Lažljivost i poniženost
Lažljivost i poniženost
Na isti način kako je istinoljubivost razlog ponosa i dostojanstva, tako je i lažljivost razlog poniženosti i snuždenosti.
Časni Poslanik, s.a.v.a., je kazao: “Čuvaj se lažljivosti, zaista laž zacrnjuje lica!”[1]
Vladaru Mensuru Devanikiju rečeno je da je nešto imetka Emevija ostavljeno kao amanet kod jednog čovjeka. Rebiju je naređeno: “Pozovi ga!” Rebij veli: “Doveo sam tog čovjeka u skup kod Mensura.” Mensur mu reče: “Imamo obavijest da se kod tebe nalazi neki imetak Emevija, kao amanet. Ima da sve to sada nama predaš.” Čovjek upita: “A da li je muslimanski halifa (Mensur) nasljednik Emevija?” Mensur odgovori: “Ne!” Čovjek upita: “A da li je muslimanski halifa izvršilac oporuke Emevija?” Mensur odgovori: “Ne.” Čovjek tada upita: “A na osnovu čega onda od mene potražuje imetak Emevija?”
Mensur se malo zamisli te reče: “Emevije su ljudima učinili nasilje. Imetak ljudi su silom otimali. Ja sam sada muslimanski halifa i zastupnik tih ljudi, moj cilj je da muslimanski imetak izuzmem i da ga stavim u bejtul-mal na raspolaganje muslimanima.”
Čovjek odgovori: “Emevije su imale dosta ličnog bogatstva. Muslimanski halifa mora dovesti iskrenog svjedoka da je ovaj imetak o kome se ja brinem zaista otet od naroda.”
Mensur se nakratko zamisli pa reče Rebiju: “Istinu govori.” Potom se smekša prema čovjeku i smiješeći se reče: “Imaš li kakvu želju kod mene?”
Čovjek odgovori: “Da, imam dvije želje. Prvo, ovo pismo koje sada pišem naredi da se hitno dostavi mojoj porodici da se oslobodi straha i zebnje, i drugo, zamolio bih te da pozoveš osobu koja ti je dostavila ovu vijest o imetku da je vidim – jer, tako mi Boga, Emevije kod mene nemaju nikakva imetka ni amaneta. A ovako sam se ponašao kada sam čuo o čemu je riječ, zato što sam sebi rekao: ‘Bolje je da ovako zborim, prije ću se riješiti nevolje.’” Mensur naredi Rebiju: “Dovedi mi doušnika!” Kada ga je ugledao, čovjek reče: “Pa to je moj sluga! – od mene je uzeo tri hiljade dinara i pobjegao.” Tada Mensur pritisnu slugu i ovaj, potpuno osramoćen, otvoreno potvrdi riječi svoga gospodara te reče: “Da ne bih snosio posljedice zbog duga, ja sam ga lažno optužio.” Kad Mensur vidje jadno stanje sluge, od njegova vlasnika zatraži: “Želim da mu oprostiš.” Čovjek reče: “Oprostio sam mu i dat ću mu još tri hiljade dinara.” Mensur se začudi dobrostivosti ovog čovjeka i kasnije, kada god bi ga spomenuo, kazao bi: “Nikada sličnog čovjeka nisam vidio.”[2]
Sigurno je u istinoljubivosti čast i ugled, a u laganju bijeda i Ovoga i Onoga svijeta.
[1] Mustedrek, sv. 2, str. 100.
[2] Semeratu-l-evrak, str. 233.
