Susret ajetullaha Mar'ašija Nedžefija sa Imamom Zemanom

Susret ajetullaha Mar'ašija Nedžefija sa Imamom Zemanom

Ajetullah Mar’aši Nedžefi kaže: Dok sam studirao vjerske nauke i fikh Ehli bejta u časnom Nedžefu jako sam žudio za susretom sa Imamom Zemanom a.s. Zavjetovao sam se da ću 40 utoraka zaredom navečer ići u mesdžid Sahle s namjerom da ugledam ljepotu lica Imama Zemana, da ga zijaretim i da postignem taj veliki uspjeh. Išao sam tako 35-36 sedmica zaredom sve dok jedne noći nisam okasnio iz Nedžefa prema mesdžidu Sahli jer je vrijeme bilo oblačno i kišno. U blizini mesdžida Sahle bio je jedan jarak, kada sam se primakao njemu zbog velikog mraka i ružnog vremena obuzeo me je veliki strah. Mislio sam da je to kraj puta i plašio sam se lopova. Odjedanput sam čuo korake iza sebe što je još više uvećalo moj strah. Okrenuo sam se i ugledao jednog arapa sejjida u pustinjskoj odjeći. Približio mi se i rekao:

– Sejjide, selam alejkum.

Strah je potpuno otišao iz mog bića i stekao sam neku sigurnost. Bio sam začuđen otkud je jedan takav čovjek u takvoj tami primjetio da sam ja sejjid. U svakom slučaju počeli smo razgovor i nastavili put. Upitao me je gdje sam krenuo. Rekao sam u mesdžid Sahle. Upitao me je za razlog. Rekao sam da namjeravam zijaretiti Imama Zemana a.s. Išli smo tako zajedno jedan dio puta sve dok nismo došli do mesdžida Zejd ibn Suhana. To je jedan mali mesdžid u blizni mesdžida Sahle. Ušli smo u mesdžid i obavili namaz. Poslije dove koju je sejjid proučio na način da sam osjetio kao da zidovi i kamen sa njim uče dovu u sebi sam osjetio veliki prevrat kojeg naprosto ne mogu opisati. Nakon dove sejjid je rekao:

– Sejjide ti si gladan, bilo bi dobro da večeraš.

Potom je ispod abaje izvadio nekolika komada hljeba i 2-3 svježa krastavca koja kao da je tek ubrao u bašti, a tada je bila zima i jako hladno. Nisam shvatio otkud ih je donio. Na njegov zahtjev smo večerali. Ustali smo i nastavili put do mesdžida Sahle. Ušli smo u mesdžid. Saputnik je počeo da obavlja djela koja su preporučena na različitim mjestima. Ja sam, slijedeći njega, radio isto. Bez razmišljanja sam obavio akšam i jaciju namaz sa njim ne znajući ko je uopće taj gospodin. Nakon što smo obavili ta djela on mi se obratio riječima:

– Sejjide da li i ti kao ostali nakon djela koja obave u mesdžidu Sahle ideš u Kufu ili ostaješ ovdje? Rekao sam da ostajem. Sjeli smo nasred mesdžida na mekam Imama Sadika. Rekao sam mu: Da li ste raspoloženi da donesem čaj, kahvu ili duhan? Dao mi je jedan sveobuhvatan odgovor:

“To su danas životne nepotrepštine, a mi smo daleko od toga.”

Te riječi su ostavile dubokog traga na mene na takav način da svaki put kada ih se prisjetim zatrese se cijelo moje biće. U svakom slučaju naše druženje je trajalo dva sata. Tokom tog vremena smo razgovarali, a ja ću ukazati na neke teme našeg razgovora.

1. Došli smo do teme istihare. Sejjid Arap je rekao:

“O sejjide na koji način činiš istiharu na tespih? Rekao sam: 3 puta pošaljem salavat i 3 puta kažem : esta'khirullahe birahmatihi khijaratan fi afijetin

Potom uzmem jednu bobu sa tespiha i brojim po tri bobe ako mi ostanu dva zrna loše je, a ako jedno dobro je.

On mi je rekao za tu istiharu još nešto što ja nisam znao. Po pravilima nauke ja sam trebao zatražiti dokaz za to i on ga je trebao iznijeti, ali ja sam to potpuno prihvatio, zadovoljio se njegovim dopunjenjem bez da znam ko je taj gospodin!

2. Jedna od stvari o kojoj smo razgovarali na tom druženju jeste i učenje sura poslije obaveznih namaza. Sejjid Arap je naglašavao važnost učenja sljedećih sura nakon sljedećih namaza: Poslije sabaha sura Ja-sin, poslije podneva sura Naba’, poslije Ikindije sura Nuh, poslije akšama Vakia, a poslije jacije Mulk.
3. Sljedeća stvar koju je naglasio je obavljanje 2 rekata namaza između akšama i jacije. Na prvom rekatu se poslije Fatihe uči sura po želji, a na drugom poslije Fatihe se uči sura Vakia. (učenje ove sure na namazu nadomješta učenje ove sure nakon akšam namaza)
4. Naglasio je da se nakon dnevnih namaza uči ova dova:

Allahumme sarrihni anil humum vel gumum ve vahšete sadri ve vasveseti ššejtan bi rahmetike ja Erhame rahimin.

Bože razveseli me od svih briga i strahova u grudima i šejtanskih vesvesa tako Ti milosti tvoje o Ti koji si Najmilostiviji od svih milostivih…

5. Naglasio je da se uči ova dova poslije zikra na ruku’ u dnevnim namazima, posebno na posljednjem rekjatu:

Allahumme salli ala Muhammedin ve ali Muhammed verham ala adžzina vegsina bi haqihim.

6. Hvaleći šerijatske propise rahmetli Muhakika Helija rekao je:

Svi se oni podudaraju sa stvarnošću, osim nekoliko njih.

7. Posebno je isticao važnost učenja Kur’ana i slanja sevapa učenja u obliku hedija za sljedbenike Ehli bejta koji su preselili, a nemaju svoje nasljednike koji će ih se sjetiti hedijom, ili imaju ali ih se ne sjećaju.
8. Naglasio je učenje zijareta Ašure.
9. Proučio je dovu za mene: Bože učini ga jednim od služitelja šerijata.
10. Upitao sam ga:

Ne znam da li ću imati sretan kraj i da li sam svijetla lica kod Gospodara?

Rekao mi je: Tvoj kraj je sretan, tvoj trud prihvaćen i ti si svijetlog obraza kod Gospodara.

Rekao sam: Ne znam da li su moji roditelji, moji profesori i oni koji imaju neko pravo kod mene zadovoljni sa mnom ili ne?

Rekao je: svi su ono zadovoljni tobom i uče dovu za tebe.

Zatražio sam da prouči dovu za mene kako bi uspio u pisanju svojih djela. Uputio je dovu za mene.

Htio sam da izađem iz mesdžida zbog nužde. Došao sam to fontane koja se nazila na sredini puta prije nego što se izađe iz dvorišta mesdžida. Pomislio sam kako li je bila ovo lijepa noć i ko je ovaj sejjid Arap koji je imao toliko lijepih osobina. Možda je to baš onaj kojeg sam ja htio sresti! Čim mi je ta misao prošla kroz glavu uznemiren sam se vratio u džamiju. U džamiji nije bilo nikoga. Stekao sam čvrsto uvjerenje da sam imao susret sa njim, a da ni sam nisam shvatio. Počeo sam da plačem i poput mentalno poremećene osobe sam hodao oko mesdžida sve dok nije svanulo. Bio sam poput zaljubljenika koji nakon što dođe do svog voljenog bude iskušan razdvojenošću. To je bio kratki opis tog događaja i svaki put kad se sjetim te noći bivam posebno ushićen.