Objašnjenje slobodne volje
Objašnjenje slobodne volje
Moć donošenja odluke i izbor spadaju u pitanja u koja ne postoji nikakva sumnja i koja svaki čovjek spoznaje tako što ih u sebi pronalazi svojim intuitivnim znanjem, koje je imuno na greške, upravo onako kako je svjestan i vlastitih psihičkih stanja.
Ovim znanjem on postaje svjestan, pa čak i kada sumnja u nešto, on opaža postojanje sumnje svojim intuitivnim znanjem te ne može sumnjati da sumnja. Isto tako, svaki čovjek, ako obrati pažnju na svoja unutrašnja stanja, shvata da može govoriti ili šutjeti, rukama može napraviti pokret ili ga ne napraviti, može nešto pojesti ili ne pojesti…
Donošenje odluke o tome da se nešto učini može biti vođeno željom da se zadovolje nagonske životinjske potrebe – poput gladi koja stvara volju za unošenjem hrane ili žeđi zbog koje se donosi odluka o ispijanju vode – a može biti vođeno i željom da se zadovolje racionalne potrebe te postignu uzvišene ljudske vrijednosti – poput bolesnika koji ispija gorki lijek da bi povratio zdravlje, ili se usteže od uzimanja ukusne hrane, ili studenta koji pri sticanju znanja i otkrivanju zbilja zatvara oči pred materijalnim užicima, noseći se sa brojnim teškoćama, ili pak poput odanog vojnika koji žrtvuje čak i svoj život da bi stigao do uzvišenih ciljeva.
Ustvari, ljudska vrijednost pokazuje se u trenutku sukobljavanja različitih htijenja, kada se čovjek – da bi postigao moralne vrline, vječna duhovna savršenstva te bliskost s Bogom i zadovoljstvo Božije – odriče svojih niskih životinjskih želja. Svaki posao koji čovjek učini s većom slobodom i svjesnijim odabirom ima veći uticaj u njegovom duhovnom usavršavanju ili duhovnom padu i čovjek će biti zaslužniji da bude nagrađen ili kažnjen. Svakako, moć odupiranja prohtjevima duše nije jednaka kod svih ljudi, ali svaki čovjek se manje ili više koristi ovim Božijim darom, i što više bude vježbao, slobodna volja će u njemu biti jača. Dakle, nema sumnje u postojanje volje i slobodne volje, a različite sumnje ne bi trebale uzrokovati rasijanost uma te nedoumice u vezi s ovako očitom pojavom koje smo u sebi svjesni. Kao što smo ukazali, postojanje slobodne volje kao očiglednog načela prihvaćeno je u svim odgojnim i moralnim sistemima, religijama i nebeskim zakonicima i bez njega ne bi bilo obaveza, odgovornosti, kritika i pohvala, kazni i nagrada.
Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi
