Hazreti Fatima, s.a., u kratkim crtama
Hazreti Fatima, s.a., u kratkim crtama
Fatima Zehra, s.a., je cijenjena kćerka poslanika Muhammeda, sina Abdullaha, i Hatidže, kćerke Huvejlida. Čista Fatima je nastala od takvog oca i takve majke da u čovjekovoj historiji nema znamenitijih ličnosti od njih. Niko u historiji čovječanstva ne posjeduje učenja i preporuke kakve posjeduje časni otac ove plemenite žene, učenja koja su izmijenila tok historije. Tokom nekoliko godina ljudi su mogli u okrilju ovih učenja načiniti velike korake i krenuti naprijed. Historija ne poznaje majku kao što je Fatimina majka, s.a. Sve što je posjedovala nesebično je stavila na pladanj iskrenosti i predala svom cijenjenom mužu i svom Gospodaru. Zauzvrat, Gospodar joj je podario uputu i svjetlost.
U okrilju ljubavi ovako velikog oca i ovako velike majke rasla je čista Zehra. Rasla je u kući ispunjenoj ljubavlju i osjećajnošću njenog oca, koji je na svojim plećima nosio težak teret poslaničke odgovornosti, podnoseći na tom putu teškoće tolike da ih ni planine ne bi mogle podnijeti. Ta izuzetna ličnost, kuda god bi se okrenula i kuda god bi kročila, suočavala bi se s Kurejšijama i njihovim sinovima koji su vrebali u zasjedi. Hazreti Fatima kao mala djevojčica posmatrala je sve te situacije i trudila se da zajedno sa svojom majkom Hatidžom umanji sve te očeve muke i boli. Ona je gledajući sva uznemiravanja svoga oca bila toliko ožalošćena da se savijala od tuge. Gutala je svu muku, nepravdu i ugnjetavanje koje su muslimani podnosili na početku islama.
Fatima Zehra je od malehna bila svjedok teškoća i problema promovisanja Božije poslanice. Prije punoljetstva, kao dvogodišnje dijete, zajedno s ocem, majkom i ostalim članovima porodice Hašim našla se pod opsadom u Ebu Talibovom tjesnacu.
Čim je prestala trogodišnja neimaština i glad uzrokovana opsadom, hazreti Fatima se suočila s gubitkom svoje milostive majke Hatidže i dragog očevog amidže Ebu Taliba. Zehra je bila utjeha i smiraj srca svome ocu tokom podnošenja teškoća i suočavanja s problemima. Ona mu je bila prisni prijatelj u njegovoj samoći. Naspram svih uznemiravanja i mučenja koja su mu nanosili neposlušnici i neodgojeni prostaci, uvrstila se u red njegovih pomagača.
S osam godina se zajedno sa svojim amidžićem i još dvije Fatime iselila iz Mekke u Medinu. Sve do udaje za Imama Alija ibn Ebu Taliba ostala je pored Poslanika. Na taj je način oformljena najvrednija kuća u historiji islama nakon Poslanikove kuće zato što je prečista Fatima poimana kao sjajno vrelo čistog Poslanikovog potomstva i Kevser darovan Poslaniku.
Hazreti Fatima je ponudila najistaknutiji uzor za žene i najuzvišeniji primjer za majke u najtežim trenucima historije kroz koje je islam prolazio, historije koja je trebala da oblikuje put vječnosti i uzvišenosti po putanji džahilijetske sredine i plemenskih običaja, (historije) koja je proglasila da žena ne posjeduje ljudskost i koja je smatrala žensko dijete sramotom.
Ovdje je jedna ličnost kao što je hazreti Fatima, kćerka uzvišenog Muhammedovog poslanstva i plod Božanskog unikatnog stvaranja, trebala svojim individualnim, porodičnim i društvenim ponašanjem ponuditi najuzvišeniji stvarni i praktični primjer žene koja će biti zbiljsko otjelovljenje pojmova i vrijednosti poslanstva.
Ustvari, hazreti Zehra je cijelom ljudskom svijetu dokazala da je ona savršeni čovjek koji je uspio da nosi i pokaže potpun prikaz ženstvenosti žene, čime je postala jedan od velikih Božijih znakova Njegove neopisive moći i Njegovog hvale vrijednog stvaranja budući da je Uzvišeni Gospodar hazreti Fatimu obdario izvanredno uzvišenom veličinom i vrijednošću.
Hazreti Zehra je sa Zapovjednikom vjernih imala dva sina, dva predvodnika džennetske mladeži, Imama Hasana i Imama Husejna, i dvije požrtvovane i strpljive kćerke po imenu Zejneb i Ummu Kulsum. Nakon preseljenja njenog cijenjenog oca, Božijeg Poslanika, s.a.v.a., izgubila je svoje peto nerođeno dijete, sina Muhsina, koje je pobacila u tužnom i bolnom događaju napada na njenu kuću (kuću objave). To je dijete bilo prva žrtva ove požrtvovane majke i šehid kojeg je ona nakon preseljenja svoga oca, Božijeg Poslanika, s.a.v.a., poklonila Gospodaru, na putu očuvanja poslanice svoga oca od iskrivljenja i zastranjenja.
Hazreti Zehra je u najtežim trenutcima različitih kriza bila svim bićem uz svoga cijenjenog oca i supruga. Ta vrla gospođa je svojim zalaganjem, borbom i riječima te odgojem Poslanikovog Ehli bejta kojeg je Poslanik ostavio kao ulog za pomaganje vjere nakon svoga preseljenja, pomagala vjeru islam. Nakon džihada i gorke borbe, ona je bila prva osoba iz Poslanikovog Ehli bejta koja mu se pridružila nakon njegovog preseljenja. Bila je prisutna na poprištu borbe s mnogobošcima i imala je ulogu u okončanju planova i zavjera licemjera. Isto kao što je pokazala istrajnost i postojanost naspram onih koji su bili zastranili u vjerovanju, isto tako je zablistala na sceni upućivanja i osvještavanja žena muslimanski. Ona je zbilja bila simbol junaštva, džihada, strpljivosti, šehadeta i požrtvovanosti tako da se ovim odlikama u najkraćem mogućem vremenu u kojem se čovjek može uzdići i popeti na visoku tvrđavu savršenstva uspjela uzdići, čime je postala svjetionik svim ženama, od prvih do posljednjih.
Mir (selam) neka je na nju onoga dana kada se rodila i na dan kada je ispila šerbe šehadeta i na dan kada će biti proživljena, kada u svojoj ruci bude držala znakove ponosa, veličine i časti, a na svom tijelu nosila odjeću dostojanstva i visokog ugleda.
