O uzrocima sklonosti determinizmu
O uzrocima sklonosti determinizmu
Jednoboštvo u neovisnom vršenju uticaja spada među vrijedne spoznaje, koje igraju veliku ulogu u izgradnji ljudi. Upravo stoga u časnom Kur’anu ovoj temi se pridaje velika pažnja te su za njeno ispravno razumijevanje različitim objašnjenjima stvoreni preduvjeti, između ostalog i smatranje svih pojava uvjetovanim Božijom dozvolom, voljom, predodređenjem i sudbinom. Svakako, ispravno razumijevanje ove teme s jedne strane iziskuje umni i racionalni razvoj, a s druge zahtijeva ispravno poučavanje i objašnjenje. Ljudi koji se nisu dovoljno racionalno razvili, ili koji se nisu okoristili učenjem bezgrješnih predvodnika i istinskih tumača Kur’ana, posrću na ovom polju, shvatajući ovo pitanje u značenju pripadanja svake vrste uticajnosti i uzročnosti Uzvišenom Gospodaru, i nasuprot izričitom tekstu brojnih jasnih kur’anskih ajeta poriču svaku vrstu uzročnosti i uticajnosti uzroka i sredstava, te su pokušavali ovo pitanje pojasniti na način da je Božiji običaj takav da tek pri postojanju vatre stvara toplotu, ili da u trenutku unošenja hrane ili vode u organizam stvara sitost i gasi osjećaj žeđi, a u suprotnom, vatra, hrana i voda nemaju uticaja u toploti, sitosti i gašenju žeđi! Loša posljedica ovog iskrivljenog shvatanja postaje očigledna onda kada se pažnja posveti istraživanju čovjekovih djela izraslih na slobodi volje te čovjekovoj odgovornosti. Dakle, učinak ovakvog načina razmišljanja svodi se na to da se i ljudska djela vežu neposredno za Boga, a da se čovjekova djelatnost u vezi s njima dovede u pitanje. Drugim riječima, jedan od razornih proizvoda ovog iskrivljenog mišljenja jeste stav o prisiljenosti te poricanje čovjekove odgovornosti, odnosno poricanje najvažnije čovjekove osobine. Svakako, to istovremeno znači i ispraznost svakog odgojno-moralnog i pravnog sistema, između ostalog i islamskog šerijatskog pravnog sistema, jer ne bude li čovjek imao slobodnu volju u obavljanju djela, u tom slučaju nema mjesta obavezi i zaduženju, naredbi i zabrani, nagradi i kazni. Ovo bi tražilo ispraznost i besmisao poretka stvorenog svijeta, jer kako se razumije iz časnih ajeta, predaja i racionalnih dokaza, cilj stvaranja svijeta prirode jeste pripremanje terena za stvaranje čovjeka, da bi on svojim djelima, na osnovu slobodne volje, robovanjem Bogu stigao do najvećih mogućih savršenstava i položaja bliskosti s Bogom, te postao dostojan da mu se podare posebne milosti Gospodara. Međutim, u slučaju kada čovjek ne posjeduje slobodu volje i odgovornost, neće biti zaslužan da dobije nagradu, vječne blagodati i Božije zadovoljstvo, a cilj stvaranja bit će poništen, dok će se svijet stvaranja pretvoriti u veliku pozornicu na kojoj igra noćna lutkarska predstava u kojoj su ljudi samo lutke lišene svake slobode, a zatim neke od njih bivaju pohvaljene i nagrađene, a druge korene i kažnjene. Najvažniji činilac koji je doprinio omiljenosti i širenju ovog opasnog stava jesu politički ciljevi nepravednih vlasti. One su preko ovakvih učenja mogle pravdati svoje nepodobne postupke te na taj način privoljeti neobaviještene mase da prihvate takvu prevlast i upravljanje, a odvratiti ih od otpora i ustanka. I zbilja, fatalizam treba smatrati najvažnijim činiocem zaglupljivanja naroda. S druge strane, oni koji su uočili slabe strane ovog stava, ali koji i sami nisu imali kapacitet da pomire potpuni monoteizam i poricanje prinuđenosti, a nisu se okoristili poučavanjem Ehli-bejta, povjerovali su u potpunu slobodu, izvodeći na taj način slobodnu volju čovjekovu izvan okvira Božijeg djelovanja, te su na drugi način sebe ugrozili iskrivljenim mislima, lišivši se visokih islamskih spoznaja i njihovih uzvišenih plodova. Međutim, oni koji su imali dovoljnu spremnost za shvatanje ovih učenja i koji su istovremeno bili upoznati sa istinskim učiteljima i tumačima Kur’ana sačuvani su od krivih vjerovanja. Oni su prihvatili da su činitelji koji imaju slobodnu volju u okrilju moći koju im je Uzvišeni Bog darovao i odgovornosti koja proizlazi iz tog prihvatanja. S druge strane, shvatili su uzvišeni i neovisni uticaj Boga na jednoj višoj razini te su ubrali plodove ovih dragocjenih spoznaja. U predajama koje se prenose od članova Poslanikova Ehli-bejta do nas su stigla objašnjenja u vezi s ovim pitanjem. Takve predaje bilježe se u hadiskim zbirkama u poglavlju pod naslovom Traženje pokoravanja te odbacivanje prisile i potpune slobode, te u poglavljima o dozvoli, slobodnoj volji, predodređenosti i Božijoj sudbini (kadā i kader). Također, mogu se naći i predaje u kojima se pojedinci slabijeg umnog potencijala odvraćaju od dubljeg istraživanja o ovim preciznim pitanjima, kako ne bi posrtali i zastranili.
Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi
