Rast i razlike u rastu žene i muškarca

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Čovjekov rast se završava s dvadeset i četiri godine starosti.”[1]

Hazreti Ali, a.s., opisao je stadije rasta i razvoja čovjeka kroz različita doba i godine njegova života, sve do puberteta i posljednjeg stadija rasta. On je, govoreći o rastu i dužini kostiju kao mjerilu visine čovjeka, rekao da u periodu kada čovjek ima dvadeset i četiri godine, rast kostiju i visina čovjeka dostižu svoju krajnju tačku.

“Prvi znak puberteta je nagli i brzi rast tijela, posebno dugih kostiju. Veza između rasta kostiju i seksualnog hormona je toliko bliska da možemo slikajući kosti precizno predvidjeti datum početka seksualnog buđenja.”[2]

“Na početku puberteta noge veoma brzo rastu, tako da uobičajeno tek stasali mladići poprimaju izgled dugonogih ptica. Ponekad se događa da je taj rast i razvoj toliko brz da ga koža nije u stanju pratiti, pa se u predjelu koljena i drugim dijelovima kože nogu pojavljuju blijede linije koje nazivamo linijama rasta. Nakon toga započinje brzi rast i ostalih dijelova ljudskog skeleta, sve dok se ne uspostavi sklad između visine i širine.

Očito je da se u pubertetu događa posljednja faza rasta kostiju. Nakon napunjenih dvadeset godina rast i razvoj iznimno slabi i usporava. Uobičajeno, nakon što nestane hrskavice na mjestima njihova spajanja, kosti više nisu sposobne rasti i to se događa u vremenu između dvadesete i dvadeset i pete godine života.”[3]

Rast kostiju kod djevojaka i mladića u kontekstu njihovih različitih životnih zadataka je različit. Djevojke posjeduju samo sebi svojstvenu prirodnu obavezu i zadatak rađanja djece. Struktura njihovog tijela mora biti tako uređena da je u stanju podnijeti tu tešku prirodnu obavezu. U sistemu zakona i pravila koji vladaju svijetom kao Božijim djelom vodilo se računa o ovom fenomenu. Dijelovi kostiju djevojaka, stvaralačkim uputama Gospodara svjetova, rastu tako da zadobijaju oblik koji odgovara potrebama trudnoće i rađanja djeteta. Ovo je jedan od primjera prirodne razlike koja postoji između žene i čovjeka.

“Tokom razdoblja ubrzanog rasta kostiju, tijelo poprima svoj konačni oblik. Kod čovjeka dolazi do rasta gornjeg dijela grudnog koša i ramena, a kod žena dolazi do izražajnijeg rasta kukova i karlice, tako da žene imaju široke kukove i uska ramena, a muškarci, nasuprot tome, imaju široka ramena i uske kukove. Rast i razvoj kukova i karlice najznačajnija je promjena koja se događa kod žena tokom adolescencije jer bez prirodnog rasta karlice nije moguć ni prirodni porod.”[4]

Doktor Alexis Carrel[5] kaže:

“Razlike koje postoje između žene i muškarca ne odnose se samo na oblik spolnih organa, postojanje materice (uterusa), rađanje kod žena i specifičan način njihova proučavanja. To je samo posljedica mnogo dubljih uzroka koji se javljaju pod utjecajem hemijskih supstanci spolnih žlijezda koje se nalaze u krvi.

Zbog zanemarivanja ove temeljne i bitne činjenice, sljedbenici feminističkog pokreta smatraju da oba spola trebaju imati istovjetan odgoj i obrazovanje, da mogu obavljati iste poslove, posjedovati iste dužnosti i obaveze. Žena se, ustvari, umnogome razlikuje od muškarca. Svaka pojedinačna ćelija u njenom tijelu, njena muskulatura, a posebno nervni sistem nose pečat njene spolnosti.

Fiziološki zakoni su poput kosmičkih zakona, postojani i nepromjenjivi i nemoguće je da ljudske težnje dopru do njih i utječu na njih. Mi smo prisiljeni prihvatiti ih onakvim kakvi jesu. Žene se trebaju zalagati i truditi u cilju proširenja i jačanja svojih vlastitih prirodnih darova, u pravcu koji je određen njihovom prirodom, bez djetinjastog oponašanja muškaraca. Njihova uloga na putu napretka čovječanstva mnogo je veća od uloge koju imaju muškarci i ne bi je trebalo olahko shvatiti i napustiti.”[6]

U svakom slučaju, kosti u različitim dijelovima tijela djevojaka i mladića čije su žlijezde s unutrašnjim lučenjem zdrave i koje proizvode u prirodnom omjeru dovoljne količine hormona i ubrizgavaju ih u krv, s pristizanjem puberteta se razvijaju. Njihov rast se nastavlja sve do posljednjeg stadija i nestanka spojne hrskavice, s tom razlikom što je u mudrom sistemu Božijeg djela posebna pažnja posvećena djevojčicama, tako da njihova karlica, u skladu s obavezom trudnoće koja joj predstoji u budućnosti, doživljava izražajniji rast nego kod muškarca.

Jedini dio ljudskog kostura koji tokom adolescencije ne doživljava značajne i korjenite promjene i ubrzan rast je lobanja. U nekoliko godina, koliko traje doba puberteta, rast koštanog dijela lobanje je zanemarljiv. Zato je svim tinejdžerima odjeća iz prošle godine tijesna i kratka, ali je kapa njihov jedini odjevni predmet koji mogu nositi i naredne godine, osim ako ih u tome ne spriječi osjećaj za ljepotu i uljepšavanje koji se pojavljuje u njihovoj duši čak brže i snažnije nego što to čini tijelo svojim rastom, pa nošenje stare, prošlogodišnje kape bude suprotno njihovim modnim standardima.

Uporedo s rastom i razvojem različitih kostiju ljudskog skeleta, rast i razvoj doživljavaju, u različitom odnosu i skladu, i svi unutarnji organi poput srca, jetre, bubrega, želuca i dr., kao i svi dijelovi ljudske muskulature.

“Unutrašnji organi ljudskog tijela u pubertetu na isti način doživljavaju najbrži rast i razvoj, a najbolji primjer za to je jetra. Povećanje tjelesne težine ljudskog tijela mnogo je veće nego povećanje visine. Ovo povećanje težine u dobi od dvanaest godina kod oba spola događa se veoma brzo. Dok se tokom djetinjstva tjelesna težina prosječno uvećavala za jedan ili dva kilograma, u periodu između dvanaeste i šesnaeste godine tjelesna težina se uvećava za četiri do pet kilograma godišnje. Mišićna snaga izmjerena posebnim aparatom za mjerenje snage u dobi od dvanaeste do osamnaeste godine se utrostručuje. Na samom koncu djetinjstva može se reći da je tijelo u pogledu svog vanjskog oblika napustilo djetinjstvo i da se nalazi u fazi bližoj rastu i razvoju. Proračuni pokazuju da od sedamnaeste godine, u prosjeku, svaki dječak u pogledu tjelesnog rasta dostiže svega jednu desetinu pubertetskog, a tjelesna težina mu se uvećava za jednu trećinu prave vrijednosti sve dok ne dođe do granice potpunosti.”[7]

Jedna zanimljiva činjenica privlači pažnju naučnika, a spomenuta je i u naučnim knjigama. Riječ je o skladu koji neprestano postoji između svih tjelesnih organa i udova. Tako, recimo, različiti organi i u materici i u doba djetinjstva i u pubertetu rastu u tačno određenom srazmjeru i veličini.

[1] Mustedrek, tom 2, str. 625.

[2] Hormonha, str. 18.

[3] Če midānīm? Bolūg, str. 24.

[4] Hormonha, str. 18.

[5] Alexis Carrel (1873-1944) francuski liječnik i biolog, dobitnik Nobelove nagrade za oblast psihologije i medicine 1912. godine.

[6] Ensāne nāšenāhte, str. 84.

[7] Če midānīm? Bolūg, str. 26.