Znanje u okrilju vjere
Znanje u okrilju vjere
Prvi kur'anski ajeti objavljeni Božijem Poslaniku temelje se na načelu vjere i znanja.
اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِى خَلَقَ خَلَقَ الْإِنسَانَ مِنْ عَلَقٍ
Čitaj, u ime tvoga Gospodara, Koji stvara, stvara čovjeka od zametka![1]
اقْرَأْ وَرَبُّكَ الْأَكْرَمُ الَّذِى عَلَّمَ بِالْقَلَمِ عَلَّمَ الْإِنسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ
Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji peru podučava, Koji čovjeka podučava onome što ne zna.[2]
Osnova ljudske sreće leži u vjerovanju i znanju. Međutim, časni Kur'an daje prednost vjerovanju u Boga nad znanjem te se razumije da je znanje smješteno u okrilju vjere, tj. valjanog vjerovanja.
Prema tome, znanje koje se nalazi u okrilju vjere sigurno je od svake opasnosti i kao takvo postaje osnova sreće i zadovoljstva. Međutim, ukoliko znanje bude odvojeno od vjerovanja u Boga, ono može dovesti do nenadoknadivih nesreća.
[1] El-‘Alek, 1-2.
[2] El-‘Alek, 3-5.