Sjećanje s Hajbera

Sjećanje s Hajbera

Džabir ibn  Abdullah Ensari kaže:

„Kada je Ali, a.s., donio Poslaniku radosnu vijest o osvajanju tvrđave na Hajberu Poslanik, s.a.v.a., mu je rekao: ‘Da neki ljudi iz mog ummeta neće za tebe reći ono što su krišćani rekli za Isaa sina Merjemina rekao bih danas nešto o tebi nakon čega bi ljudi uzimali prašinu ispod tvojih noga i višak vode od abdesta kao sredstvo za izliječenje.

Unatoč tome tebi je dovoljno to što si ti od mene, a ja od tebe. Ti si moj nasljednik, a ja tvoj. Ti su u odnosu na mene ono što  je Harun u odnosu na Musaa, osim što poslije mene nema poslanika. Ti ćeš odplatiti moje dugove i ratovati ćeš po mom sunnetu. Bit ćeš moj namjesnik sutra na Kevser vrelu.

Ti ćeš biti prva osoba koja će mi doći na Kevser vrelo. Bit ćeš prva osoba koja će zajedno sa mnom obući odjeću i bit ćeš prva osoba iz mog ummeta koja će ući u Džennet. Tvoji sljedbenici će biti na minberima od svjetlosti svijetlog lica, a ja ću se zagovarati za njih. Oni će biti moji komšije i sabesjednici u Džennetu.

Rat sa tobom je rat sa mnom. Mir sa tobom je mir sa mnom. Tvoja tajna je moja tajna. Tvoje očevidno je moje očevidno. Tajne tvojih grudi su tajne mojih grudi. Tvoji potomci su moji potomci.

Ti si taj koji ispunjavaš moje obećanje. Zaista je istina sa tobom. Istina je na tvom jeziku, u tvom srcu i među tvojim očima. Vjera je srasla sa tvojim mesom i tvojom krvlju kao što je srasla sa mojim mesom i mojom krvlju. Tvoj neprijatelj nikada neće doći do Kevsera, a tvom prijatelju neće biti skriveno sve dok sa tobom ne uđu u njega.’

Džabir kaže:

U tom trenutku Ali, a.s., je  pao na sedždu i rekao: ‘Hvala  Allahu koji mi je podario tu blagodat da budem musliman, koji me podučio Kur'anu i koji me svojom dobrotom učinio omiljnim kod najboljeg stvorenja, posljednjeg Poslanika i velikodostojnika svih poslanika.'“