Scroll to top
Podijeli

Nova etapa – strateški govor sejjida Hasana Nasrullaha



12. Januara 2020.

Nova etapa – strateški govor sejjida Hasana Nasrullaha

Tražim zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana.

U ime Allaha Svemilosnog, Samilosnog.

 

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, blagoslov i mir na našeg prvaka i Poslanika Ebu-l-Kasima Muhammeda bin Abdullaha, pečata vjerovjesnika, njegovu časnu i čistu porodicu, njegove dobrostive odabrane ashabe, i sve vjerovjesnike i poslanike.

Gospodo učenjaci, braćo i sestre, selam svima vama i milost i blagoslov Božiji.

Kaže Allah Svemogući u Svojoj časnoj knjizi: U ime Allaha Svemilosnoga, Samilosnog: ” Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati, radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici. Istinu je rekao Allah Uzvišeni Svevišnji.

Danas održavamo tužno obilježavanje u čast velikog međunarodnog islamskog džihadijskog vođe, hadži Kasima Sulejmanija, zapovjednika snaga Qudsa u Gardi čuvara islamske revolucije, i velikog dragog zapovjednika i mudžahida Ebu Mehdija El-Muhendisa, zamjenika šefa Odbora za časne snage dobrovoljaca u Iraku i njihovih iranskih i iračkih pratilaca koji su postali šehidi u ovom zločinu.

Naravno, taj dan je bio drugi dan januara, četvrtak navečer, uoči petka, što znači, ako bismo ga napisali 2. januar 2020., to je datum koji razdvaja dvije etape u regiji, to je početak nove etape i novi datum, ne za Iran ili Irak, već za cijelu regiju, na što ću se vratiti kasnije.

Ali prvo, dozvolite mi da se malo zadržim na ličnom aspektu incidenta, zločina i atentata.

U četvrtak navečer, 2. januara 2020., hadži Kasim Sulejmani, voljeni i dragi brat, postigao je cilj svojih nada i težnji, ostvario je svoj cilj. Ne govorimo li uvijek o ostvarenju ciljeva i da ovom činom ostvarujemo svoj cilj ili ostvarujemo cilj našeg neprijatelja? Hadži Kasim Sulejmani postigao je svoj cilj noću oči prošlog petka, jer je ovo želja i osobni cilj. Uvijek u sjećanjima na šehide sam govorio: šehadet je kod mudžahida i vođa, oni ne žele šehadet za ummet, već je to lični projekat, ummetu žele dobro, miran život i sreću na ovom i onom svijetu, dostojanstvo, čast, moć,  snagu i život u Božijima čistim i dozvoljenim blagodatima. Ali na osobnoj razini šehadet je njihov osobni projekat.

To mu je bila namjera još otkad je bio mladić i pridružio se borbenim redovima u Iranu, on je nastavio nositi tu želju i taj cilj. Oni koji hodaju ovim putem, neki od njih padnu u njegovoj četvrtini ili u sredini prije kraja, plamen se u njemu ugasi, a ova ljubav u njemu staje i umire u njemu čežnja za susretom s Gospodarom. Postoje drugi ljudi koji što više prolazi vrijeme, sjaj, moć, prisustvo i plamen ove čeznje se povećava. Hadž Kasim i Ebu Mehdi El-Muhendis su bili od druge skupine, posebno u posljednjim godinama. Kada život traje i čovjek vidi da mu brada i kosa osjede i boji se da preseli od bolesti ili prirodnom smrću, a on je taj koji je uvijek bio prisutan na frontovima pod kišom granata, a tijelo mu puno gelera.

Hadž Kasim posljednjih godina kad bio dolazio u Siriju, naša braća bi brinula o njegovoj sigurnosti i zaštitu i ostali bi s njim noću i tijekom dana dok se ne vrati na aerodrom u Damask, mnoge noći on bi provodio uplakan, kad bi se spomenuli šehidi on bi plakao. U mnogim susretima mi je govorio: “Stisnulo me u duši na ovom svijetu iz velike čežnje za susretom s Bogom i šehidima koji su ranije otišli”, njegovom braćom, prijateljima i dragim ljudima koji su živjeli s njima, borili se s njima, trpjeli bol i muke zajedno, većina ih je otišla i bio je vrlo nestrpljiv da im se pridruži.

Napokon mu se ispunila ova želju, i upravo je to ono što svima nama, njegovim voljenim, prijateljima i braći, predstavlja glavni faktor utjehe.

Ja se odavde iz južnog predgrađa Bejruta, obraćam porodici hadži Kasima Sulejmanija, svoj njegovoj rodbini i bližnjima, posebno poštovanoj suprugi, sinovima i kćerima riječima: Ono što vas treba tješiti jeste to da je vaš otac ostvario svoju krajnu želju i stigao je do posljednjeg cilja. Ja znam, a vi još više od mene znate da je ovo uvijek bio njegov cilj, nada, krajna želja, žudnja, ljubav i čežnja. Isto je i sa hadž Ebu Mehdijem. Prije dva-tri mjeseca bio je kod mene.  Ovdje u Bejrutu, u Dahiji, me je posjetio i počastio me svojom posjetom, sjedili smo satima, a na kraju sastanka rekao mi je: “Sejjide, čini se da se bitka sa ISIS-om u Iraku bliži kraju, postali su šehidi oni koji su postali, a ja sam ostao. Dosta sam živio, glava i brada su mi posijedili, moli Allaha za mene da mi kraj bude šehadet.” On je također od iste skupine. Isto tako kažem njegovoj poštovanoj suprugi i kćerima, plemenitim kćerima hadž Ebu Mehdija:

Ovo bi trebalo biti faktor utjehe. Ali  za sve njih, ovo je stanje voljenih šehida koji su postali šehidi s hadži Kasimom i hadži Ebu Mehdijem.

Da završimo sa ličnim aspektom događaja i pređemo na središte konfrontacije i pitanja. Danas su te težnje ostvarene. U našoj vjerskoj kulturi, šehadet je jedno od dva dobra, pobjeda ili šehadet, to je jedno od dva dobra. Jedno od čuda vjerske kulture je ovo: kako izmijeniti jednačine: najviše što naš neprijatelj može činiti jeste da nas ubije, a najviše čemu možemo težiti je da budemo ubijeni na Božijim putu. Vjerska jednačina pretvara najveću tačku moći neprijatelja u našu krajnju moć i zato nećemo biti poraženi. Kad pobijedimo, pobijedili smo, i kad budemo šehidi, opet smo pobijedili. Četvrtak navečer je također dan pobjede za otpor, za Savez otpora, za pripadnike otpora. I biće to novi model pobjede krvi nad mačem, uz Božiju volju.

Neka je sretan šehadet, ovaj lijepi kraj i ovaj krasan svršetak hadži Kasimu, hadži Ebu Mehdiju i časnim drugovima njihovim od iranskih i iračkih mudžahida. U Husejnovoj, a.s., i Zejnebinoj školi čeznemo za šehadetom i u tome ne vidimo ništa osim ljepote.

Drugo: ulazimo u srž pitanja. Danas bih želio direktno govoriti o ovom događaju, o velikom događaju. Šta se dogodilo? I zašto se to dogodilo? Zašto baš hadži Kasim Sulejmani i s njim Ebu Mehdi? Koji su ciljevi? Kuda ide regija? Kakav je stav, šta je dužnost i šta je odgovornost?

Rekao sam da se nalazimo pred potpuno novom etapom. Naravno ako bih sada htio govoriti, a to nije tema mog govora, o ličnosti hadži Kasima, o njegovim karakteristikama, atributima, pobožnosti, hrabrosti, znanju, strateškom umu, poniznosti i … i svim lijepim kvalitetama koje on nosi, o njegovim dostignućima, o njegovom zalaganju, o budnosti, o džihadu i njegovim žrtvovanjima, kao i o hadži Ebu Mehdiju, govorio bih satima, danima i sedmicama, a za to ćemo, ako Bog da, naći vrijeme, ali ono što moramo analizirati jeste srž ovog pitanja, kako bismo izvukli pravi zaključak.

 

Prvo: Šta se dogodilo? Dogodilo se da u četvrtak navečer, a u dvije minute bih obrazložio ovaj događaj jer ćemo se na osnovu toga analizirati sve.

Hadži Kasim Sulejmani i njegovi drugovi javno napuštaju aerodrom Damask prema aerodromu Bagdad. Na aerodromu u Bagdadu, u dočeku su hadži Ebu Mehdi El-Muhendis i neki od njegove braće odgovorne u Hašdu-š-ša’bi. Nakon što su se ušli u automobile i prešli određenu udaljenost, automobili su napadnuti vrlo sofisticiranim raketama iz američkih dronova i brutalno, svi ste gledali prizore, i brutalno, vide se uništeni automobili i raskomadane sve stvari. Dvojica dragih vođa i oni sa njima su svi postali šehidi. Svi su rastrgani i spaljeni i teško prepoznatljivi. Usput da dodam: Ja poznajem hadži Kasima, hadži Ebu Mehdija i braću koja su s njima, on je priželjkivao šehadet, možda je ono što dobio bilo više od onoga što je želio, da mu kraj bude bez glave poput Husejna, a.s., bez ruku poput Abbasa, a tijelo rastrgano u komade poput Ali Ekbera. Ne znam je li ta slika bila prisutna u zamislima hadži Kasima i hadži Ebu Mehdija.

U svakom slučaju, svi su se pretvorili u rastrgane i izgorjele komadiće koje je teško razlikovati. Nakon nekoliko sati Ministarstvo obrane SAD-a izdaje saopćenje kojim na sebe preuzima tu akciju, te da je atentat izvršen po nalogu predsjednika Trumpa, nakon čega se nastavljaju američke izjave o preuzimanju odgovornosti, a vidimo i press konferencije, američki ministar vanjskih poslova, i ministar obrane i američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, sve do samog Trumpa u svojim twitovima, u kojima se ponosi da je on lično naredio ubistvo hadži Kasima Sulejmanija, i navodi razloge koji su ga doveli do toga, a sve su to laži.

Dakle, suočavamo se sa vrlo jasnim javnim zločinom. Onaj koji je to naredio, sam kaže: Ja sam naredio. Trump, koji je izvršio atentat, kaže da je on izvršio atentat. Američko ministarstvo odbrane potvrđuje i američka vojska i neke snaga američke vojske koja se nalazi u regiji, bilo u Iraku, bilo izvan Irak.

Shodno tome, nismo suočeni s nejasnom operacijom atentata, autobombom ili samoubilačkim napadom ili zasjedom čiji su počinitelji preživjeli, i potreban im je istražni odbor i potrebna je komisija za istinu, gdje postoje više mogućnosti, nikako. Mi smo suočeni s jasnim, vrlo jasnim i otvorenim zločinom. Ova dva redka su osnov naše analize. Trump, američki predsjednik, naredio je američkoj vojsci da izvrši ovaj zločin, tako da je jedna jedinica američke vojske izvela to na način kako smo spomenuli. Dakle, stvari su jasne.

Drugo: Zašto je ovaj zločin koji je počinjen na tako otvoren i javan način, besramno preuzeo na sebe i to zvanično i javno, i ne pita nikog živog na cijelom svijetu.

Postoje dvije stvari:

A – Neuspjeh svih prethodnih pokušaja atentata bez otisaka, bez dokaza. Bilo je mnogo pokušaja, neki su pokušaji – atentata na hadži Kasima – otkriveni neki se pokušaji još uvijek drže u tajnosti. Posljednji pokušaj, pogledajte pakleni šejtanski um kojim djeluju Amerikanci i Izraelci, i koji se spremao za hadži Kasima u Kermanu i uhapšena je grupa te nakon što su došli s eksplozivom i spremali se za kupovinu jedne kuće u blizini Husejnije pa da prokopaju tunel od kuće do ispod Husejnije i stave pod nju ogromnu količinu eksploziva, jer hadži Kasim ima godišnju obavezu da ide na neke vjerske povode da obilježava žalost u toj Husejniji, a u njoj obično prisustvuje između 4.000 i 5.000 ljudi. Oni su bili spremni ubiti 5000 ljudi u Husejniji kako bi bili sigurni da su ubili hadži Kasima Sulejmanija! Pogledajte zločinački um.

Svemogući Allah je to odgodio za njega, zaštitio ga i sačuvao i izabrao je za njega ovu vrstu šehadeta – kao što je rekao uvaženi Rahbar, a on je i dostojan ove vrste šehadeta, na ovom nivou mučeništva. Dakle, neuspjeh svih prethodnih pokušaja atentata bez otisaka, bez dokaza, primorali su ih da idu na otvoren i javni čin.

B – Druga stvar koja se također odnosi na motive zločina, da se izvrši u ovom momentu ovaj  javni i sramni čin jeste skup uvjeta i okolnosti u našoj regiji, neuspjesi i postignuća i ishod trenutnog sukoba, sve do nedavnih događaja u Iraku, a mi smo pred vratima američkih predsjedničkih izbora. Ovim ću se pozabaviti malo detaljnije.

Kada sagledamo ovu scenu, ona će nam objasniti ciljeve atentata i to će odrediti naše odgovornosti za suočavanje s tim ciljevima. Ova prezentacija treba biti osnov za donošenja odluke, a ne samo radi pregleda i analize.

Objašnjenje: nakon tri godine otkako je Trump preuzeo predsjedništvo u Americi, a on je na početku najavio vanjsku politiku za našu regiju i u svijetu, kad Trump i njegova administracija pogledaju ishod u protekle tri godine, šta će zaključiti? Neuspjeh za neuspjehom, nesposobnost, konfuzija, nema šta ponuditi američkom narodu na nivou vanjske politike, posebno u našoj regiji, a pred njim su predsjednički izbori.

Kad bismo malo tematski analizirali, prvo ide najveći naslov: Iran.

Trump je od prvog dana sebi postavio najveći cilj a to je svrgnuće islamskog uređenja u Iranu, to je izrazio John Bolton, koji je posebno obećao prije godinu dana, znači na prošlogodišnjim proslavama Nove godine, kad je na kongresu iranske terorističke grupice Mudžahidine Halk u Francuskoj, govorio i obećao im da će proslava sljedeće (2019.) Nove godine biti u Teheranu, pa je John Bolton otišao, a islamsko uređenje u Teheranu ostalo. Ovo nije politika Johna Boltona, on je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost, izražavajući Trumpovu strategiju prema Iranu. Dakle, viši cilj je srušiti režim Islamske Republike, a najniži cilj, najmanje što je tražio, jeste ono što naziva promjenom ponašanja, tj. pokoravanje Irana, kontrola Irana, kontrola iranskog političkog učinka i slično. Na taj način postignut je novi nuklearni sporazum, sporazum o balističkim raketama i dogovor o regionalnim pitanjima. Iran nije pristao, a on je izišao iz iranskog nuklearnog sporazuma, nametnuo nesvakidašnje sankcije u toku 40 godina, Iranu, sankcije svima koji sarađuju sa Iranom u svijetu, pokušaj opsade, pokušaj izolacije, zastrašivanja, računanje na glad ljudi, na ekonomsku krizu unutar Irana, na unutarnje podjele, ako ih bude, na guranje prema unutrašnjim sukobima, na iskorištavanje svih regionalnih elemenata i regionalnih instrumenata, i sve to je propalo.

Dakle, on sada ide na izbore, a ne može američkom narodu reći: srušio sam režim Islamske Republike i ne može reći potčinio sam režim Islamske Republike, a ne može reći Iranu sam nametnuo novi nuklearni sporazum. Još gore, Trump je stigao u fazu da posreduje nekog od europskih čelnika na zasjedanju Ujedinjenih naroda u New Yorku kako bi održali sastanak s predsjednikom Islamske Republike, šejhom Rouhanijem, a Iran odbija sastanak s Trumpom. Trump je sveo svu svoju politiku na to da dovede Iran na pregovore bez obzira na sporazum, pod pritiskom i zastrašivanjem, i to je najavio, i rekao da će doći i na kraju će nazvati telefonom i oni će doći … i on će završiti svoj mandat, a Iranci nisu išli kod njega niti su ga čak kontaktirali telefonom.

Šta će reći američkom narodu u vezi ovog cilja? Neuspjeh i bespomoćnost, još veća i jača iranska odvažnost.

Pitanje Iraka ću ostaviti za kraj, jer ono ima specifičnost zbog onoga što se dogodilo hadži Kasimu i Ebu Mehdiju.

Drugo, neuspjeh i zbrka u Siriji, očigledni neuspjeh, njihov projekat propao je u Siriji i posljednje “remek djelo” bilo je, posljednje što se dogodilo, njegova izdaja saveznika ili prijatelja ili nazovite ih kako želite u SDF-u, u kurdskim borbenim grupama na istoku Eufrata, i zbrka koju smo vidjeli, čas donosi odluku kojom se žele povući snage s istoka Eufrata, čas želi ostaviti dio snaga; stvara problem koji ima početak a nema kraja u vezi povlačenjem američkih snaga i na kraju završava zadržavanjem dijela američkih snaga, radi zaštite koga? Ne da zaštiti svoje kurdske saveznike, već da zaštiti sirijske naftne bušotine i naftna polja kako bi krali naftu. On je sam to najavio, da će razgovarati s kompanijama za istraživanje i izvoz nafte kako bi stavili ruke na nju i zaplijenili je. To pokazuje američku konfuziju u Siriji, zadržao je dio snaga na istoku Eufrata zbog nafte i manjeg dijela u al-Tanfu. On je rekao da je to na zahtjev “Izraela” i izraelsku preporuku da zadrže američke snage u al-Tanfu, jer ako al-Tanf padne i bude u rukama sirijske vojske, postala je otvorena čitava sirijsko-iračka granica, posebno međunarodni prelaz Rutba.

Treće, neuspjeh u Libanu, svi pritisci, sve sankcije, sva nahuškavanja, sav novac potrošen u Libanu da bi ocrnili ugled otpora i potaknuli okruženje Otpora protiv njega i potaknuli ostale Libance protiv Otpora. Svi se sjećamo nedavne invazije Pompea u Libanu i pisane ratne izjave koju je objavio iz libanskog Ministarstva vanjskih poslova. Sve do raznih posjeta Satterfilda o kojima mediji nisu izvještavali, ali danas ću vam reći javno, rekao sam to u internoj sesiji i procurilo je. U posljednjoj posjeti Satterfild je zaprijetio libanskim dužnosnicima: “Imate rok od 15 dana ako ne uklonite objekte Otpora u Beka’u, ako ih Hizbullah ne ukloni, “Izrael” će doći i bombardirati i uništiti te objekte, a Liban ćemo staviti pod sankcije” i … prijetnje, zastrašivanja i zaplašivanja – naravno bez ikakve koristi – i “Izrael” se nije usudio doći i udariti te objekte u roku od 15 dana, jer smo mu rekli da ćemo, ako “Izrael” bombardira te objekte, odgovoriti brzo, na odgovarajući način i proporcionalno. Ako se sjećate noć uoči Svjetskog Dana Kudsa, ukazao sam na ovo, iako indirektno. Dakle, svi pokušaji obuzdavanja Otpora u Libanu, pritiska na Otpor u Libanu, apsolutnog kontroliranja libanskih odluka, nisu dali ploda.

U Jemenu, izdrživost u Jemenu, i nemogućnost da se u Jemenu postigne bilo kakav vojni uspjeh, a rat u Jemenu je prije svega američki rat, američka odluka, američka volja i američki projekat, ne samo saudijski, i ništa drugo nisu uradili osim masakra i opsade.

Peto, on u Afganistanu traži izlaznu formulu koja bi mu sačuvala obraz i u toj konfuziji, šalje svog izaslanika Halilzadea da pregovara s talibanima u Kataru, dogovaraju se, talibani bi se trebali sastati s Trumpom u Crnoj kući, drugi dan Trump otkazuje sastanak i otkazuje sporazum i kaže da su talibani i pregovori s njima izašli iz mog života, a onda nakon nekoliko dana poziva na pregovore s talibanima jer želi izaći iz problema u Afganistanu. Dakle, u Afganistanu on nema postignuća.

Šesto, “Sporazum stoljeća”, sporazum koji je želio da postigne u prvoj godini i nametnuti ga arapskim režimima, arapskim vladama i arapskim narodima, i pre svega palestinskom narodu. Gdje je Sporazum stoljeća? Ko sada govori o tom Sporazumu? Kao rezultat nepokolebljivosti palestinskog naroda i palestinskih lidera, unatoč ratovima u Gazzi, usprkos blokadi, usprkos sankcijama, usprkos životnim i ekonomskim teškoćama s kojima su se suočili ljudi Zapadne obale i Palestinci u zemlji i inozemstvu, te prijetnje UNRWA i… uprkos patnjama zarobljenika i naizgled zatvorenosti horizonta pred njima, on nije uspio nametnuti “Sporazum stoljeća!

Sedmo, Irak – koji je ovdje glavni osnov i u analiziranju, kad dođem do posljednjeg zaključka, reći ću da je Irak taj koji je ubrzao ovaj Trumpov korak za ovaj zločin, šta je pravi Trumpov projekt u Iraku?

Tako mi Allaha, braćo, za ovo ne treba imati tajne izvore u CIA-u i Pentagonu koji bi nam dali podatke. Ne, on je vrlo jasan, Trump je vrlo jasan, i vrlo transparentan, jer je arogantan, jer je ohol, jer ne vidi nikoga pred sobom, jer ne priznaje ni države ni međunarodni zakon, ni međunarodne institucije, ni međunarodne zajednice niti bilo koga. Šta je Trump govorio u svakoj predizbornoj kampanji? Govorio je da je iračka nafta naše pravo – pravo Amerike – on žudi za nekim skromnim poljima u Siriji, na istoku Eufrata, nekim skromnim poljima. Sirijska nafta se uopće ne poredi sa iračkom naftom. On na svim predizbornim kampanjama – njegove izjave postoje u video i audio formatima, kaže: Iračka nafta je naše pravo i moramo staviti ruke na iračku naftu kako bismo sakupili sav novac koji smo potrošili tokom svih proteklih godina u Iraku i regiji, a na pitanje kako ćete to učiniti, pa u Iraku postoji vlast – nadam se da na ove rečenice obrate pažnju posebno naša braća u Iraku, ako me čuju – kaže: “Ne, u Iraku ne postoji država, u Iraku nema države, nema Iraka.” Obratite se njegovim izjavama koji su zabilježeni i u audio i u video formatu. Kako ćete kontrolirati naftna polja? Šaljemo snage koje će biti prisutne u područjima naftnih polja, zauzimamo velika područja oko kojih uspostavljamo sigurnosne pojaseve, a mi kontroliramo vađenje nafte, izvoz i prodaju u svijetu.

Ebu Mehdi, šejh Sumejde’i, glavni sunijski muftija Iraka, Kasim Sulejmani

Dakle, šta je pravi Trumpov projekat od tri godine unazad do danas u Iraku? Kontrola naftnih bušotina i iračkog naftnog bogatstva. On ne želi državu u Iraku koja bi to spriječila. Ili ako postoji država mora biti podložna odlukama američkog ambasadora i američke vojske, podložna politički, vojno i sigurnosno. Njegov prethodnik je doveo ISIS, i sam Trump kaže da su Obama i Hillary Clinton napravili ISIS, a Amerikanci su željeli da ISIS nastavi postojanje i da se rat otegne godinama i da to bude izgovor da oni ostanu u Iraku. Rekli su da je za rat protiv ISIS-a potrebno 10, 20 ili 30 godina, a pod naslovom “rat protiv ISIS-a” se ponavlja uspostavljanje američkih baza, i to u blizini naftnih regiona crpljenje bogatstva Iraka, prodaja oružja Iraku, miješa se u odluke Iraka, slabi iračku državu.

Tu je njegov problem zapravo bio s hadži Kasimom Sulejmanijem i s Ebu Mehdijem i sa mladima i na to ću se vratiti ubrzo. Dakle, ovo je njegov pravi projekat za Irak. Ono s čim se suočio u Iraku, jeste neuspjeh ovog projekta! Kako je propao ovaj projekat? Prvo, odbacivanjem izgovora pod imenom ISIS. Iračani, iračko rukovodstvo, irački narod i iznad njih časna vjerska referenca u Nedžefu, imali su definitivni stav o neophodnosti što bržeg okončanja bitke sa ISIS-om. Tu Kasim Sulejmani dolazi kao ključni faktor za izvršenje ove odluke, ovdje Ebu Mehdi El-Muhendis dolazi kao glavni faktor ove odluke. El-Hašdu-š-ša’bi, iračke frakcije otpora zajedno s iračkom vojskom i različitim sigurnosnim snagama, te uz podršku iračkog naroda, i uz poziv, apsolutnu podršku vjerskih autoriteta, uspjeli su riješiti ovu bitku za nekoliko godina.

Argument je ispao iz ruku Amerikanaca, a nakon što je ISIS okončan i istina o američkoj ulozi otkrivena, u Iraku su počeli rasti zahtjevi za izlazak američkih snaga. Kažete da ste došli da biste nam pomogli u uklanjanju ISIS-a, evo ISIS je gotov. Zbogom!

Ali oni ne žele izaći, oni žele ostati, jer su ISIS koristili kao izgovor za vojni povratak u Irak i postizanje svojih ciljeva u Iraku. Također nakon završetka ISIS-a, održani su parlamentarni izbori u Iraku. Ko su pobjednici na izborima? Ne želim govoriti o određenoj frakciji ili stranci, već o političkom smjeru. Opći politički smjer koji je pobijedio na izborima u Iraku je onaj koji ne podnosi Amerikance, ne sluša američke naredbe i razmišlja patriotski potpuno ili u velikoj mjeri. Amerikanci vole reći o njima da su oni iranska linija. To je netačan opis, a tačan opis je da je parlamentarna većina u parlamentu iz blokova, stranaka, ovlasti i nacionalnih ličnosti koji se odbijaju pokoriti američkoj volji i američkim diktatima i u svjetlu toga je formirana vlada.

Vlada koja smeta Amerikancima, ne želim se miješati u untrašnja pitanja Iračana, ali želim predstaviti aspekt koji je vezan s Amerikancima i koji je smetao američkoj politici, jer je iračka vlada koja je uspostavljena nakon iračkih parlamentarnih izbora na čelu s g. Adel Abdul-Mehdijem, prvo odbila da Irak bude dio kampanje protiv Irana i provedbe sankcija protiv Irana, znači oni su stali naspram Amerike.

Drugo, zato što je iračka vlada na čelu s g. Adel Abdul-Mehdijem odbila podržati “Sporazum stoljeća” i pridonijeti likvidaciji palestinskog pitanja. Treće, zbog toga što je vlada g. Adel Abdul-Mehdija otišla u Kinu sklopiti ugovore vrijedne stotine milijardi dolara za izgradnju Iraka i prosperitet Iraka bez plaćanja novca i valute u zamjenu za projekte, a Amerika želi projekte u Iraku zbog svojih kompanija, kako bi pljačkala Irak kroz svoje kompanije i projekte. I zato što je vlada gospodina Abdel-Mehdija odbila držati granice zatvorene sa Sirijom i insistirala na otvaranju prelaza El-Bukamal.

Sav ovaj politički učinak jako je naljutio Amerikance. Pored toga, podizanje glasova u parlamentu koji traže izlazak američkih snaga. Također, određene tenzije na terenu. Amerikanci su u posljednje vrijeme osjetili, kako su oni rekli, da skoro gube Irak! Okupirali su Irak ne zbog stvaranja demokratije, ne zbog izbora niti zbog neovisnosti Iračana ili zbog prosperiteta Iračana, okupirali su Irak i srušili režim Sadama Huseina kako bi kontrolirali Irak i bogastvo Iraka, i kad su ustanovili da se irački narod želi stabilizirati i biti slobodan, pustili su na njih svoje terorističke organizacije koje su oni sami osnovali i doveli ih iz Afganistana, Pakistana, Saudijske Arabije, Jemena i svih zemalja svijeta. Narod Iraka se od 2003. do 2011. suočio s valom samoubilačkih napada, hiljadama bombaša samoubica koji su se dizali u zrak u džamijama, crkvama, školama, tržnicama i vjerskim mjestima i ubijali najbolje od iračkih vođa i ličnosti, a američki oficiri su stajali iza ovih terorističkih grupa i pomagali im.

Amerikanci su nedavno pokušali obmanuti irački narod, pokušali gurnuti Iračane u građanski rat. Svjesni i mudri stav vjerskog vođstva i irački čelnici su to spriječili. Čvrst i snažan stav iračkih plemena i frakcija Otpora je to spriječio. Amerikanci su preko svoje elektroničke vojske i svojih zlonamjernih alata nastojali izazvati smutnju između iračkog i iranskog naroda. Zašto? Jer oni u Iranu su bili najbolji podržavatelji i pomogači Iračanima.

Amerikanci su posljednjih sedmica djelovali u panici, pa osjećaju da će im Irak ispasti iz ruku, pa kad Trump krene na predsjedničke izbore, ovo također nije uspjelo.

To je sve prije 2. januara 2020., prije ubistva hadži Kasima i hadži Ebu Mehdija. Dakle, Trump i američka administracija suočavaju se s ovim neuspjehom u regiji, ovim deficitom u regiji.

Pred vama su predsjednički izbori, šta ćete činiti? Da, da budemo realni, postoje i postignuća o kojima Trump govori. Osobno pratim njegove govore. Pogledajte arapski prijevod njegovog govora. Prelazi iz države u državu i pripovijeda. Šta je postigao u vanjskoj politici? Zar ne bi trebao to pokazati američkom narodu i novoj izbornoj sezoni? Šta će im reći, ne samo o našem regionu, već i o svijetu?

U Venecueli je projekat svrgavanja predsjednika i venecuelanskog režima izveden i propao, i stvar je završena. Protiv Kube, ništa nije mogao učiniti. Sjevernoj Koreji je zaprijetio, terorizirao i slao nosače aviona, pa zamalo ušao u rat, a zatim prešao na pregovore i obmanjivao američki narod da će razoružati Sjevernu Koreju, i ne bi ništa!

Pa, Kina, Rusija, čak i sa saveznicima i prijateljima, šta je postigao? On čak i svoje saveznike i prijatelje svakodnevno ponižava, vrijeđa, podcjenjuje i odriče se od njih. Ovo mu je vanjska politika. Da, u vezi američke vanjske politike, Trump u svim svojim govorima govori o 3 stvari.  Nažalost sve tri su o našoj regiji. Šta im kaže?

Ništa! On nema vanjsku politiku, u svakom govoru im govori o 400 milijardi koje je uzeo od Kraljevine Saudijske Arabije. Također o tome govori sa ismijavanjem, vrijeđanjem, a svi se počinju smijati i pljeskati! Ovo je prvo postignuce.

Drugo dostignuće, on govori o ugovorima o prodaji oružja arapskim zemljama u desetinama milijardi dolara, i američkom narodu govori o 400 milijardi dolara i desetinama milijardi dolara u poslu s oružjem da bi im rekao: “Ja vam garantujem stotine hiljada radnih mjesta” i oni mu aplaudiraju.

Treće dostignuće, odluka da se ambasada preseli iz Tel Aviva u Jerusalem, znači da su njegova tri dostignuća pljačka arapskih i muslimanskih sredstava i napad na grad Jerusalem, svetište Arapa, muslimana i hrišćana. To su njegova dostignuća.

Šta ima osim ovog? Neka neko izađe i pokaže mi u spoljnoj politici njegova dostignuća.

Stoga su Trump i američka administracija postali zabrinuti i sad prije izborne sezone i u direktnom izazovu pod imenom Irak, moraju preći na nove faze i nove politike. Nismo pred zasebnom operacijom atentata, da je to incident i završeno pa dođite da se sporazumimo. Ne! Oni  se ne odnose na ovaj način.

Ovo je novi američki pristup u regiji. Nismo mi ti koji ih napadaju, oni su u četvrtak, 2. januara, započeli novu vrstu rata u regiji. I zato su oni tragali za nečim što mogu učiniti, a što može promijeniti jednadžbe, može slomiti Savez otpora, oslabiti ga, uzdrmati Iran, vratiti povjerenje saveznicima i alatima Amerike u regiji, vratiti joj prestiž, biti od koristi na predsjedničkim izborima, pomoći im da nametnu svoje uvjete u regiji, ponuditi dostignuće u vanjskoj politici. Oni su krenuli tražiti nešto, nije se radilo o ratu, jer rat ima veliki rizik, jer “Izrael” ne zna kako postupiti s pojasom Gaze, a rat protiv Libana nije jednostavna stvar, ne kažem nemoguća, već kažem da je veliko i komplicirano pitanje. Ko god je prije nekoliko dana slušao šefa štaba “izraelske” vojske shvata šta govorim. Trump razumije da je rat protiv Irana, veliko i opasno pitanje i vrlo velik rizik. Nešto manje od rata, što neće voditi u rat, šta može biti da ako ga Amerikanci urade, može nas staviti pred novu fazu, novu formulu i novim uvjetima. Ovdje postaje jasno zašto Kasim Sulejmani. Ispostavilo se da moraju udariti na centralnu tačku u Savez otpora. Dobro, ko je ta centralna tačka?

Također su izveli studiju, a i ovo smo svakog dana čitali. Prije nekoliko sedmica, hadži Kasim je bio kod mene. Ja sam mu rekao ove riječi. Subhanallah! U srijedu, prvi dan nove kalendarske godine, došao mi je u posjetu, nije imao nekog posebnog posla. On je rekao: “Nemam ništa posebno, samo sam te došao vidjeti da te selamim i da razgovaramo.” Rekao sam mu da je ovo početak jedne lijepe godine da započinjem novu kalendarsku godinu susretom s vama i gledanjem vašeg časnog lica. Ali sam mu ranije, prije nekog vremena, kad je bio kod mene, rekao: “Vidi se veliki fokus na tebe u američkim novinama i časopisima, postavljaju tvoje slike na naslovne stranice i počeli su u Americi ovakvi govori: “general koji je nezamjenjiv”. Ovo je politička i medijska priprema za izvršenja atentata nad tobom. Naravno, hadži Kasim se nasmijao. “Kamo sreće, molite za mene”. Kad smo razgovarali o Kermanu, rekao sam mu: “Hvala Bogu, za vaše zdravlje,” rekao je: “Hvala Bogu, ali mi je prilika izmakla!” Ovako je on razmišljao!

Oni su se počeli pripremati za hadži Kasima. Kad su uradili studiju, vidjeli su da kada krenu na Savez otpora, gdje god idu, ponavlja se ime Kasima Sulejmanija.

Idemo u Palestinu, u Gazu, kod palestinskog otpora i kod palestinske frakcije otpora, kod podrške palestinskog otpora oružjem, obukom i tehnološkim mogućnostima te podrške palestinskog pitanja putem medija, konferencija i odnosa te guranja svega što je u regiji prema Palestini, vide Kasima Salmanija.

Dolaze u Liban i do Otpora, do oslobađanja juga 2000. i pobjede 2006. te porasti moći Otpora u Libanu, njegove raketne moći i preciznih raketa i njegove postojanosti, opet naiđu na Kasima Sulejmanija. Idu u Siriju, a Amerika i “Izrael” računaju na tekfirdžijske teroriste Tekfirije, pa pored vojske, naroda i vođstva u Siriji, vide Kasima Sulejmanija. Žele dominirati Irakom ili igrati se sa Iračanima preko ISIS-a decenijama, naiđu na Kasima Sulejmanija. Računaju na cijepanje Iračana, i otkrivaju da postoji neko ko ih spaja, ko ih koordinira i ko ih ujedinjava, opet je tu Kasim Sulejmani.

U Jemenu nalaze Kasima Sulejmanija, u Afganistanu nalaze Kasima Sulejmanija. U svakom detalju otpora, pronalaze Kasima Sulejmanija.

Što se tiče Irana, pa suvišno je govoriti o tome šta Kasim Sulejmani znači za Iran.

Ovo oni znaju. “Izrael” smatra Kasima Sulejmanija najopasnijim čovjekom od njegovog osnivanja. “Izrael” govori o Kasimu Sulejmaniju koji je okružio tvorevinu uzurpatora Palestine raketama u cijeloj regiji, i govori o Kasimu Sulejmaniju koji je egzistencijalna opasnost za njegov opstanak. Ova tvorevina se nije usudila ubiti ga, mogla ga je ubiti u Siriji, jer je njegovo kretanje u Siriji bilo javno i izloženo, gdje se nalazio na frontovima i u Bukamalu. Nije se usudila, pa je pribjegla Amerikancima, tako da je središnja tačka koja predstavlja tačku povezanosti, međuovisnosti, snage, jedinstva puta i jedinstva cilja, koja je nadahnula jednom dušom zemlje, snage, frakcije i narode otpora bila je utjelovljena u Kasimu Sulejmaniju.

Onda ovog čovjeka treba ubiti i da ga javno ubijemo, jer to je ciljani čin. Ne zato što je uzaludno ili medijska predstava, nego zato što ima moralne, psihološke, političke i vojne ciljeve. Ovo javno ubijanje i ovo direktno preuzimanje odgovornosti za ubistvo hadži Kasima Sulejmanija i Ebu Mehdija el-Muhendisa od strane Amerikanaca, ima svoje ciljeve, težnje i širi spektar kod Amerikanaca. Prema tome, poduzeli su ovaj korak. Zaključujemo da su se nadali da će se kroz ovo ciljanje dogoditi slabost u Iraku, da će uzrokovati slabljenje moći otpora, da će jaka veza između Saveza otpora u našoj regiji i Islamske Republike Iran opadati, nadali su se da će se Iran bojati i prepasti i popustiti u svojim stavovima, i nadali se i nadali se i nadali se.

Moramo postaviti ciljeve atentata jer ovdje kada govorimo o osveti i pravednoj odmazdi, mi nismo dva plemena koja se bore pa jedno ubije neke od nas i onda mi moramo ubiti njih koliko je ubijeno naših, ne, ovdje su dva projekta koja se hrvaju, tu je projekat izraelsko-američke hegemonije nad našim krajevima. Ostavimo sada detalje i specifičnosti – libanske specifičnosti, iračke, sirijske, zaljevske i jemenske specifičnosti i detalje itd.

Postoji projekat izraelske dominacije uspostavljanjem Izraela nad našom regijom i našim svetostima i naftom i bogatstvima koja postoja u cijeloj regiji.

Moj brate, čak su pohlepni i za sirijskom naftom, čak su pohlepni za libanskom naftom koja se još nije ni pojavila, pohlepa za naftom, plinom, vodom i dobrima. Ovo je jedan projekat.

Drugi projekat je projekat Otpora, projekat nezavisnosti, projetak suvereniteta i slobode i projekat da dobra naših naroda pripadaju našim narodima, svetinje naših naroda pripadaju našim narodima. Postoje ljudi u ovom projektu i drugi ljudi koji pripadaju onom projektu i postoje ljudi koji lutaju, nisu ni ovdje ni tamo, postoje ljudi koji posmatraju sa visine, pa ako ovaj projekat pobjedi ovom će se pridružiti, a ako onaj pobjedi, pridružit će se onom. Postoje ljudi poput jednog od naše braće koji ne znaju gdje će ih Bog postaviti, znači ne znaju gdje trebaju biti. Međutim, oni koji sebe dobro poznaju, ili su u ovom ili onom projektu. Događaj 2. januara se desio da ovo potvrdi.

Sad o suočavanju s projektom i ciljevima – ciljevima atentata, koja je naša odgovornost?

Ovo je posljednji dio mog govora – sučeljavanje je počelo s zločinom.

Od prve noći, počinjemo od Irana:  Trump se nadao da ovim ubistvom poruči Irancima: jednog od vaših najvećih generala, jednog od vaših najvećih podviga, o Iranci, za kojeg smatrate da je spona vašem prisustvu i utjecaju i vašim odnosima sa regijom, ja ubijam javno.

Jedan od ciljeva je zastrašivanje i pokoravanje Irana, da se Iran preda i krene u pregovore, da Iran ne pruži nikakav odgovor na zločin ove veličine. Odgovor je počeo u Iranu od prvog trenutka. Poruka uvaženog lidera imama Hameneija je jasna. Poruka predsjednika Republike i iranskih zvaničnika i oružanih snaga i vjerskih autoriteta u Komu i drugim gradovima u Iranu i iranskog naroda koji je danas spontano izašao u svim iranskim gradovima i u ispraćaju u Ahvazu, Mešhedu i u ispraćaju sutra, je jasna.

Svijet će biti svjedok ispraćaja u Teheranu i Kermanu. Pompeo je bio napisao da računa na stav iranskog naroda i kako će se iranski narod nositi sa šehadetom Kasima Sulejmanija.

Danas kažem Pompeu: Sutra ne slušajte svoje savjetnike, već sjednite pred TV i primite poruku iranskog naroda iz Teherana kao što primate danas iz Ahwaza i iz Mešheda. Ovo je Iran, Iran koji je objavio preko svih svojih dužnosnika i danas u iranskom parlamentu da se neće povinovati, neće odustati niti se predati, već da će preći u ofanzivne korake i odgovorit će, i da će se osvetiti.

Dakle, ovo je cilj koji je pao, pao je u roku od 6 sati, u roku od 24 sata. Pao je jedan od ciljeva akcije, ali najvažniji cilj.

Uvaženi lider, zvaničnici i dragi i veliki iranski narod su ga neutralisali. To je prvo.

Drugo, idemo u Irak. Rekao sam da Trump kroz ove akcije računa na slabljenje El-Hašdu-š-ša’bija i da će se sav otporni, neovisni i nacionalni tim u Iraku oslabiti. Irak će pasti u unutrašnje iskušenje, u slabljenje unutrašnje situacije, desit će se zastrašivanje ostalih Iračana. To smo vidjeli na medijima kada su počeli govoriti da je ubijen taj i taj i ubijen je taj i taj, i počeli su lažno govoriti o zračnim udarima, stvorili su atmosferu terora i zastrašivanja iračkih lidera i dužnosnika na vrlo velik način.

Međutim, irački odgovor je također počeo, počevši sa zajedničkim ispraćajem šehida. Ovdje bismo trebali usputno napomenuti da jedna od najvažnijih stvari koju su Amerikanci nastojali proteklih godina i posljednjih mjeseci izazvati bilo je otvaranje svih rana i provociranje svake mržnje te izmišljanje neosnovanih priča između Iračana i Iranaca i vrijeđanje Irana i paljenje iranskog konzulata i paljenje iranskih zastava i slično. Rezultat je bio zajednički ispraćaj iranskih i iračkih šehida u Bagdadu, Kazimiji, Kerbeli i Nedžefu, a nema potrebe za objašnjenjem. Svi ste vidjeli.

Ovo je odanost iračkog naroda, političkih snaga, vjerskih autoriteta, učenjaka i stranaka, frakcija Otpora i zvaničnih dužnosnika vlade, premijera, parlamenta, parlamentarnih blokova, a stavovi i izjave koje su izdane oštro osuđuju ovaj zločin i iznose vrlo snažan zahtjev za odlazak američkih snaga iz Iraka.

Ovaj narodni pokret kojem smo bili svjedoci od četvrtka do danas u Iraku, to je dokaz da je taj cilj počeo da pada, ako Bog da.

Štaviše, magija se okrenula protiv mađioničara. Danas svijet očekuje, a ja se obraćam iračkom parlamentu, cijeli svijet gleda u parlament u Irak, premijer je došao da izloži memorandum o odustajanju od iračko-američkog sporazuma, ali to zahtjeva da Predstavnički dom utvrdi. Većina blokova je danas potvrdila da će glasati i napisala nacrt zakona, koji zasigurno očekujemo. Tokom prethodnih dana i noći Amerika je mobilizirala sve svoje demone u Iraku i širom svijeta da izvrše pritisak na Iračane, tako da irački parlament ne donese takvu odluku, a mi se nadamo da će ona biti postignuta, nadamo se da će se to postići. To je naša nada, naša želja i naše mišljenje o našoj braći u iračkom Vijeću ministara da postignu to pitanje i donesu odluku o zahtijevu za izlazak američkih snaga iz Iraka.

U svakom slučaju, i ovdje mora pasti američki cilj. Ako ne padne u Predstavničkom domu, kažem vam i znam, ne naređujem niti donosim odluku i nisam vođa, ni zapovjednik u iračkoj areni, ali ono što znam o Iračanima i iračkim frakcijama otpora jeste da su časni borci otpora Husejnovci, sinovi Ebu-l-Fadl El-Abbasa neće ostaviti nijednog američkog vojnika u Iraku.

O časni, plemeniti, prkosni i dragi Iračani! Doista, minimum i najniži iman po pitanju odgovora na zločin ubistva hadži Kasima i hadži Ebu Mehdija i onih sa njima, najslabija vjera je uklanjanje američkih snaga iz Iraka i oslobađanje Iraka od nove okupacije. Tu će Amerikanci otkriti da su oni, kako ne bi izgubili Irak ubili hadži Kasima, pa su ga izgubili. Ubili su Ebu Mehdija, kako ne bi izgubili Irak, pa su ga izgubili.

Pročitao sam riječi nekog visokog američkog stratega u petak koje glase: “Danas smo izgubili Irak.” To se može postići samo voljom iračkog naroda, mudžahida u Iraku i časnih boraca u Iraku. Hadži Kasim je stajao iza otpora koji je oslobađao Irak od okupacije između 2003. i 2011., a hadži Kasim je bio presudan faktor u oslobađanju Iraka, on i Ebu Mehdi i njegova braća od živih i šehida u oslobađanju Iraka od terorizma. Njegova krv i krv Ebu Mehdija i krv šehida trebali bi dovesti do drugog oslobađanja Iraka od američke okupacije. Ovo je najslabiji stepen vjere u reagiranju na zločin atentata, ovo je Irak.

Sirija mora nastaviti čvrsto koračati prema konačnoj pobjedi. Niko ne treba biti uzdrman, anksiozan, ne treba se niko bojati zbog šehadeta velikog vođe. To je prirodan proces u svim ratovima koji se odvijaju i dešavaju. Velikani padaju kao šehidi, a ostali nastavljaju da ostvare njihove ciljeve.

U Jemenu, Jemenci trebaju nastaviti hrabrošću, spremnošću, čvrstinom i istim samopouzdanjem u kojem su se borili.

Što se nas, u pokretima otpora, tiče, na nama su dvije stvari:

Prvo, šta je jedan od Trumpovih ciljeva?

Zastrašivanje svih nas, da nas sve zaplaši. Sada su počeli govoriti o ostatku spiska: na listi za odstrel su taj i taj, to i to…

Zastrašivanje snaga otpora i vođa pokreta otpora u cijelom regionu kako bi se ovi ljudi povukli, prepali se i kolebali u preuzimanju odgovornosti.

Prvi odgovor pokreta otpora je sljedeći:

Ono što su rekli, a danas se vraćam i to kažem: vođe otpora i pokreti otpora ostat će privrženi svojim ciljevima, centralnom pitanju, svojoj primarnoj borbi, neće se povući, neće oslabiti, neće se bojati, neće biti uplašeni, niti će biti u konfuziji, brzo su sastavili i sredili svoje redove.

Na moralnom planu šehadet hadži Kasima i hadži Ebu Mehdija i ostale braće predstavljat će nam dodatni snažni poticaj i ogromnu motivaciju za napredovanje prema ciljevima, jer osjećamo da se nalazimo na raskrižju velike povijesne i strateške pobjede na regionalnom nivou.

Ovaj događaj nam je pokazao nivo američkog bijesa, nivo američkog neuspjeha, nivo američkog beznađa do te mjere da je prešao na bezumnu opciju ove vrste.

Ako smo na rubu velike pobjede, ne trebamo biti poraženi padom jednog od naših velikih vođa.

Već trebamo nositi njegovu krv, moramo nositi njegovu zastavu, i moramo nositi njegove ciljeve i ići naprijed sa čvrstom odlučnošću, voljom, vjerom i ljubavlju prema susretu sa Allahom, poput ljubavi Kasima Sulejmanija.

One koji nam prijete smrću kako bismo oslabili i povukli se, podsjetimo ih na historiju i govorimo im da smo mi sinovi onog koji je rekao: “Zar nam smrću prijetiš, sine oslobođenog roba, a pogibija je naša navika i šehadet nam je počast od Allaha.”

Drugo pitanje je odgovornost snaga otpora da sarađuju i koordiniraju i nastave u naporima da maksimiziraju svoju snagu i mogućnosti, jer se čini da regija ide u drugačija dešavanja i drugačije situacije. Šehadet hadži Kasima Sulejmanija na regionalnoj razini ne smije utjecati ili dovesti do slabosti ili malaksalosti u ispunjavanju plana i programa koji je on vodio.

Šehadet hadži Ebu Mehdija u Iraku ne bi trebao utjecati na završetak pronalaženja i jačanja snage za odbranu Iraka, njegovog dostojanstva, njegovih svetosti i dobara, protiv svakog vida okupacije i terorizma.

I na kraju u odgovoru je pravedna odmazda. Šta znači pravedna odmazda?

Počinilac ovog zločina je poznat i treba ga kazniti. Ne želim govoriti logikom osvete i slično.

Pitanje hadži Kasima Sulejmanija se razlikuje. Da je Amerika, naprimjer, pogodila specifičnu iransku metu, iranski objekat, iransku ustanovu, tako da to bude iranska osoba koja nije hadži Kasim Sulejmani, nije povezana sa Savezom otpora, bilo ko od nas može tvrditi i reći da je ovo napad na Iran, to je Iranska stvar, nek Iran odgovori.

Što se tiče Kasima Sulejmanija, to nije samo iranska stvar, Kasim Sulejmani znači cijelom Savezu otpora. Kasim Sulejmani znači sve snage otpora, Kasim Sulejmani znači Palestina, Liban, Sirija, Irak, Jemen, Afganistan i svaka zemlja koja ima iskren otpor, podržavatelje otpora i privržene otporu.

Kasim Sulejmani znači ummet, a ne samo iransko pitanje. Iranci žele odgovoriti, gdje oni odgovaraju? Kako reaguju? A kada će da odgovore? To je njihov posao i oni donose odluku. Ali to ne oslobađa Savez otpora od odgovornosti.

Također danas vam kažem, kažem ovdje mojoj braći i sestrama i kažem svim našim prijateljima u snagama, frakcijama, strankama i zemljama Saveza otpora, Iran od vas neće ništa tražiti, neće vam ništa reći. On vam neće reći da činite, niti će vam reći da ne činite.

Što se tiče Irana, odlučit će, i volja njegovih ljudi, čelnika i dužnosnika je jasna.

Što se tiče snaga Saveza otpora trebaju samo odrediti kako će se nositi s ovim događajem, kako se ponašati s tim događajem. Stoga ako se bilo koji od Saveza otpora iz cijele naše regije odluči na pravičnu odmazdu, to je njegova odluka. Ovo je njegova volja, ovo je njegovo htijenje, one nisu alati Irana kojima se pokreće Iran.

Iskreno vam kažem, Iran neće ništa tražiti od svojih prijatelja, svojih saveznika i onih sa kojima je Iran stajao i bio na njihovoj strani i branio ih i podržavao četrdeset godina; neće ništa tražiti.

U Iranu je danas žalost, jer je izgubio jednog od svojih najvećih ljudi, generala, vođa i ponosa, ali neće ništa tražiti.

Ostaje kako ćemo mi, vi, ljudi, prijatelji, voljeni, braća, postupiti? Hoćemo li se zadovoljiti žaljenjem, retorikom i izražavanjem sućuti, a u pitanju nije napad na Iran, već je u pitanju ciljanje Saveza otpora, u pitanju je priprema za potpunu fazu na kojoj se želi graditi američka i izraelska dostignuća u regiji, koja cilja sve i služi ciljevima Amerikanaca i Izraelaca.

Moramo u prostranstvu naše regije i naših zemalja izvršiti pravednu odmazdu. Šta je to pravedna odmazda? Također ću biti transparentan jer smo imali takvo iskustvo, sada ne želim detaljno ulaziti u to.

Možda će neko izazvati raspravu, a to danas postoji i na sjednicama, i na društvenim mrežama, i u Iranu, novinama i medijima, da pravedna odmazda mora biti jednaka težini Kasima Sulejmanija! Ko naprimjer?

Načelnik štaba američke vojske?! Američki ministar odbrane?! Komandant Centralne komande?!

Ne postoji lik s težinom Kasima Sulejmanija i Ebu Mehdija, “Nema ga”, cipela Kasima Sulejmanija jednaka je Trumpovoj glavi i cijelom američkom zapovjednom stožeru.

Ne postoji neko ravan Kasimu Sulejmaniju ili, recimo, Ebu Mehdiju, pa da kažemo hajmo ići tog likvidirati, osvetiti se. Ne!

Pravedna odmazda je sledeća, sa transparentnošću i jasnoćom, američka vojna prisutnost u regionu, američka vojna prisutnost u našem regionu, američke vojne baze, američki vojni brodovi, svaki američki vojni časnik i vojnik na našim prostorima i u našoj zemlji i na našim krajevima, američka vojska je ta koja ih je ubila i i ona je ta koja će platiti cijenu. Ovo je jednačina.

Kad ovo iznosimo, ne mislimo na sav američki narod i nadam se da će biti potpuno jasno, ne mislimo na američki narod, ne mislimo na američke građane.

Širom naše regije postoje američki državljani, trgovci, medijski radnici, novinari, kompanije, inžinjeri i ljekari, nema namjere da se našteti tim ljudima niti da ih se dira.

Već, kažem vam da dirate američke civile i građane gdje god da su a služe Trumpovoj politici, i vode bitku služeći se terorizmom.

Bitka, sučeljavanje i pravedna odmazda je protiv onih koji su izvršili zločin, a oni su institucija koja se zove Američka vojska. Ona je izvela operaciju ubijanja i atentata i ona će biti u krugu legitimne, prirodne, reakcije na ubijane i zločine.

To je ono što ja mislim i osobno sam odgovoran za ovo mišljenje, jer možda će neko reći da je Sejjid preuveličao stvar, ne, nisam, ja je vidim u prirodnoj veličini, ovo je njena prirodna veličina.

Ako slučaj ubistva hadži Kasima Sulejmanija i Ebu Mehdija i ovaj događaj na ovaj način prođe jednostavno, onda vam kažem, ovo je opasan početak za sve pokrete otpora, vođe otpora, zemlje otpora, subjekte otpora, Saveze otpora, pitanje Palestine, pitanje Kudsa i gotovo, regija će ići na raspolaganje Americi i “Izraelu”.

Od početka puta, činite šta želite. Presudi po svome, možeš suditi samo u životu zemnome! Postoji li nešto više? Ali da prihvatimo da naša krv, naše dostojanstvo, naše zemlje, naša dobra i naši narodi budu obesčašćeni i da se naše svetinje predaju cionistima, to nećemo prihvatiti. Ko prihvata “slaganje”. Sutra će neko reći da je ovo predmet razilaženja, da, to je predmet razilaženja i odavno je predmet rasprave, ne od sada, odavno, najmanije od 1982. godine, mi se po ovoj temi razilazimo.

Ali ako snage otpora i narodi regije krenu u ovom smjeru, kažem vam, Amerikanci će iz našeg kraja izaći poniženi, poraženi, prezreni, zastrašeni, kao što su i ranije izašli, kao i prije. Oni koji su žudeći za šehadetom Ameriku otjerali u prošlosti iz naše regije još uvijek su tu i mnogo više nego prije. Mudžahidi i borci koji su u prošlosti otjerali Amerikance iz našeg kraja bili su malobrojni, ranjivi, koji su se bojali da će ih ljudi oteti, a danas su to narodi, snage, frakcije i vojske i posjeduju ogroman potencijal.

Ako narodi našeg kraja rade na ovom cilju, šta će biti rezultat? Kada počnete s ovom transparentnošću, ne treba vikati ili činiti nešto bez ukusa, upravo kad se leševi američkih vojnika i američkih časnika počnu prebacivati, kada se oni koji su došli uspravno, vrate horizontalno u Sjedinjene Države, Trump i Trumpova administracija će shvatiti da su stvarno izgubili regiju i da će izgubiti izbore.

Naša volja i naš cilj u Savezu otpora mora biti sljedeći: Odgovor na krv Kasima Sulejmanija i Ebu Mehdija je istjeravanje američkih snaga iz cijele naše regije.

Ako se ovaj cilj postigne, a taj cilj će biti postignut, ako Bog da, oslobađanje Kudsa i Palestine bit će nadomak ruke.

Kad Amerika napusti region, ovi cionisti će pokupiti prnje u torbe i otići. Možda nam neće trebati ni borba s “Izraelom”.

Zaključit ću tako da Trump, koji je neznalica i one budale s njim ne znaju šta su učinili, čini se da ne znaju šta su učinili, ove budale i neznalice ne znaju šta su učinili.

Vrijeme će im pokazati, kažem im, posuđujem nešto iz riječi hazreti Zejnebe, mir neka je s njom: “O Trumpe i o Amerikanci, kakvu ste nam krv prolili? Koju krv ste nam prolili? Koju jetru ste nam poderali? Ovo nije kao svaka druga krv! I ovo nije poput bilo koje jetre! Ovo je drugačija priča.

Danas je pravedna odmazda za Kasima Sulejmanija, pravedna odmazda za Imada Mugnija i za Abbasa el-Musavija i za Ragiba Harba, za Mustafu Badruddina i za Ebu Mehdija El-Muhandisa, i u ime svih mučenika ovog ummeta.

Kad uzmemo ovu opciju, ali ne s mjesta emocije, naprotiv, hadži Kasim, ja sam mu lično napisao da mu se divim, sretan sam zbog njega, on se smirio, on je osoba koja je u svom životu uporno radila i mnogo se umorio, od svoje mladosti od dvadesete godine je na frontovima i u borbama, vrijeme je da se rastereti.

Hvala Bogu. Svemogući Allah mu se smilovao, živio je i stigao je do 61. godine života, ovo su od blagodati Svemogućeg Boga.

Nismo uzbuđeni, ljuti ili uplašeni.

Naprotiv, mi kažemo ova čista krv, ova sjajna krv, je velika prilika za ummet, prilika da se ummet riješi hegemonije, okupacije, bahatosti, čak i ako su posljedice velike, jer će pobjeda biti odlučna i konačna, ako Bog da.

S ovom krvlju, kao i sa svakim šehidom od naših velikih šehida, dragih i voljenih naših, mi i vi, o ljudi otpora, o simpatizeri otpora, o strpljivi ljudi, iskreni ljudi, vi koji ste odgovorni, o časni ljudi, o čestiti ljudi i čisti ljudi, mi ćemo nastaviti put, a krv šehida neće biti izgubljena, i na kraju ćemo pobijediti.

Neka je s vama mir i Božja milost i blagoslov.

Za gledanja videa ovdje.

Post a Comment

Povezani članci