U ime Boga Svjetlosti

U ime Boga Svjetlosti

Ima li ljepseg vrela od dzenetskog vrela, Kewser?

Ima li ugodnijeg mirisa od miomirisa Mošusa?

Ima li bolje kćeri od Poslanikove kćerke, hazreti Fatime?

Poslanik je nju od milja zvao, moj Mošus. Njeno  rođenje pratila je  pojava svjetlosti i na istoku i na zapadu. Njeno djetinstvo je osvijetljeno slavom Objave koja se, kao Božija, spuštala na njenog oca. Svijet je zrcalio u njenom čistom biću, uz glas Poslanika, kojeg je Bog odabrao na Početku i poslao kao Pečat svih vjesnika i poslanika. Njihovu kuću ispunjavao je taj glas, kojem su se odazivali prvi iz najboljeg naraštaja.

 Gledala je i slušala svog oca u njegovim dugim noćnim i dnevnim klanjanjima, sjećanjima, i šaptanjima. Bila je svjedok spuštanja Objave, Svjetlosti i Milosti Božije. Njeno prvo ustajanje  na djetinje noge bilo je ustajanje pred Bogom, njene prve riječi bile su upućene Bogu i Njegovom časnom Poslaniku, njena prva šaptanja, prva sjećanja i zov bila su upućena  samo Bogu. Ostat će im vjerna puninom svog bića, čime je, kako Poslanik kaže, učinjena uz Hatidžu, Merjem i Asiju najboljom ženom svijeta.

Budući najbliža Pečatu vjerovjesnika, najboljem uzoru  za sve ljude, Fatima je živjela onom puninom predavanja Bogu, koja i  jest trajni uzor. Poruku je primila izravno od onih, koji su je rodili, pa je i cijeli njen život pouka.

Uistinu Sjećanje na hazreti Fatimu, koju su od rođenja zvali Blistavom, svjedoči njenu nadahnujuću i živu uzoritost u sliđenju poziva da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.a., rob Njegov i Poslanik Njegov. Ona je upučena da bi upučivala, nju je Poslanik, s.a.v.a., poučio o tajni izlaska iz dubina tame u Svjetlost, što se ogleda u njenim riječima obraćanja Selmanu r.a.:

U ime Boga Milosnog Premilosnog

U ime Boga Svjetlosti

U Ime Boga Svjetlosti Svjetlosti

U Ime Boga Svjetlosti nad svjetloscu

U ime Boga Koji sve stvara

U ime Boga Koji stvori   Svjetlost od Svjetlosti

I koji otkri  Svjetlost iznad Brda