Ridvan snage u sukobu sa “izraelcima” u Južnom Libanu
Ridvan snage u sukobu sa “izraelcima” u Južnom Libanu
Ridvan snage – Hizbullahovi elitni komandosi, jedinice za specijalne operacije (Jedinica 125) – nisu strukturiane kao konvencionalne jedinice prvog fronta, nego kao specijalizirana nedržavna udarna formacija, čija je misija konfrontacija s nadirućim neprijateljem izbliza, unutar libanske teritorije. Njihova uloga nije branjenje tla krutim taktikama regularne vojske, već kreiranje stalnih frikcija putem zasjeda, infiltracija, uznemiravanja; te ponovljenim lokaliziranim napadima koji povećavaju materijalnu, ljudsku i psiholišku štetu manevrisanja i privremene okupacije. Strateški, prednost ovakvih snaga je njihova asimetričnost: izbjegavaju teret konvencionalnog pozicioniranja snaga, dok pri tome koriste upoznatost sa terenom, kamuflažu, raštrkanost, inicijativu i ideološku koheziju kako neprijatelju ne bi dozvolili jasan, linearan i politički održiv napredak.
Njihova vojna logika, stoga, nije bazirana na jednoj presudnoj bici – već zbrajanju (načina) iscrpljivanja, operativnim pometnjama, te postepenoj eroziji samopouzdanja neprijatelja da svoju vatrenu nadmoć može pretvoriti u trajnu kontrolu. Efektivnost ovakvih snaga se više oslanja na vrijeme nego na prostor. Njihova svrha nije da nužno zaustave svaki proboj na granici, već učiniti svaki kilometar neprijatelja sporijim, skupljim i neodrživijim. Strateška vrijednost jedinice leži u sprječavanju, a ne u osvajanju: teže da napadaču dokinu slobodu kretanja, mogućnost predviđanja i imidž urednog napredovanja. Disciplinovanom nedržavnom akteru, borba prsa u prsa ne samo da je jedina vojna opcija, već je upravo način neutraliziranja neprijateljske prednosti u vatrenoj moći na daljinu, senzorima i zračnoj dominaciji – suzbijajući bojno polje i namečući stalnu neizvijesnost. Dublja logika je pretvoriti bojno polje u mjesto stalne izloženosti, u kome napadač može privremeno osvojiti tlo, ali ga ne može zadržati pod stabilnom kontrolom bez disproporcionalne cijene za to. U ovom smislu, jedinica funkcioniše kao instrument odvraćanja iscrpljivanjem: i prije nego nova kampanja počne, njihovo prisustvo upućuje na to da će svaki upad prerasti u oduženo nadmetanje u izdržljivosti, a ne u brzu kaznenu operaciju.
