Razlike između razuma i osjećanja

Razum je izvor ljudskog znanja, središte pažnje i razmišljanja. On se uvijek oslanja na temelje logike i dokaza i o različitim pitanjima i događajima prosuđuje na temelju ispravnih proračuna i mjerenja. Međutim, osjećanja nemaju ništa s logikom i dokazivanjem, ne mare za znanje i proračune. Cilj emocionalnih poticaja i pritisaka je isključivo pobuđivanje uzbuđenja i pokreta kojim će se stići do željenog rezultata, bio taj rezultat u skladu s logikom i svrsishodnošću ili ne.

Razum je poput blistave svjetiljke koja obasjava tamu života i u okrilju svoje svjetlosti razdvaja put od bespuća, korist od štete. Međutim, kretanje putem dobra i zla se odvija po naređenju naših osjećanja. Ova emotivna sklonost i tjelesne želje tjeraju čovjeka na pokret i djelovanje. Nekada slijede razum i kreću se pravim putem, putem dobra i koristi, a nekada se okreću protiv razuma i slijede pogrešan put, put zla i opasnosti.

Razum je bogatstvo koje čovjeku osigurava moć i vladavinu na zemaljskoj kugli. Čovjek snagom razuma spoznaje tajne “knjige stvaranja”, potčinjava i pokorava sebi prirodne pojave i upravlja svime. Međutim, razum je, poput pravde i znanja, suhoparan i hladan, bez ljubavi i nikada nije sposoban podariti ljudskom životu gorljivost i toplinu, niti može biti uzrok privlačenja, miješanja i međusobne upućenost ljudi jednih na druge. Suprotno razumu, osjećanja obiluju zanosom, radošću, gorljivošću i veseljem, ljubavlju i prijaznošću. Osjećanja život čine toplim i slasnim. Emocionalna privlačnost je ta koja uspostavlja veze među ljudima i čini im život poželjnim i ugodnim.

“Ono što čovjeka pokreće na djelovanje je njegova vjera, a ne logika. Razum nije u stanju darovati nam snagu življenja u skladu s prirodom stvari. On se isključivo zadovoljava osvjetljavanjem puta, ali nas nikada ne vodi naprijed.

Ponašanje čistih racionalista u životu je slično ponašanju paraliziranih osoba spremnih za takmičenje u trčanju. Oni jasno vide cilj, ali nisu u stanju maknuti se sa svoga mjesta. Mi nećemo biti u stanju prevazići prepreke koje se nalaze pred nama ukoliko nas iz dubine naše duše ne zapljusne talas osjećanja.” [1]

“Razum prikuplja i obrađuje podatke o vanjskom svijetu koje mu daju osjetila, pripremajući materijale i sredstva za naše aktivno djelovanje u tom svijetu. Zahvaljujući njegovim izumima i otkrićima granice horizonta ljudske spoznaje i snaga naših ruku proširene su i povećane do začuđujućih razmjera. Razum je izgradio grandiozni teleskop u Kaliforniji, na planini Vilsen, pomoću kojeg sežemo svojim okom u jedan drugi svijet, udaljen od naše galaksije i po nekoliko miliona svjetlosnih godina. S druge strane, načinio je elektronski mikroskop pomoću kojeg smo u stanju promatrati i istraživati svijet molekula.

Razum je tvorac nauke i filozofije i, kada je uravnotežen, on je dobar vodič. Međutim, razum nam nikada ne daje osjećaj i snagu života. On nije ništa do jedna psihološka djelatnost čovjeka. Ukoliko se bude samostalno razvijao i ukoliko ga ne budu pratila osjećanja, učinit će da se ljudi otuđe jedni od drugih i izvest će ih iz okvira ljudskosti.

Osjećanja nastaju kao posljedica rada unutrašnjih žlijezda, simpatičkih nervnih vlakana i srca, više nego mozga. Žudnja, hrabrost, ljubav i osvetoljubivost nas tjeraju na djelovanje i sprovođenje planova i programa koje je priredio razum. Strah, bijes i ljubav su ti koji otkrivaju mjere i daju odvažnost za poduzimanje koraka, onda kada djeluju posredstvom simpatičkih nerava na žlijezde čije nas izlučevine tjera na djelovanje, odbranu ili bijeg i napad. Hipofiza, tiroidna žlijezda, spolne žlijezde i nadbubrežna žlijezda čine mogućim ljubav, gorljivost, zanos i osvetoljubivost.

Zbog djelovanja ovih organa ljudske zajednice opstaju. Logika samostalno nije dovoljna za jedinstvo ljudi, jer niti može voljeti, niti mrziti. Kada dođe do poremećaja u radu unutrašnjih žlijezda, sprovođenje moralnih vrlina je otežano. Razum promatra naš vanjski život, a osjećanja se, nasuprot razumu, posvećuju našem unutarnjem životu. Prema riječima Paskala, srce ima razloge koje razum ne razumije. Emocionalne djelatnosti naše duše, te moralni, estetski i religiozni osjećaji nam daruju snagu i radost života, snagu da izađemo iz samih sebe i dolazimo u doticaj s drugim ljudima, da ih volimo i da se na putu borimo i žrtvujemo.”[2]

Jedna od bitnih razlika između razuma i osjećanja, koju bi trebali poznavati svi, a posebno mladi ljudi, jeste to da je razum po svojoj prirodi vodič prema čistoći i vrlinama. On neprestano poziva čovjeka dobru i koristi. Iskvarenost i grijeh su mu odbojni. Međutim, cilj osjećanja i emocionalnih poticaja je različit. Ponekad oni čovjeka potiču na dobrotu i čistotu, a nekada na činjenje prestupa, kriminala i zločina.

Razum je Božiji dokaz i upućivač čovječanstva. Razum je čisti vodič koji čovjeka upućuje na istinu. Razum je učeni drug čovjeka, koji ga nikada neće izdati u savjetovanju. Slijeđenje razuma za posljedicu će imati sreću i blaženstvo u životu, a protivljenje razumu će biti izvor nesreće i propasti. Cijenjeni predvodnici islama ove istine su iskazali različitim riječima i izrazima i time ukazali na čistotu razuma.

Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, svako dobro se postiže pomoću razuma.”[3]

Imam Sadik, a.s., je rekao: “Dokaz Allahov protiv robova je vjerovjesnik, a dokaz o onome što je između robova i Allaha je razum.”[4]

Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao: “Tražite uputu od razuma, uputit će vas. Ne budite neposlušni razumu, jer ćete se na kraju kajati.”[5]

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Istinsko viđenje nije uvijek moguće posredstvom očiju, jer ponekad oko griješi i daje lažnu sliku svom posjedniku. Međutim, razum u traženju savjeta svoga vlasnika nikada neće iznevjeriti.”[6]

Prenosi se da je imam Sadik, a.s., rekao: “Razum je vodič vjerniku.”[7]

[1] Rah va rasm-e zendegī, str. 113.

[2] Rah va rasm-e zendegī, str. 130.

[3] Tuhafu-l-‘uqūl, str. 54.

[4] Kāfi, tom 1, str. 25.

[5] Mustedrek, tom 2, str. 286.

[6] Nehdžu-l-belāga, Fejz, str. 1213.

[7] Kāfī, tom 1, str. 25.