo da Iran neće izdržati i ne dao Bog Amerika porazi Iran. Kako će Trump izvući preostale milijarde dolara od zaljevskih država?

Sada Trump iskorištava, angažuje svaku stvar u korist novca. On nema interesa da se zaljevske države sporazumjevaju i pregovaraju sa Iranom, da potpišu sporazum sa Iranom o međusobnom nenapadanju. Trump u tome nema interesa. Njegov interes je u tome da se zaljevske države i dalje plaše Irana, kako bi ih muzao i muzao i muzao… sve dok ne ostane ništa. Zar ovo nije tačno? Ako on započne rat, kakvu logiku ili motiv, ili motivaciju će imati da bi prodao rakete, avione, tenkove, i da šalje mornaricu i pravi vojne baze u regionu? Neće ostati (ni jedan) razlog. Koliko su molumni, koliko su glupi, subhanallah! U svakom slučaju Trumpov prioritet je ekonomski rat protiv Irana. On vodi ekonomski rat protiv Kine. Evo susjedna im Venecuela, to nije Iran, njegov prioritet je ekonomski rat protiv Venecuele. Sjeverna Koreja, njegov prioritet je ekonomski rat protiv S. Koreje.

U svakom slučaju hoću ponuditi jedan jak dokaz da je solucija rata oslabljena. Prvo, sam je Trump, gospodin autor, koji je sastavio ovu priču, on u veličini svoga jezika u TV intervjuju je rekao: Mi ne želimo vojni rat sa Iranom, naš rat protiv Irana je ekonomski, jer vojni rat će dovesti do većih ekonomskih i ljudskih gubitaka. I kategorički je negirao da postoje planovi za slanje 120000 vojnika i oficira u naš region. A 120000 se smanjilo na 5000 a 5000 na 1500. A 1500 na 900 jer su produžili mandat već postojećim 600 vojnika u regionu. Jesu li ovo činjenice ili nisu?

Inače, braćo i sestre, Trump želi da napusti ovaj region. I pravio je problem kako bi napustio Siriju, ali CIA i Pentagon i Kongres i Izrael i Saudija i Emirati, svi su rekli ako hoćeš napustiti Siriju pogledaj Emirati će sada biti u Damasku. Saudija ide uskoro u Damask, i Damask će ponovo postati jak a to će ojačati Iran, pa se on predomislio i složio se da ostavi 200 vojnika u Siriji. Druga doznaka, to su terenski podaci, druga doznaka su samiti. Kao što sam maloprije rekao, samiti. I ovdje ulazimo u pitanje Arapskog samita.

Čemu poziv na ishitrene samite? Postoje dva razloga. Dva jasna razloga koja su zabilježena u rezolucijama. Prvi razlog, ja se sjećam u prvim danima agresorskog rata protiv Jemena uvaženi vođa je izrekao sljedeće riječi: Ova jemenska omladina će natrljati nos Ali toga i toga u blatu. U prethodnim danima su njihovi nosevi natrljani u blato. To se desilo.

Prvi razlog kao što sam maločas rekao je to da je Saudija vidjela da nema rješenja naspram raketa jemenske vojske i narodnih komiteta. Oni kažu, rakete Husija i dronovi Husija. Dokaz je ono što se desilo u Janbu'u. Totalni neuspjeh. Tehnološki, vojni, sigurnosni, to je veliki neuspjeh, a vrlo velik uspjeh za braću Jemence. I zato sada, naprimjer, vidi se jasno u prvom saopćenju arapskog samita u prvom članu, prvo, drugo, treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, osmo, deveto, deseto, Husiji, Husiji, Husiji, Husiji, Iran. Dakle, vidi se koliko je pitanje braće Jemenaca prisutno u pozadini ove konferencije odnosno samita na koji su pozvali.

Dobro, drugi razlog, za ovu doznaku je to da su saudijski režim i njegovi prijatelji  potpuno shvatili da neće biti američkog rata protiv Irana, da oni maštaju, da uzalud plaćaju, da bezuspješno huškaju, Trump neće doći da ratuje za njih, a ovo je bila njihova nada i posljednja stvar kojoj su se oni nadali je bilo to. Postoji li išta drugo da oni mogu činiti? Ima li išta drugo da Ali Saud čini? Ko će započeti rat protiv Irana? Oni? Oni u Jemenu, a možete sada vidjeti u saudijskim twitterskim postovima saudijaca, vi u Jemenu stojite naspram omladine i mladih ljudi koji nisu vojnici, koji ne posjeduju ogromne mogućnosti, koji su opkoljeni, izolirani, gladni, bolesni, i opet ne uspjevate, poraženi ste, slomljeni ste, vi želite početi rat protiv Irana? Ko? Hoće li angažovati Netanyahua da počne rat protiv Irana. Nek on sam sebe prvo oslobodi. Završeno, sve njihove nade i njihove želje bile su zasnovane u prethodnim sedmicama na Trumpu i nahuškavanje Trumpa i Boltona i Pompea.

Da će možda on početi rat protiv Irana, da ćemo završti sa Iranom, ova nada je gotova. Zato su organizirali ove samite kao što sam maločas rekao, radi zapomaganja kod arapskog i islamskog svijeta i stanovnika Zaljeva. Ja sam ovdje napisao, razlog saudijskog poziva na ova tri samita je traženje pomoći od Zaljeva kojeg je sama rascjepala. Ko je napravio problem u vijeću zaljevske kooperacije? Saudija. Traženje pomoći od Zaljeva koji je sama rascjepala, od Arapa koje je sama razbila. Je li Saudija ostavila ijednu arapsku zemlju da se slaže sa nekom drugom arapskom zemljom? Do sada, gdje god postoji arapska zemlja zahvaćena ratom, trebate tamo tražiti tragove Saudije. Gdje god ima arapska zemlja kojoj prijeti građanski rat, tražite tragove Saudije. Arapi koje su Saudijci razbili, muslimani među kojima su saudijci širili smutnju tekfirenja. Evo Pakistana od kojeg Saudija traži pomoć, u njemu je Saudija širila ideologiju tekfirenja koja je bila osnov za talibane koji su napravili hiljade problema pakistanskoj vojsci i narodu. Danas kod svih njih ona traži utočište. Dakle, u vezi ovog samita, to je pozadina. Traženje pomoći, zapomaganje, a vi znate da smo mi u mjesecu ramazanu, moljenje, nadanje, naših dragih, naših srca – kao rezultat neuspjeha, nemoći, gubitka svake nade. Dakle, suprotni front nikako nije u poziciji moći, štaviše u poziciji je gubljenja, poziciji nemoći, poziciji očaja, poziciji nestabilnosti. Ovo je činjenica.

Kada se vratimo rezoluciji vidimo da druga tačka sadrži deset stavki. Sve Iran i oni govore Husiji. Posljednja stvar, budući da smo na svjetskom danu Kudsa, na kraju rezolucije u dva posljednja reda stoji: „I u vezi pitanja Palestine, arapskog centralnog pitanja, samit ponavlja svoje držanje do odluke 29. arapskog samita u Zehranu, samita Kudsa, i također odluke 30. arapskog samita u Tunisu.“ I tačka! Čak nisu napisali ni dva puna reda za Palestinu, samo red i po. Toliko arapskom samitu znači Palestina. A u zaljevskom samitu postoji smiješan odlomak. Četvrta stavka o vijeću zaljevske kooperacije sa zaljevskog samita je ponavljanje čvrstine, izdržljivosti i opstojnosti vijeća kooperacije i jedinstvo redova između njenih članica naspram ovih pretnji. A oni su opkolili Katar, kako državu tako i narod, opkoljavanje koje traje više od godinu i po dana. Kome se smijati? Ima ljudi koji ne primjete da su postali maloumni i glupi. Čine stvari zbog kojih ih svijet ismijava i vrijeđa. U svakom slučaju, što se tiče arapskog samita također, trebamo pohvaliti stav Iraka na arapskom samitu i stav iračkog predsjednika. Izvrstan, hrabar i odlučan stav. Kamo sreće da ostali arapski predsjednici, kraljevi i emiri govore istim jezikom. Irački predsjednik nije rekao da želimo ratovati protiv Saudije i Emirata. On je govorio vrlo umjerenim i uravnoteženim govorom. Budite umjereni kao on. Šta bi vam falilo da je ovaj samit pred neuspjehom, nemoći i američkim trgovinskim iskorištavanjem vas, izađe sa jednim miroljubivim jezikom prema Iranu, a Iran je prije nekoliko dana poslao svoje izaslanike da vam govore da su spremni za pregovore sa državama zaljeva, rekli su spremni smo potpisati sporazume o međusobnom nenapadanju sa državama zaljeva. Da su oni govorili jezikom u kojem postoji dijalog, otvorenost, sloga, ostala bi očuvana njihova imanja, njihovi imeci, sigurnost, interesi i čast, koje Trump svako jutro i svaku večer vrijeđa.

Prelazim na posljednju tačku, oduljio sam, ali ramazanska je noć. Ova tačka je osjetljiva i ne možemo je odgoditi. Mi po pitanju crtanja granice (između Libana i Palestine) kao Otpor – a ja sam više puta govorio da mi nemamo problema oko tog pitanja – stat ćemo iza države i šta god se na granicama desi mi smo uz državu, bez obzira je li ono što će se desiti na granici ispravno ili pogrešno. Po pitanju određivanja, kopnene i morske granice mi također stojimo iza države. I kada ovo kažem to nije nikakva kurtoazija, jer neka braća su mi rekli da ja govorim iz kurtoazije, ja sam im rekao: Ne, ono što govorim nije iz kurtoazije. Mi u Optoru imamo povjerenje u libanske zvaničnike koji drže ove dosijee i koji nastoje da Liban dođe do svoga potpunog prava, kako glede zemlje tako i vode i mora i nafte i plina. Mi imamo povjerenje u njih. I zato mi se nećemo miješati u ovo pitanje. I ovo ostavite sa pozitivnim gledanjem jer inače bi otišli u nekom drugom pravcu. Šta su ovdje Amerikanci uradili, gospodin Satterfield i oni Amerikanci uz njega su inteligentni u iskorištavanju i lošem angažmanu da sada Liban ima potrebu za određivanjem granica, naročito morskih, zbog nafte i plina. Liban ima potrebu za mirom da bi dobio kredite za Sider, a što je uglavnom kredit, a ne pomoć. Tu su Amerikanci došli – a volio bih da svi Libanci ovo čuju od mene – i žele iskorištavati pregovore o određivanju morskih i kopnenih granica kako bi riješili jedno sporedno pitanje koje je u potpunosti u interesu Izraela. A sam Izrael je bio nemoćan da ga riješi kroz više godina. To je pitanje preciznih raketa, i proizvodnje preciznih raketa. Više od dvije godine nas kontaktiraju ambasadori, ambasade, strane obavještajne službe, čak nas kontaktiraju i oni koji su nas stavili na spisak terorističkih organizacija i svi su nam upućivali sljedeće pitanje i prenosili nam sljedeće poruke: Vi imate precizne rakete, a ovo je pitanje koje Izrael ne može trpiti i kada Izrael dođe do saznanja da se u nekom određenom mjestu nalaze precizne rakete on će to mjesto napasti. Ove poruke smo mi dobivali od prije više od dvije godine.

Drugo pitanje je: Vi imate radionice ili pogone za proizvodnju preciznih raketa u Libanu, a ovo je za Izrael crvena linija i on to ne može trpiti. Kada sazna da se fabrike za proizvodnju preciznih raketa nalaze u tom i tom mjestu on će ga udariti. Ovo smo od naroda krili dvije godine kako ih ne bismo uznemirili i kako bismo to tajno riješili, ali ono što se ove sedmice desilo ja pretpostavljam – i zato sam primoran da govorim – bit će objavljeno na medijima, jer rasprava o tome je bila u širim krugovima i zato želim da javno iznesem stav. Ne želim opterećavati libanske zvaničnike odgovornošću prenošenja poruke ili davanja odgovora na postavljena pitanja. Ja volim da u veličini svoga jezika dam odgovor na ovo pitanje. I nek Amerikanci, Izraelćani i drugi to čuju i to je razlog ovih riječi.

Po pitanju prve tačke o preciznim raketama, mi smo ljudi iskrenosti, ne lažemo. Moguće je da mi kažeš, naprimjer, da kriješ istinu, a ne lažeš, da govoriš pola istine, ali mi, mi ne lažemo, zato kada su nas pitali svima smo rekli da mi posjedujemo precizne rakete i ako se sjećate prije dvije godine na dan Ašure, ja sam jasno govorio da mi imamo precizne rakete i da te rakete mogu stići do svih željenih ciljeva u cionističkoj tvorevini. A danas na dan Kudsa i u 40. godini nastanka ovog dana, ponavljam pred ušima cijelog svijeta da mi u Libanu posjedujemo precizne rakete u dovoljnom broju koje mogu mijenjati lice regiona i postići izjednačenje (snaga) ali ovo nije ništa novo. Mi smo to rekli prije dvije godine na dan Ašure, i svi oni koji su nas pitali, mi smo im rekli da mi imamo precizne rakete, i svi oni koji su nam dostavljali poruke mi smo im govorili da ne postoji nikakav problem, Izrael, – a ovo je staro, godinu, dvije, tri kako Izrael šalje tu poruku – kada je srušio zidove na nas i kada se govorilo da je Izrael crvena linija da neće prihvatiti da će udariti, naš odgovor je bio jasan, i ja sam to javno govorio, govorio sam i na Al-Majadinu i govorio sam to u direktnom obraćanju i sada ću ovu tačku ponoviti, tada smo im rekli da ćemo na svaki izraelski udar na bilo koji cilj koji je vezan za Otpor u Libanu, po pitanju raketa ili nečeg drugog, mi u Hizbullahu brzo, direktno i snažno uzvratiti i zato, (već) godina, dvije, tri oni nisu ništa udarili. Štaviše, oni su otišli do UN-a, da im kažu: pogledajte tamo imaju rakete, stadion El-Ahd u njemu imaju rakete, u blizini aerodroma imaju rakete, kako bi UN stupio u kontakt sa libanskim vlastima da traži od njih da sami provjere postoje li te rakete. Dakle, to što on udara na naše rakete nije iz moralne plemenitosti. On ne udara naše rakete zato što smo jaki, zato što ćemo uzvratiti istom mjerom, ako ne i duplo. Pitanje raketa smo završili. Da, kod nas postoje precizne rakete.

Šta je druga stvar? Da mi imamo fabrike za proizvodnju preciznih raketa. Prije nekoliko mjeseci jedan od libanskih zvaničnika je poslao nekoga do mene da mi kaže kako Amerikanci govore to i to. Ja sam mu rekao: uvaženi zvaničniče, i ne bih želio da spomenem titulu pa da prepoznate o kome je riječ, ovi podaci su netačni jer mi nemamo fabrike za precizne rakete u Libanu. Pa me pitao imaju li Iranci. Rekao sam mu da Iranci ovdje nemaju fabrike ni za precizne ni za neprecizne rakete. U Libanu još nema fabrika za precizne rakete. Amerikanci su otišli i ponovo došli i rekli su: ne, postoji tamo i tamo.

I na kraju, oni žele da iskoriste i žele da rade na određivanju morskih granica, da u tom i tom području postoje fabrike za proizvodnju preciznih raketa. Također, jedan libanski zvaničnik mi je poslao nekog i rekao sam mu da to nije tačno. U tom i tom području postoji jedna naša kasarna, postoje naši objekti i naša vojna oprema, ali tamo nema fabrike ili radionice za proizvodnju preciznih raketa. Dobro, šta želim reći? Jer u ovom kontekstu su izašle i prijetnje. Ja neću prijetiti, ne postoji razlog. Više prijetnji da se ovo pitanje mora riješiti, da se ovaj ili onaj objekat mora uništiti, ukloniti i skloniti. Dragi moj, s kim ti razgovaraš? Gdje se nalaziš? U kojem si ti svijetu? To kod nas ne dolazi u obzir, da ne govorimo da smo mi u Hizbullahu iskreniji od Amerikanaca i onih sa njima, iskreniji od “Izraelćana” i onih sa njima. Ja ti govorim da ne postoji radionica za proizvodnju preciznih raketa, to znači da ne postoji radionica za proizvodnju preciznih raketa. I da je postojala radionica za proizvodnju preciznih raketa, večeras bih na TV-u govorio da postoji radionica za proizvodnju preciznih raketa, zbog razloga kojeg ću kasnije reći. Sad moja kritika po ovom pitanju i završna riječ.

Moja kritika je samo nadanje… Samo otvaranje ovog pitanja s Amerikancima ili da prihvatamo da Amerikanci otvore ovo pitanje, ja mislim da ova vrata trebaju da se zatvore, nije to njihov posao i to nema veze s njima. Da li postoji ili ne postoji fabrika u Libanu, nema nikakve veze sa njima. Evo “Izrael” koji je naš susjed proizvodi avione, rakete, tenkove, nuklarno i hemijsko oružje, nek idu kod njih i nek traže od njih. Mi imamo pravo i hoću ovo dodati, mi imamo prvo da posjedujemo bilo kakvo oružje da branimo svoju zemlju, imamo pravo proizvoditi bilo koje oružje, jer ima više sredstava (puteva) za posjedovanje oružja: ili kupiš, ili ti neko pokloni ili ga sam proizvodiš. Šta rade sada u Gazzi? Sami proizvode. U Jemenu? Sami proizvode. Ali ako saudijski um nije moćan da shvati da je Jemenac inteligantan do te mjere da napravi rakete i dronove, šta mu ja mogu? Šta rade Iranci? Proizvode. I mi imamo parvo da proizvodimo. Ja govorim da nije u redu da Amerikanci raspravljaju s nama o ovom pravu. To je kao prvo.

Postoji li fabrika ili ne postoji, šta ti hoćeš od nas? Brate, ja ti kažem da ne postoji fabrika, sada nema, ali ti nemaš pravo da raspravljaš sa mnom postoji li ili ne postoji fabrika. Mi imamo pravo da posjedujemo oružje kojim štitimo svoju zemlju, kupovinom, poklonom ili proizvodnjom. To je prvo.

Drugo, ako Amerikanci žele da ovo pitanje ostane otvoreno, ja ću vam reći da mi posjedujemo naučnu i ljudsku sposobnost za proizvodnju i posjedujemo potpunu moć da nabavimo alate koji nam omogućuju proizvodnju.

Večeras kažem: ako Amerikanci žele da ovaj dosije ostane otvoren, nek cijeli svijet zna da ćemo mi u Libanu pokrenuti fabrike za proizvodnju preciznih raketa. Do sad nismo, ali oni nas na ovaj način ubjeđuju (i tjeraju) na to. Dodajem i to da se u vladi mnogo priča o podršci libanskoj industriji. Danas je najvažnije tržište na svijetu trgovina oružjem, a ja sam ozbiljan kad ovo govorim, mi možemo proizvoditi precizne rakete i prodavati u svijetu i time pomoći libanski trezor. Zato se ja nadam da gospodin Satterfield razmišlja pametno i da radi svoj posao kad se već ponudio da pomogne, a ja ne znam kome on pomaže. Znate da obično Amerikanci nisu posrednici. Amerikancima je zadatak da vrše pritisak i da ostvaraju interese „Izraela“. Nek je Allah na pomoći libanskim zvaničnicima u ovim pregovorima da se ovaj dosije zatvori. Ne, nema razloga da prijeti. Ovo je naše prirodno pravo i mi držimo do njega. Od prijetnje nema koristi. Ovo traje dvije-tri godine. Ja sam rekao i ne želim ponavljati istu stvar i prije i poslije.

Sve u svemu braćo i sestre, na dan Kudsa u njegovoj 40. godini, ne, naš savez je jak, naš front je čvrst. Tačno je da smo u prethodnim godinama dali mnogo žrtava, ali smo mi iz tih požrtvovanosti zahvaljujći krvi šehida izašli jači i utjecajniji. S potpunom sigurnošću, odlučnošću i ubjeđenjem vam kažem da mi možemo oboriti Sporazum stoljeća na čelu sa palestinskim narodom. Ako Palestinci budu ujedinjeni oko zlatnog stava, kako sam ga ja nazvao po pitanju Sporazuma stoljeća, po pitanju radionice u Bahreinu, niko neće moći da nam nameće bilo šta, ni Palestincima, ni regionu.

Kada sirijski narod odbije odustati od Golana, on neće postati izraelski, čak ako Trump izmijeni mapu i ispod toga se i potpiše, kao što je izjavio Netanyahu. Nek potpišu ono što žele i nek urade ono što hoće i nek govore šta im ja volja, sve dok mi budemo prisutni na svim poprištama držeći do svojih prava i prije svega i poslije svega i uz sve oslanjajući se na Allaha, sigurni u Njegovo obećanje, vjerujući u Njega i u naše narode, generacije, muškarce i žene, u našu pamet i volju, budućnost pripada Kudsu, a ne Trumpu i ne svim onim patuljcima koji služe Trumpovom frontu.

Nek je mir duši velikog imama Homeinija koji je osnovao ovaj dan. Nek vam svaka godina dođe sa dobrom. Nek vam Allah podari pobjedu i ojača vas.

Za gledanja videa klikni ovdje!