U očevom naručju
U očevom naručju
Kada je Poslanik po prvi put uzeo novorođenče u naručje, pogledao ga je toplim pogledom. Onda ga je pomirisao i poljubio. Mirisalo je na Džennet. Beba je otvorila lijepe sjajne okice i po prvi put joj se pogled susreo s očevim. Poslanikovo srce je zatreperilo od radosti. Proučio je ezan na bebino desno uho, a na lijevo ikamet i tada joj nadjenuo ime Fatima, jer je bila daleko od zla. Fatima je u očevom naručju skupila šačice i smijala se pokrećući ih.
Tih dana su i Poslanikovi sljedbenici bili sretni zbog njegove radosti i čestitali su mu. Međutim, neprijatelji islama, nevjernici, ismijavali su ga govoreći: “Muhammed je dobio kćer.” Mislili su da se neće znati za njega kad ode s ovog svijeta – jer nema sina. Međutim, to nije brinulo Poslanika i nije mu to smetalo da na dan Fatiminog rođenja bude posebno sretan. Nije znao kako da se zahvali Allahu na ovoj velikoj blagodati? Jer Poslanik je znao da je Allah ispunio svoje obećanje i dao Poslaniku drago dijete kojim će se nastaviti njegovo potomstvo.
Uzvišeni Allah je volio i Fatimu i pridao joj je toliku važnost da je o njoj objavio i suru:
بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
إِنَّا أَعْطَيْنَاكَ الْكَوْثَرَ ﴿۱﴾ فَصَلِّ لِرَبِّكَ وَانْحَرْ ﴿۲﴾ إِنَّ شَانِئَكَ هُوَ الْأَبْتَرُ ﴿۳﴾
- Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali,
- zato klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji,
- zaista će tvoj ljuti neprijatelj bez spomena ostati.
قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّی اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ: إِنِّي سَمَّيْتُ ابْنَتِي فَاطِمَةَ لِأَنَّ اللهَ عَزَّ وَ جَلَّ فَطَمَهَا وَ فَطَمَ مَنْ أَحَبَّهَا مِنَ النَّارِ.
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Kćerki sam nadjenuo ime Fatima (sačuvana) zbog toga što će Allah nju i onoga ko je voli sačuvati od džehennemske vatre.“[i]
[i] ‘Ujunu ahbarir-Rida, sv. 2, str. 46.
