Cionistički analitičar Gideon Levy suočava Izraelce sa činjenicama
Cionistički analitičar Gideon Levy suočava Izraelce sa činjenicama
Izrael kažnjava Gazu od 1948. Izrael je jučer gledao prizore koje, zbog svoje arogancije, nije očekivao da će vidjeti u svom životu.
Iza svega što se dogodilo, stoji izraelska arogancija. Mislili smo da nam je dozvoljeno bilo šta, da nikada nećemo platiti cijenu, niti biti kažnjeni za to. Nastavljamo bez zabune. Hapsimo, ubijamo, maltretiramo, pljačkamo, štitimo naseljenike za masakr, posjećujemo Jusufov grob, Otnielov grob i Jošuin oltar, sve na palestinskom teritoriju, i naravno posjećujemo Brdo hrama – više od 5.000 Jevreja na prijestolju. Ubijamo nevine ljude, vadimo im oči i paramo lica, deportujemo ih, oduzimamo im zemlju, pljačkamo ih, otimamo ih iz kreveta, vršimo etničko čišćenje, nastavljamo i nerazumnu blokadu Gaze, i sve će biti u redu.
Gradimo ogromnu barijeru oko Pojasa, njegova podzemna struktura košta tri milijarde šekela i sigurni smo. Oslanjamo se na genijalce Jedinice 8200 i Shin Bet agente koji sve znaju i koji će nas upozoriti u pravom trenutku. Prebacujemo pola vojske iz enklave Gaze u enklavu Huwara samo da osiguramo proslavu prijestolja naseljenicima i sve će biti u redu, bilo u Huwari ili Erezu. Onda se ispostavi da primitivni, drevni buldožer može relativno lako probiti čak i najsloženije i najskuplje prepreke na svijetu, kada za to postoji veliki poticaj. Vidite, ovu bahatu prepreku mogu prijeći bicikli i motori, uprkos svim milijardama potrošenim na nju, i pored svih poznatih stručnjaka i izvođača koji su zaradili veliki novac.
Mislili smo da možemo nastaviti diktatorsku kontrolu Gaze, bacajući tu i tamo mrvice naklonosti u vidu nekoliko hiljada radnih dozvola u Izraelu – ovo je kap u moru, koja je također uvijek uvjetovana korektnim ponašanjem – a za uzvrat Gazu zadržati kao njihov zatvor. Mi sklapamo mir sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima – a naša srca zaboravljaju Palestince, kako bi mogli biti izbrisani, kao što bi popriličan broj Izraelaca upravo to želio. Nastavljamo da zatvaramo hiljade palestinskih zatvorenika, uključujući i one koji se drže bez suđenja, od kojih su većina politički zatvorenici, i ne pristajemo da razgovaramo o njihovom oslobađanju čak ni nakon decenija provedenih u zatvoru. Poručujemo im da njihovi zatvorenici do slobode mogu doći samo silom. Mislili smo da arogantno možemo i dalje odbijati svaki pokušaj političkog rješenja, jednostavno zato što nam nije zgodno da se u to upuštamo, a sve će sigurno tako trajati zauvijek. Još jednom se pokazalo da nije tako. Nekoliko stotina palestinskih militanata probilo je ogradu i napalo Izrael na način na koji nijedan Izraelac nije mogao zamisliti. Nekoliko stotina palestinskih boraca dokazalo je da je nemoguće zauvijek zatvoriti dva miliona ljudi, a da se ne plati visoka cijena. Kao što je jučer zadimljeni stari palestinski buldožer srušio zid, najnapredniji od svih zidova i ograda, tako je i otkinuo plašt izraelske arogancije i ravnodušnosti. Također je srušio ideju da je dovoljno s vremena na vrijeme napasti Gazu samoubilačkim dronovima i prodati te dronove polovici svijeta, kako bi se održala sigurnost.
Jučer je Izrael gledao slike koje nikada nije vidio u svom životu: palestinska vojna vozila koja patroliraju njegovim gradovima i motocikliste iz Gaze koji ulaze na njegove kapije. Ove slike bi trebalo da skinu plašt arogancije. Palestinci u Gazi su odlučili da su spremni platiti sve za tračak slobode. Ima li nade za to? Ne. Hoće li Izrael naučiti lekciju? Ne.
Jučer su već govorili o brisanju čitavih naselja u Gazi, o okupaciji Pojasa Gaze i kažnjavanju Gaze “kao što nikada prije nije kažnjavana”. Ali Izrael Gazu kažnjava od 1948. bez zaustavljanja ni na trenutak. 75 godina zlostavljanja, a sada je čeka najgore. Prijetnje da će „sravniti Gazu“ dokazuju samo jedno: da nismo ništa naučili.
Arogancija je tu da ostane, iako je Izrael još jednom platio visoku cijenu.
Benjamin Netanyahu snosi veoma tešku odgovornost za ono što se dogodilo, i on mora platiti cijenu, ali stvar nije počela s njim i neće se završiti nakon njegovog odlaska. Sada moramo gorko plakati za izraelskim žrtvama. Ali moramo plakati i za Gazom. Gaza, čije stanovništvo uglavnom čine izbjeglice koje je stvorio Izrael; Gaza, koja nije poznavala nijedan dan slobode.
