Učtivost se stiče u djetinjstvu

Učtivost se stiče u djetinjstvu
“Sa djecom postupaj tako da učinci tvog lijepog odgoja budu njegov ukras u poslovima Ovoga svijeta.”
Islamski prvaci su muslimanima dali sve potrebne upute za valjan odgoj djece, i to upute kako u njima odgojiti osobine odgovornosti i neovisnosti.
Imam Sadik, a.s., prenosi da je Lukman, a.s., rekao svome sinu:
“Sine moj, ako stekneš učtivost u djetinjstvu, okoristit ćeš se time u zrelosti. Onaj ko ima namjeru da stekne učtivost (edeb), neka se punom voljom posveti tome. Onaj ko se posveti tome, neka se posveti sticanju znanja o odgoju. A onaj ko se obaveže na učenje, neka pojača svoje traženje znanja. A onaj ko pojača svoje traženje znanja, stići će do svoga cilja i ostvarit će korist od toga.”[1]
“Sinak moj, obaveži se uvijek na ispunjavanje svojih ličnih obaveza i poslova. Strpi se pri uznemiravanjima koja će te pogađati od strane ljudi. Ako želiš na Ovom svijetu stići do najveće časti, prekini svoju nadu u ono što je u rukama drugih ljudi. Zaista su vjerovjesnici i jako iskreni robovi stigli do najvećih stepena časti prekidom nadanja svojih.”[2]
“Sine moj, zaista si ti (kao) unajmljeni radnik, zaista ti se naređuje obavljanje posla i obećava ti se nagrada za njega. Obavi svoj posao i preuzmi svoju nagradu!”[3]
U ovih nekoliko rečenica koje prenosi Imam Sadik, a.s., istaknuti su: vrijednost odgoja u vrijeme djetinjstva, ulaganje truda u usvajanje odgoja, savjeti oca upućeni sinu, oblikovanje osjećaja lične odgovornosti, oživljavanje samostalnosti i neovisnosti u djetetu i jačanje njegove ličnosti, odgoj samopouzdanja i neočekivanja pomoći od drugih stvorenja, ozbiljnost u izvršavanju obaveza, nagrade za odgovornost i odgovorne, dakle sve odgojne činjenice vezane za sticanje neovisnosti i ličnog samopouzdanja.
Lična neovisnost i samopouzdanje izvor su pojave unutrašnjih sposobnosti. Ova vrlina onog koji je posjeduje čini poštovanim i voljenim među ljudima. Obrnuto, oslanjanje na druge i djetinjasto ponašanje predstavlja gušenje unutrašnjih sposobnosti i to je ono što čovjeka među ljudima čini omraženim i poniženim. Odgovorni roditelji su dužni da svoje dijete odgoje kao neovisno i sa jakom voljom kako bi moglo časno i dostojanstveno koračati kroz život. Zato je ova vrsta odgoja jedno od islamskih prava djeteta.
Imam Ali ibn Husejn, a.s., pojašnjavajući prava djeteta, zapovijeda ocu:
“Sa djecom postupaj tako da učinci tvog lijepog odgoja budu njegov ukras u poslovima Ovoga svijeta.”[4]
[1] Biharu-l-envar, sv. 5., str. 323-324.
[2] Isto.
[3] Isto.
[4] Tuhafu-l-ukul, str. 623.