Oluja Al-Aqsa: “Kopnena operacija”… jedan korak naprijed deset nazad
Oluja Al-Aqsa: “Kopnena operacija”… jedan korak naprijed deset nazad
Nema sumnje da je cionistički entitet odlučio izvesti “neophodnu” kopnenu operaciju u Pojasu Gaze. Od prvog dana operacije Oluje Al-Aksa, i nakon proglašenja “ratnog stanja”, našao se pred dvije mogućnosti: ili skupa kopnena operacija, ili opstanak, pa je odabrao prvu.
Neprijatelj je počeo mobilizirati rezerve, dok su američki konvoji s oružjem pritjecali, uz pokrivanje sistematskog masakriranja i razaranja koja su uključivala više područja pojasa Gaze i bila koncentrisana sjeverno od njega, kao naznaka cilja.
Uz izraelsku eskalaciju, i podizanje plafona ratnih ciljeva do maksimalnih granica, odnosno eliminaciju Islamskog pokreta otpora – Hamasa i njegovih vojnih krila, brigade šehida Izuddin al-Kassama, a zatim i govor o raseljavanju stanovnika Gaze i eliminisanju pojasa Gaze, otvara se libanski front operacijama na granici u kojima gađaju neprijateljske položaje i imaju trend eskalacije, što je od prvih dana nagnalo Amerikance i Evropljane da šalju prijetnje i upozorenja Hizbullahu da ne otvara front.
Eksplicitno su izrazili svoje napore da spriječe ulazak drugih frontova, a što im nije uspjelo, jer nisu dobili nijednu garanciju da se stvari neće pogoršati, već je ćutanje generalnog sekretara Hizbullaha, Njegove eminencije Sejjid Hasana Nasrullaha, bacilo sjenke na scenu. Ovo je namjerna stvar i deo bitke.
Hizbullah se etablirao kao element u konfrontaciji, koju je najavio zamjenik generalnog sekretara Hizbullaha, Njegova eminencija šejh Naim Kasim, koji je naglasio da “snage otpora neće dozvoliti pobjedu Izraela ili monopolizaciju Gaze”.
Šutnja Sejjida Nasrallaha, pored poruka Osovine otpora u Iraku, Siriji i Jemenu, kroz gađanje Amerikanaca, uz naglašavanje nesposobnosti neprijatelja da pročita prave namjere Hizbullaha, šta će učiniti i kako započeti svoju eskalaciju, izaziva sjenke nad izraelskom kopnenom operacijom u Pojasu Gaze, operacija čije mjesto se ne zna i strategiju koja će se slijediti tokom nje.
Bilo je zanimljivo, ono što je proteklih dana procurilo od jednog Amerikanca o zahtjevu ili želji Tel Aviva da se operacija odgodi, iz raznih i neuvjerljivih razloga, a iza toga se može razumjeti nekoliko pitanja ili zaključaka:
– Američki i izraelski strah od širenja frontova, posebno libanskog fronta.
– Nedostatak strategije za operaciju, posebno uz iznenađenja koja Gaza krije u rukavu.
– Ako operacija dovede do otvaranja drugih frontova, to može dovesti do jake prijetnje američkim interesima.
– Pored manje važnog elementa, a to je nedostatak samopouzdanja u postizanje postignuća kroz proces, što predstavlja utapanje.
Dakle, izraelska kopnena operacija u Gazi nosi rizik širenja frontova, a rezultati nisu zagarantovani, što može dovesti do daljeg utapanja, a utapanje se neće zaustaviti na granicama entiteta, već će uticati na Amerikance i njihove interese.
Nema sumnje da je Tel Aviv u lošoj situaciji, a sve opcije pred njim su teške.