Rebi’u-l-evvel

Događaji u mjesecu rebi’u-l-evvelu 

1. rebi’u-l-evvel:

– Lejletu-l-mebit

Lejletu-l-mebit je noć kada je Imam Ali, a.s., da bi sačuvao život Poslaniku, s.a.v.a., legao u njegovu postelju. Mušrici su se udružili da izvrše napad na Poslanikovu kuću i da ga ubiju. Imam Ali je na Poslanikov, s.a.v.a., zahtjev legao u njegovu postelju. Tako mušrici nisu primijetili da Poslanik, s.a.v.a., nije tu prisutan i uspio je te noći napustiti Mekku u pravcu Jesriba. Mnogi mufesiri smatraju da je povod objave 207. ajeta sure El-Bekare požrtvovanost Imama Alija, a.s., u toj noći koja se zove Lejletu-l-mebit. Taj događaj se desio 1. rebi’u-l-evvela 13. ili 14. godine po poslanstvu.

– Ukop Božijeg Poslanika, s.a.v.a., 11. hidžr./30. 5. 632. god.

– Napad na hazreti Fatiminu kuću, 11. hidžr. god. 

5. rebi’u-l-evvel:

– Preseljenje hazreti Sekine, 117. hidžr./8. 4. 735. god. 

– Šehadet šehida Sanija

Zejnuddin ibn Nuruddin Ali ibn Ahmed Amili Džubai, 911–955. ili 965., poznat kao šehid Sani, bio je šiitski fakih desetog stoljeća. Unuk je allame Hillija. Usvajao je znanje od šiitskih i sunitskih učenjaka i dobio potvrde (o znanju) od obje skupine učenjaka. Šehid Sani je predavao i držao časove za sve islamske mezhebe, njih pet, i u skladu s načelima svakih od njih davao je fetvu. Šehid Sani je učio kod 7 velikih šiitskih učenjaka i 19 velikih učenjaka ostalih sunitskih mezheba. Također, imao je dozvolu da prenosi rivajete i u šiitskom i u sunitskom mezhebu, i to od najvećih poznavalaca hadisa svoga vremena. Šehid Sani je obavio brojna putovanja i zijarete u Damask, Egipat, Hidžaz, Irak, Palestinu i sveti Kuds. Nakon što je zijaretio mezarja čistih Imama, a.s., 15. safera 953./27. 4. 1546. god. se vratio u Liban i nastanio se u Balbaku. Jedno vrijeme je proveo u podučavanju džaferijskog, hanefijskog, šafi’ijskog, malikijskog i hanbelijskog mezheba, kao i nekih drugih naučnih disciplina. Tokom tog perioda stekao je visoki položaj i postao naučni referent. Nakon toga je ponovo otišao u Džuba’ i do 955. godine podučavao i pisao knjige. Sejjid Muhsin Emin navodi 79 njegovih djela. Kao razlog njegovog ubistva navodi se da se jedna skupina ljudi žalila na njega kod Rustem-paše, glavnog vezira sultana Sulejmana, kako on tvrdi da je postao mudžtehid, pa šiitska ulema ide kod njega, uči imametsko učenje i promoviše šiizam. Stoga je Rustem-paša poslao ljude da uhapse šehida Sanija koji je u to vrijeme bio u Mekki. Nakon hapšenja u Mekki odveli su ga u Istanbul. Ubili su ga, a da ga nisu ni odveli kod sultana. Datum njegovog šehadeta je 5. rebi’u-l-evvel 965. hidžr. god. Njegovo tijelo su tri dana ostavili da leži i poslije toga ga bacili u more. 

8. rebi’u-l-evvel:

– Šehadet Imama Hasana Askerija, a.s., 260. hidžr./5. 1. 874. god. 

9. rebi’u-l-evvel:

– Početak imameta Imama Mehdija, a.s.

Deveti dan rebi’u-l-evvela je početak imameta Imama Mehdija, a.s., a početak imameta svakog imama nastupa okončanjem vremena imameta prethodnog imama. Deveti dan rebi’u-l-evvela je prvi dan nakon šehadeta Imama Hasana Askerija, a.s., koji se desio osmog dana ovog mjeseca. 

10. rebi’u-l-evvel:

– Poslanikovo vjenčavanje s hazreti Hatidžom

Hazreti Hatidža je prva Poslanikova, s.a.v.a., supruga. Nisu preneseni svi detalji o početku njihovog braka. U historijskim izvorima se navodi da je hazreti Hatidža prvo postavila Muhammeda, s.a.v.a., za povjerenika svog imetka za trgovanje u Šamu, a po njegovom povratku s puta predložila mu brak. Neki historičari vjeruju da je Hatidža iznijela taj prijedlog zbog Poslanikove istinoljubivosti, povjerljivosti, poštenja i lijepe ćudi, iako je prije toga odbijala bračne ponude velikana i čelnika Kurejša.

Časni Poslanik se o tome posavjetovao sa svojim amidžom Ebu Talibom, a.s. Svi su rado prihvatili prijedlog. S tom namjerom je Ebu Talib zajedno s nekolicinom velikana Beni Hašima otišao kod njezinih da zatraži Hatidžinu ruku za Poslanika, s.a.v.a. Zahtjev je prihvaćen i određen je vjenčani dar u iznosu od četiri stotine dinara i ona sama se obavezala da će ga isplatiti. Na taj način je 10. rebi’u-l-evvela 25. godine slona, tj. 28 godina prije hidžre, obavljeno vjenčanje ove dvije plemenite osobe.

Velika Hatidža, s.a., je u Poslanikovoj, s.a.v.a., kući rodila šestero djece koji su se zvali: Kasim, Abdullah, Zejneb, Rukajja, Ummu Kulsum i Fatima. Svi su se oni osim hazreti Fatime, s.a., rodili prije Poslanikovog , s.a.v.a., poslanstva. 

12. rebi’u-l-evvel/26. 4. 570.:

– Rođendan Vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.a., po jednoj predaji 

17. rebi’u-l-evvel/1. 5. 570.:

– Rođendan Vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.a.

Poslanik Muhammed, s.a.v.a., izravni je potomak poslanika Ibrahima, a.s., preko njegovog prvorođenog sina. Majka mu je Amina, otac Abdullah, a djed Abdulmuttalib. Otac mu je umro nekoliko sedmica prije njegovog rođenja. Djetinjstvo provodi u pustinjskom plemenu Benu Sa’d ibn Bekir. Majka mu je umrla kada je imao šest godina, a dvije godine poslije umro mu je i djed. Brigu o njemu preuzima Ebu Talib, jedan od šesterice njegovih amidža. Kada je putovao s amidžom u Palestinu i Siriju u pratnji trgovačkih karavana, učeni kršćanski isposnici prepoznali su na dječaku znake poslanika i vjerovjesnika, o kojima na različite načine govore sve Božije poslanice. U dvadeset petoj godini je oženio Hatidžu koja mu je rodila četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu.

Muhammed se običavao osamljivati u pećini Hira, nedaleko od Mekke, da bi se zadubljivao u razmišljanje o čovjekovoj izgubljenosti te pronalaženju i izvođenju iz dubina tame u svjetlost. Dvadeset sedmog dana mjeseca redžeba 13. godine prije Hidžre Bog mu je objavio poslanički poziv. Muhammed se iz osamljenja vraća u dolinu, gdje se njegovom poslaničkom pozivu prvi odazivaju hazreti Hatidža i Ali, a.s. Poslanik poziva na pokoravanje Bogu i pristajanje uz Njegovu objavu i Njegov zakon kao put i način izbavljenja iz tmine. Dostavlja Kur’an koji vodi jedinom ispravnom putu. Njegova kazivanja u ime Boga potiču podjelu među ljudima. Protiv njega i njegovih sljedbenika se podižu gnjevni poricatelji Istine. Da bi sačuvao svoju vjeru, Poslanik, s.a.v.a., se sa skupinom muslimana iseljava u Medinu. Iako ga poricatelji Istine ni u Medini ne ostavljaju na miru izazivajući razne smutnje i vodeći mnoge ratove protiv njega, Poslanik, s.a.v.a., uz Božije upute i pomoć, uređujući mlado društvo vjernika, formira dinamičnu državu koja je za kratko vrijeme postala kolijevka Upute i utočište potlačenih. On dostavlja posljednju poslanicu u potpunosti, a imenujući svoje nasljednike kao vođe Upute, osigurava i budućnost vjere.

Poslije dvadeset četiri godine neumorne borbe za Istinu primakao se čas odlaska sa zemaljskog svijeta. Poslanik Muhammed, s.a.v.a., je ispunio svoje poslanje i 28. safera 11. hidžr./28. 5. 632. god. ispustio svoj posljednji zemaljski dah. 

– Rođendan Imama Sadika, a.s.   

Imam Džafer ibn Muhammed Es-Sadik, mir s njim, šesti Imam, sin petog Imama, rođen je 83/702. Prema predaji škole Ehli bejta, umro je 148/765, otrovan u zavjeri abasijskog halife Mensura.

Za vrijeme njegovog imameta veće mogućnosti i povoljan teren omogućili su mu da širi religijska naučavanja. To se dogodilo kao rezultat pobuna u islamskim zemljama protiv emevijskog hilafeta te krvavih ratova koji su rezultirali padom emevijske vladavine. Veće prilike za naučavanja škole Ehli bejta bile su isto tako rezultat pogodnog temelja koji je Imam Bakir pripremio tokom dvadeset godina svoga imameta širenjem pravih islamskih zbilja i znanja Ehli bejta.

Imam Sadik, je iskoristio priliku da širi religijske znanosti sve do samog kraja svog imameta koji se zbio istodobno s krajem Emevija te početkom abasijskih halifa. On je podučavao mnoge učenjake na različitim područjima intelektualnih i tradicionalnih znanosti, takve kao što su Zurare, Muhamed ibn Muslim, Mu’min Tāk, Hišam ibn Hakem, Eban ibn Taglib, Hišam ibn Salim, Hurejz, Hišam Kelbi te Džabir ibn Hajjan, i neke poznate učenjake kao što su Sufjan Sevri, Ebu Hanifa, Kadi Sekuni, Kadi Ebu-l-Behteri te ostale koji su imali čast da budu njegovi studenti. Poznato je da su časovi i sesije Imama Sadika izveli četiri hiljade učenjaka hadisa i drugih naučnih disciplina. Broj predaja koje su sačuvane od petog i šestog Imama veći je od svih predaja koje su bile zapisane od Poslanika, s.a.v.a., i ostalih deset Imama zajedno.

No, na kraju svog života Imam je bio izvrgnut oštrim ograničenjima koje mu je priredio abasijski halifa Mensur. On je zapovijedio da se šesti Imam dovede u Bagdad. Prije toga Imama je Seffah, abasijski halifa, odveo u Irak. A prije toga on je u prisustvu petog Imama naredbom Hišama, emevijskog halife, bio odveden u Damask. Određeno vrijeme Imam je bio pod prismotrom i više su ga puta pokušali ubiti smišljajući zavjere. Na kraju, Imamu je dozvoljeno da se vrati u Medinu, gdje je proveo ostatak svog života skrivajući se, sve dok nije u Mensurovoj zavjeri bio otrovan.

23. rebi’u-l-evvel:

– Ulazak hazreti Fatime Ma’sume, s.a., u Kom, 201. hidžr./23. 10. 816. god. 

– Početak ustanka tevvabina (pokajnika), 65. hidžr./10. 11. 684. god.