Medijski rat u “Al-Aqsa oluji”… Je li Gaza pobijedila?

Medijski rat u “Al-Aqsa oluji”… Je li Gaza pobijedila?

Lejla Nekula, prof. međunarodnih odnosa na Libanskom Univerzitetu

Rat istrebljenja koji “Izrael” vodi u Pojasu Gaze praćen je psihološkim ratom vođenim protiv Palestinaca u Pojasu Gaze i medijskim ratom za pridobijanje međunarodnog javnog mnijenja da ga podrži u sistematskoj kampanji koju vodi pripremajući se za izvršenje genocida u Gazi i da steknu simpatije prema Izraelcima, tvrdeći da su oni žrtve a da su Palestinci kolektivno odgovorni za ono što se dogodilo 7.10.2023.

S druge strane, palestinska strana i zagovornici mira i prava naroda u svijetu nisu mirovali, već je palestinski otpor, izraelsku agresiju pratio odbrambenim medijskim obračunom koji je afirmirao njihovo pravo na svoju zemlju i dokumentirao izraelsko varvarstvo, pored otpora koji je vodio psihološki rat s izraelskom “vojskom” preteći da će njen kopneni upad u Gazu pretvoriti u groblje njenih vojnika i nanijeti mu velike gubitke ako nastavi da istrebljuje Palestince .

Rat u medijima između tradicionalnog i modernog

Izvještavanje većine tradicionalnih zapadnih medija izgledalo je u skladu sa službenim stavom da se izraelsko bombardiranje smatra principom samoodbrane, a zapadni mediji su ponovili izraelski narativ, kojim se palestinski otpor stigmatizira kao terorizam.

Da bi uspostavili narativ i sliku koja opravdava akcije okupacije i njeno gađanje civila, zapadni mediji su prenijeli falsifikovane slike djece kojima su odsječene glave, a Bajden je potvrdio da ih je vidio, ali se kasnije ispostavilo da ih je stvorila vještačka inteligencija, a voditelj CNN-a se izvinuo.

Osim toga, velike međunarodne novine također su objavile vijest bez provjere i uvida, te prenijele slike palestinske djece koja tvrde da su Izraelci, a da nisu ponudili izvinjenje ili ispravili svoju grešku, što ukazuje na gubitak profesionalizma i ravnodušnosti prema optužbama za falsifikovanje činjenica, nakon što su prethodni ratovi otkrili umiješanost zapadnih medija u falsifikovanje činjenica kako bi se javno mnijenje potaknulo da podrži NATO-vo vođenje ratova.

Širenje modernih medija važan je faktor u medijskom ratu koji se trenutno vodi, nakon što su tradicionalni zapadni mediji dugo monopolizirali globalnu sliku i narativ u korist „Izraela“.

Razvoj modernih medija i širenje društvenih mreža omogućili su razbijanje monopola koji je Zapad dugo imao, a aktivisti su počeli da emituju fotografije i filmove uživo, dokumentuju masakre i prikazuju ilustrativne filmove… što je predstavljalo važan faktor u širenju svijesti i obavještavanju javnosti o okupacionim zločinima i njegovom namjernom ubijanju civila, ne praveći razliku između civila i vojnog osoblja i ne poštujući najosnovnija pravila međunarodnog humanitarnog prava, uključujući princip proporcionalnosti.

Posmatrač stranica na društvenim mrežama može primijetiti sljedeće:

– Arapske stranice: pozdrav operaciji Otpora unutar Izraela prevladao je na stranicama na arapskom jeziku. Kasnije su se počele širiti slike izraelske agresije na Palestince, dokumentiranje masakra i pozivi Izraelu da zaustavi krvoproliće u Gazi.

  – Zapadne stranice: U prvim danima, stranice koje pozivaju na osudu Hamasa i potvrđuju pravo Izraela na odmazdu dominirale su javnim narativom, i činilo se da gotovo nameću svoje gledište zapadnom javnom mnijenju, ali ovaj narativ se ubrzo počeo mijenjati u korist Palestine, nakon emitovanja slika izraelskog masakra i nastojanja aktivista u razotkrivanju lažnosti prethodnog narativa, što je dovelo do povećanja broja zahtjeva za zaustavljanje izraelske agresije na Gazu.

U tom kontekstu, napominje se da zapadne i američke stranice lojalne “Izraelu” nastavljaju sa nastojanjem da sataniziraju svakoga ko nosi palestinsku zastavu, podržava Palestinu ili poziva na neistrebljenje Palestinaca, smatrajući ih i opisujući “pristalicom Hamasa” i “pristašom terorizma”.

Isti su od Zapadnih zemalja zahtijevali protjerivanje svakog demonstranta ili svakog ko nosi palestinsku zastavu, smatrajući da su “teroristi koji će se kasnije okrenuti ubijanje Evropljana”, pozivajući “Izrael” da se “konačno riješi Palestinaca”.

Medijski rat oko “Nove Nakbe”

Izraelsku agresiju na Gazu i usvajanje strategije spaljene zemlje pratilo je intenziviranje upotrebe metoda psihološkog ratovanja protiv Palestinaca i povećanja stope gađanja civila, u sprezi sa pozivima izraelskih medija, putem glasovnih poruka, da narod Gaze ode na jug Pojasa Gaze, tražeći od njih da napuste svoje domove prije nego što budu bombardovani.

Plan raseljavanja i ovi pozivi na odlazak bili su naširoko osuđeni na društvenim mrežama i naveli su mnoge komentatore, čak i zapadne aktiviste, da se zapitaju: Gdje mogu ići ljudi iz Pojasa Gaze? Citirajući ono što je britanski premijer jednom rekao da je Gaza veliki, otvoreni zatvor.

Tako Izraelci, praćeni neviđenom američkom i zapadnom podrškom, žure da izvrše novi genocid i masovno raseljavanje, vrlo slično Nakbi iz 1948. pozivajući Palestince da masovno napuste Gazu i krenu prema granici s Egiptom, koji je odbio plan za osnivanje kampova na Sinaju, nakon što su Izraelci najavili da su spremni da doprinesu finansiranju uspostavljanja gradova za Palestince na Sinaju, a izraelski mediji su govorili o američkim ponudama Egiptu da zauzvrat otpiše svoje dugove.

U konačnoj analizi, kakvi god bili rezultati ove runde vojnih borbi, nema sumnje da je izraelska okupacija bila podvrgnuta teškom udaru kakvom nije bila svjedok od historije arapsko-izraelskog sukoba, bilo medijski, politički, ili vojno, jer su područja koja kontrolišu i naselja koja je uspostavio na palestinskim zemljama bili po prvi put svjedoci sukoba, dok se u prošlosti “Izrael” uvijek borio u arapskim zemljama, a žrtve su bili Arapi.

Ovi udarci upućeni okupatoru dugo će ostati u glavama Izraelaca i uticati na povjerenje doseljenika u “vojsku” i njene sposobnosti, nakon što je njihovo povjerenje u vladine institucije, stranke, medije i druge ranije bilo smanjeno i uzdrmano. Nema sumnje da će sjećanje na 7. oktobar ostati dugo u glavama Izraelaca koji će se suzdržati od života u naseljima i područjima u blizini Gaze, a možda i zauvjek otići.