Nadnaravnost Kur'ana
Nadnaravnost Kur'ana
Kur'an je vječna mudžiza posljednjeg Božijeg poslanika. Od početka spuštanja Kur'ana u Mekki, koje je počelo malim surama, časni Poslanik ga je zvanično proglasio svojim dokazom Poslanstva, odnosno tvrdio je:
“Kur'an nije moje djelo, već Božije. Ni u mojoj, ni u bilo čijoj moći nije da donese nešto slično njemu, a ako ne vjerujete, provjerite i pomozite se kime god želite, ali znajte da ako bi ljudi i džini pomagali jedni druge da donesu nešto slično Kur'anu, ne bi to mogli učiniti.”
Protivnici Božijeg poslanika nisu u ono vrijeme, a ni u narednim vremenima – sada je četrnaesto stoljeće od tada – mogli pozitivno odgovoriti na ovaj izazov. Posljednje što su tadašnji protivnici rekli jeste da se radi o čaroliji.
Sama ova optužba je prešutno priznavanje nadnaravnosti Kur'ana i jedna vrsta izražavanja nemoći pred Kur'anom.
Poslanikovi ljuti protivnici nisu se ustezali od upotrebe raznih načina protivljenja Poslaniku, kako bi ga oslabili i savladali, a jedino za čim nisu posegnuli – jer u to nisu imali nimalo nade – jeste ono što je Poslanik više puta predlagao, a i sam Kur'an izričito rekao, a to je donošenje makar jedne sure (čak i sure od jednog reda kao što su sura Ihlas i sura Kevser) slične onima u Kur'anu.
Izvor – Objava i vjerovjesništvo, Murteza Mutahari