Loš odgoj

Loš odgoj 

Ispravan odgoj djeteta predstavlja kamen temeljac individualne i društvene sreće i ova važna obaveza i odgovornost je, na prvom mjestu, na roditeljima. Ispravan odgoj moguće je provesti u okrilju dva načela, naučnog i praktičnog:

Prvo, da odgajatelj bude upoznat i potpuno svjestan svih svojih odgojnih dužnosti.

Drugo, da uz veliku naklonost i ozbiljnost provodi svoja znanja u odgoju djeteta i odgovori na sve svoje dužnosti.

Roditelji koji ne poznaju valjane metode odgoja i njihove dobre i loše strane, ili pak ako ih znaju, ali ne primjenjuju na ispravan i valjan način u radu sa djecom, ne mogu svoju djecu valjano odgojiti i ne mogu od njih načiniti dobre ljude.

Neumjesna ljubav, nepotrebna grubost, pogrešno maženje, neprikladna neljubaznost, nepodsticanje, nepotrebno podsticanje i, jednom riječju, svi odgojni nedostaci koji su spomenuti, posljedica su ili neznanja odgajatelja ili toga da pametni odgajatelj nije želio ili nije mogao da izvrši svoje dužnosti. U svakom slučaju, posljedica je pogrešan odgoj djeteta.

Loš odgoj znači prepustiti dijete samo sebi, bez usmjerenja i raspoređenog vremena. To su okolnosti kada je dijete u prilici da bez muke i truda postiže sve što želi. Ovo posebno vrijedi ako je ono svjesno da za svoja djela neće biti kažnjeno. Isto tako je loše ako se dijete neosnovano bodri i razmazi; ili ako dijete odraste bez staratelja, ili ozbiljnih staratelja; ili ako mu se neosnovano prašta; ili kada se na njega utiče srdžbom i grubim postupanjem; ili ako mu se dopusti da ljude oko sebe stavi u funkciju ostvarivanja svojih želja i da ih muči; ili ako mu se dozvoli da na sve i svakoga gleda i da o svima govori s omalovažavanjem; ili ako se nikada ne govori o uspjehu i dobrim aktivnostima; ili ako se odgaja u bijednoj, lijenoj i lopovskoj porodici; ili ako svoj život provodi bez vjere i nade, bez želje za poželjnim savršenstvom, ciljem i uputom. Sve gore navedeno upućuje na loš odgoj.[1]

Loš i neprikladan odgoj ostavlja loše tragove na tijelu i na duši djeteta. Neki od tih tragova ostaju do kraja života i osoba zbog njih stalno pati. Jedna od zlih posljedica lošeg odgoja je i kompleks niže vrijednosti. Oni koji zapadnu u ovakvo duševno stanje i koji u sebi osjećaju jednu vrstu niskosti, uvijek su rastrojeni i nemirni i u sebi pate zbog pritiska, zabrinutosti i uznemirenosti.

Ličnost ovakvog čovjeka je mješavina nestabilnosti, nepostojanja samopouzdanja, dvoumljenja i neodlučnosti, zatim bijega od stvarnog života i skrivanja u snovima, fantazijama, alkoholu, kocki i sličnom.

S druge strane, ako ovakav čovjek bude pustolov, onda će radi skrivanja kompleksa niže vrijednosti stvarati krizne situacije, boriti se protiv istine, sebe smatrati većim od drugih i u govoru i ponašanju pokazivati pretjerivanje i skretanje u krajnosti.[2]

Djeca, omladina, starci, žene i muškarci, dakle ljudi u raznim starosnim dobima, mogu u jednom pogledu ili u više njih zadobiti kompleks niže vrijednosti. Ako taj kompleks i čvor na duši ne bude razvezan te ako se to duševno stanje ukorijeni u unutrašnjem biću kao hronična bolest, onda će njegov nosilac neprestano biti izložen bolu i patnji, a u nekim slučajevima će završiti u ludilu.

Upravo kao što stid čini lice crvenim, kao što strah mijenja boju lica, ukratko, kao što sva duševna stanja ostavljaju trag na tijelu, isto tako i kompleks niže vrijednosti, koji predstavlja svojevrsni osjećaj bola i duševnog pritiska, ima svoje različite uticaje na tijelo i može se u raznim vidovima na čovjeku uočiti kroz njegov govor i ponašanje.

Mnoga očitovanja kao smijanje i plač, skromnost i prepotentnost, osveta ili zanemarivanje, osamljivanje ili samopokazivanje, iskazivanje poštovanja ili vrijeđanja, povlačenje ili napredovanje, naređivanje dobra ili odvraćanje od zla i desetine drugih ljudskih postupaka proističu iz kompleksa niže vrijednosti. Ponekad ovi postupci izgledaju prirodni i odmjereni, tako da ne samo da ljudi ne uočavaju njihovo psihičko porijeklo, već čak i izvršilac radnje ne zna da korijen njegovog djela počiva u kompleksu niže vrijednosti!

S obzirom da je, s jedne strane, veoma važno u odgoju djeteta obratiti pažnju na djela proistekla iz kompleksa niže vrijednosti i da je za pravilan odgoj djece potrebno da očevi i majke budu upoznati sa ovom suptilnom psihičkom pojavom, i da je, sa druge strane, objašnjenje ove teme korisno i vrijedno za uljepšavanje morala svih ljudi i pročišćenje njihovih djela, smatram potrebnim da o ovom pitanju šire raspravimo i objasnimo jedan dio morala i neprimjerenih postupaka djece i odraslih koji proističu iz kompleksa niže vrijednosti. Nadati se da će to biti od višestruke koristi.

Poriv ljubavi prema sebi predstavlja jednu od najosnovnijih sklonosti po iskonskoj prirodi kod čovjeka. Prirodno je da svaki čovjek prema svome bitku i svim svojim savršenstvima osjeća naročitu naklonost. Osjećaj niže vrijednosti stoji tačno naspram osjećaja ljubavi prema sebi. Kompleks niže vrijednosti je moćan neprijatelj, koji gordo nastupa protiv ljubavi prema sebi i koji nastoji i želi čovjekovu ličnost urušiti i umanjiti njenu vrijednost. Onaj ko pati od kompleksa niže vrijednosti, iako je u svojoj nutrini u stalnom sukobu, ipak nastoji ovu tajnu sakriti pred ljudima te želi da njegov osjećaj ljubavi prema sebi ne bude oštećen. On stalno, radi skrivanja ovog svog unutrašnjeg stanja, dio svojih potencijala troši na ovome putu te svoje tijelo i dušu ubrzano urušava.

Kada jedan čovjek, potpuno zdrav i snažan, bezrazložno u sebi osjeća slabost, posrnulost i uznemirenost, to znači da mu je duh nezdrav. Ovo ukazuje na činjenicu da se u njegovom unutrašnjem biću odigrava teško duhovno previranje. To na opasan način uzdrmava njegov nervni sklop i čini ga istrošenim. Najbolja živa usporedba za ovakvog čovjeka je automobil u kome vozač drži nogu na kočnici, a istovremeno na svaki način nastoji da pokrene auto. Ovakvo kočenje, pored toga što u točkovima vrši nepotreban pritisak, uzrokuje prijevremeno propadanje i uništavanje automobila. Automobil koji je mogao normalno raditi godinama ubrzo biva izbačen iz uobičajene funkcije. Mozak koji zbog duhovne brige trpi patnju nalazi se upravo u ovome stanju. Dakle, briga je u položaju kočnice koja pritišće duh i mozak čovjeka, te uzaludno rasipa i troši energiju čovjekovih živaca, pa i njegovu tjelesnu snagu.[3]

[1] Će midanam (Tarbijete etfale dušvar), str. 22.

[2] Ukdeje hakaret, str. 7.

[3] Ukdeje hakaret, str. 7.