Prigovori fatalista na račun slobodne volje
Prigovori fatalista na račun slobodne volje
Najvažniji prigovori fatalista su sljedeći:
- Čovjekova volja nastaje u okolnostima buđenja unutrašnjih sklonosti, koje niti su u čovjekovoj vlasti, niti je njihovo buđenje posljedica vanjskih činilaca. Dakle, nema mjesta nikakvoj slobodnoj volji ni izboru.
Odgovor: Poticanje težnji stvara preduvjete za pojavu volje i donošenje odluke, a nije donošenje odluke za obavljanje nekog posla prisilni učinak poticanja težnji na način da se čovjeku poriče moć odupiranja. Dokaz je to što u velikom broju slučajeva čovjek dolazi u stanje dvoumljenja, gdje donošenje odluke traži razmišljanje i vaganje koristi i štete, i nekada se odluka donosi vrlo teško.
- Na temelju rezultata istraživanja brojnih znanstvenih grana postalo je jasno da različiti činioci, poput genetskog naslijeđa, lučenja žlijezda (koje su pod uticajem posebne hrane i lijekova), kao i uvjeti okruženja i društva, imaju ulogu u oblikovanju slobodne volje, a različitost ljudskih ponašanja slijedi različitost ovih činilaca. To se manje-više potvrđuje i u vjerskim tekstovima. Dakle, ljudska se djela ne mogu smatrati proizvodom čovjekove slobodne volje.
Odgovor: Prihvatanje slobode izbora i slobodne volje ne znači poricanje uticaja nabrojanih činilaca, već znači da se i pored postojanja svih tih činilaca čovjek može oduprijeti i u trenutku sukoba različitih poticaja odabrati jedan od njih. Svakako, snaga pojedinih činilaca nekada otežava pružanje otpora i odabir djela koje je suprotno njima. Međutim, zauzvrat, ovakav otpor i odabir ima veći uticaj na sticanje savršenstva i povećava zasluženost nagrade, upravo kao što velika uzbuđenja i druge teške prilike bivaju povod za smanjenje kazne i umanjenje nedjela.
- Sljedeći prigovor fatalista odnosi se na to da Svemogući Bog ima znanje o svim pojavama svijeta, pa između ostalog i o čovjekovim djelima prije negoli nastanu, a znanje Božije je bez greške. Dakle, sve će se neizbježno dogoditi na temelju vječnog Božijeg znanja i tome se ne može oduprijeti. Zaključak: nema mjesta čovjekovoj slobodnoj volji i izboru.
Odgovor: Božije znanje odnosi se na svako dešavanje baš onakvo kakvo se i događa, a ljudska djela koja se temelje na slobodnoj volji kao takva se i nalaze u Božijem znanju, tojest opisana su kao djela proizašla iz čovjekove slobodne volje. Prema tome, ukoliko bi se dogodila kao predodređena, to bi bilo suprotno Božijem znanju. Naprimjer, Uzvišeni Bog zna da će neki čovjek donijeti odluku da obavi neko djelo u određenoj prilici i da će ga učiniti, i Božije znanje nije vezano samo za djelo bez uzimanja u obzir njegove vezanosti za čovjekovu slobodnu volju. Dakle, vječno znanje Božije nije u suprotnosti sa čovjekovom slobodnom voljom.
Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi
