Scroll to top
Podijeli

Učenjak koji je postidjeo engleskog ambasadora



4. Jula 2019.

Učenjak koji je postidjeo engleskog ambasadora

Nakon završetka Drugog svjetskog rata jedan od pouzdanih ljudi po imenu hadži Mehdi Behbehai je ispred tadašnje vlade Iraka i premijera Nurija Se'ida došao u posjetu velikom šiijskom mardže'i ajetullahu sejjidu Ebu-l-Hasanu Isfahaniju i uz ostalo kazao:

„Ambasador Velike Britanije ima namjeru da vas posjeti i prenese vam poruku svoje vlade.“

Ajetullah Isfahani isprva nije htio prihvatiti ovu posjetu, ali popustio je usljed velikih pritisaka saradnika rekavši: „Primit ću ga pod jednim uvjetom! Susret treba biti javan, u prisustvu naroda!“

Nakon nekog vremena stigao je dan susreta, pa je engleski ambasador u društvu sa premijerom Iraka i grupom ambasadora te velikom pratnjom i uz brojne formalnosti došao u kuću ajetullaha el-uzme Isfahanija. S druge strane, došao je ogroman broj različitih autoriteta i ličnosti koje je pozvao taj veliki mardže'a.

Nakon što je ajetullah Isfahani sjeo, a pored njega i ambasador koji se prenijevši pozdrave i riječi naklonosti od strane svoje vlade, obratio riječima: „Ekselencijo! Vlada Velike Britanije je bila donijela odluku, da ukoliko porazi nacističku Njemačku, vama će, kao predvodniku šiija u svijeta pokloniti 100.000 dinara, da njima raspolažete kako vi mislite da je najbolje!“

Ajetullah Isfahani reče: „Nema problema.“

Ambasador je bez oklijevanja otvorio svoju aktovku, izvadio ček od 100.000 dinara i predade ga, a veliki mardže'a ga prihvati i stavi pod šiljte. To prihvatanje je pogodilo i zabrinulo neke od prisutnih alima i druge ličnosti.

Međutim, nije dugo potrajalo kada se ajetullah obrati ambasadoru i njegovoj pratnji riječima: „Znamo da je ogroman broj ljudi u Europi u toku ovog rata raseljen i da su ostali bez osnovnih potreba za život. Prenesite svojoj vladi da je sejjid Ebu-l-Hasan, u ime muslimana, kao pomoć ugroženima od posljedica rata, poslao neznatnu pomoć i da je tražio da mu se oprosti zbog malog iznosa te pomoći, jer kao što i sami znate i mi se nalazimo u sličnim okolnostima.“

Tada je izvukao ček britanskog ambasadora ispod šiljteta i još jedan ček od 100.000 dinara od sebe i to je predao u ruke ambasadoru.

Ova promišljenost i dostojanstvo ajetullaha Isfahanija, postidješe britanskog ambasadora i on se zarumeni u licu, zato je odmah tražio ispriku da napusti skup. Tako je poljubivši ruku velikom mardže'i izišao iz njegove kuće.

Ubrzo se, Nuri Seid – irački premijer –vratio skupu, prišao je ajetullahu Isfahaniju i baci mu se pred noge rekavši: „O veliki predvodniče! Nek sam ti žrtva! Britanski predstavnik je šokiran vašom mudrošću pa je kada je izišao rekao: „Htjeli smo kolonizirati i kupiti šiije! Ali vaš predvodnik je kupio nas! I zamahnuo je bajrakom islama po Britaniji!

Nakon odlaska Nurija Se'ida, neki od prisutni su upitali ajetullaha Isfahanija: „Nije li bilo bolje da ste onaj iznos koji ste predali britanskom ambasadoru iskoristili za potrebe naučnog centra houze?“

On im je odgovorio: „Udio Imama, a.s., mora biti utrošen u promoviranju islama, po mome mišljenju jedan od primjera gdje smo na najbolji način  mogli promovirati islam bio je baš ovaj slučaj.“