Scroll to top
Podijeli

Kako se to dogodilo



11. Januara 2020.

Kako se to dogodilo

Zapovjednik zračnih snaga Iranske revolucionarne garde Emir Ali Hadžizadeh: Kad sam se uvjerio da se to dogodilo, zaista sam poželio da sam umro, a da nisam bio svjedok takve nesreće.

Na konferenciji za novinare na kojoj se govorilo o razmjerama incidenta, pogađanja ukrainskog putničkog aviona zapovjednik zračnih snaga je rekao: “Čuo sam za srceparajući incident rušenja ukrajinskog aviona dok sam bio u zapadnom dijelu zemlje nakon raketnih udara na američke baze. Kad sam se uvjerio da se to dogodilo, zaista sam poželio da sam umro, a da nisam bio svjedok takve nesreće.

Cijeli svoj život sam proveo spreman da ginem za narod, a danas svojom čašću trgujem s Bogom Svemogućim i u ovoj teškoj situaciji stao sam pred objektive da bih dao objašnjenje.

Na početku bih želio reći da će istragu i ocjenu ovog incidenta provesti viši štabovi i osoblje iz pravosuđa, i informacije će biti upotpunjene, i odmah sada da kažem da prihvatam potpunu odgovornost, i svaka odluka koju odgovorni donesu prihvatit ću njeno izvršenje.

Govoreći o pojedinostima incidenta, zapovjednik zračnih snaga Sepaha je rekao: I sami ste u toku da više od sedmicu dana gledamo uvjete i zategnutost u regiji i svjesni ste vjerojatnosti sukoba što nismo gledali u prethodnim godinama, pa čak ni u ranim godinama revolucije, zato što je mogućnost sukoba bila veoma visoka jer i Amerikanci i naše oružane snage bile su 100 posto spremne.

Amerikanci su zaprijetili da će pogoditi 52 tačke u Iranu, zbog toga su sve odbrambene jedinice bile 100 posto u pripravnosti, prirodno je da su i odbrambeni sistemi smješteni u Teheranu bili u istom stanju. Ono što se nakon analize ispostavilo jeste da je u noći nesreće, pa čak i od zalaska sunca, stanje borbene gotovosti bilo na ratnom, najvišem stepenu uzbunjivanja sistema za komunikaciju integriranim u odbrambene sisteme. Time je teheranskom prstenu protuzračne obrane dodan određeni broj odbrambenih jedinica.

Prvi sistem koji je postavljen u zapadnom dijelu Teherana, gdje se dogodio incident, a koji je raspoređen u okolini Bidigene, u nekoliko faza je dostavljao alarm 3-3 cijeloj mreži, što je najviša razina uzbune.

U različitim fazama tim sistemima, uključujući i ovaj koji je reagirao, putem integrirane mreže je javljeno da su na našu zemlju ispaljene krstareće rakete. U jednoj ili dvije faze biva potvrđeno da rakete lete prema nama i da budemo spremni. Dakle sistemi na najvišem nivou spremnosti, dovoljno je da se naslonite i da sistem reaguje i otvori raketnu paljbu. Obavili smo razgovore sa operatorom i mislim da će taj razgovor biti emitiran. Operator navodi da su više puta zahtjevali da se nebo zemlje očisti od letova da bude takozvano clear nebo, što je prirodno u uvjetima alarma 3-3, no neke osobe uz lična razmatanja nisu slijedili te upute, jer uz ta upozorenja na stanju je ratni plan. U takvim okolnostim ovaj sistem se suočava s ciljem kojeg je prepoznao kao krstareću raketu na distanci od 19 kilometara.

Sistem protuzračne odbrane raspoređen je u toj regiji u 12 sati navečer, prema uputama datim operateru, da je stanje ratno te prema alarmu da je ispaljena krstareća raketa, kada je avion poletio, operater je metu identificirao kao krstareću raketu. U takvom uvjetu operater je bio dužan nazvati i dobiti potvrdu, njegov propust počinje od te tačke. Stiče se dojam da je njegov komunikacijski sistem imao problem i zato nije uspio uspostaviti vezu što može biti posljedica ili ometenosti sistema ili opterećenosti mreže. Imao je samo 10 sekundi da donese odluku, ili gađati ili negađati. U takvim uvjetima, nažalost donosti lošu odluku i potvrđuje metu.

Prije obznanjivanja oružanih snaga, odgovorni u civilnom vazduhoplovstu odlučno su rekli da to nije raketni udar i da je stvar pod istragom. Kao prvo oni su djelovali na temelju vlastitih informacija i nisu znali ništa o incidentu. Kada su me u srijedu ujutro obavijestili o tome, odmah sam obavijestio odgovorne ljudi da smo pogodili metu, ali ta sihroniziranost mi je bila donekle sumnjiva.

Dakle bio sam u zapadnom dijelu zemlje. Odmah sam krenuo za Teheran, ali usred puta sam obavijestio odgovorne da se to dogodilo i da je po mom mišljenju velika mogućnost da smo udarili svoj avion. Kad sam stigao u Teheran, vidio sam da je Generalštab oružanih snaga već formirao tim za istragu nesreće i da su i cijeli tim i ljudi koji su bili uključeni bili u potpunosti pod karantinom, a nama nije bilo dozvoljeno da izvještavamo.

Do kašnjenja informacija nije došlo zato što je neko htio nešto prikriti, već je rutina da Generalštab mora izvršiti cjelovitu istragu i nakon što su u petak ujutro razmotrene sve prikupljene informacije postalo je jasno šta se dogodilo…

Nakon toga generalštab je počeo sa davanjem informacija. Dakle, ponavljam, odmah nakon što su me obavjestili, ja sam obavjestio one iznad sebe, oni  zbog toga što pitanje mora biti potpuno razmotreno i ispitano a što su oni uradili u najkraćem mogućem roku zabranili su davanje informacija. Istraga je trajala 48 sati.

Oni koji su za ovo vrijeme opovrgavali mogućnost da je avion pogođen to su radili u skladu sa svojim znanjem, jer niko nije imao informaciju o tome šta se dogodilo. Dakle, oni nisu krivi, svaka krivica je do nas, ni do koga drugog, jer to se desilo u snagama pod našom komandom, dakle mi smo odgovorni.

Nesreća se dogodila, mi osjećamo tugu i žalost zbog izgubljenih života i potpuno se suosjećamo sa porodicama poginulih.

Ovo je na rezultat američkih podrivanja i zavjera koje rade u regionu. Te noći bili smo potpuno spremni za sukob. Bila je velika pretpostavka da će biti izvršen napad. U svemu tome zbog ishitrene odluke jednog čovjeka dogodila se velika nesreća…

 

 

 

 

 

Post a Comment

Povezani članci