Daily mail – Zašto Iranci nikada neće vjerovati Britancima?

Daily mail – Zašto Iranci nikada neće vjerovati Britancima?

Jack Straw, bivši ministar inostranih poslova Britanije

Istovremeno sa jačanjem tenzija između Londona i Teherana, Jack Straw, bivši britanski ministar inostranih poslova, u tekstu objavljenom u Daily mailu, ukazao je na historijat anti-iranskih poteza od strane Britanije, i napisao da Iranci imaju pravo da budu ljuti na London.

Tekst počinje ličnom uspomenom sa turističkog putovanja u Iran 2015. godine, ukazavši da se na tom putovanju susreo sa anti-britanskom peticijom, a nakon toga sa ljudima koji su protestvovali protiv britanske, anti-iranske kolonijalističke prošlosti. Ove slučajeve pripisao je Basidžu i Sepahu, napisavši da je zbog tih poteza morao četiri dana prije planiranog datuma napustiti Iran.

On je nedavno objavio knjigu The English job. Knjigu je naslovio po poznatoj uzrečici, “sve je to britansko maslo” zabilježivši da ukoliko London želi shvatiti posljednje tenzije u Perzijskom zaljevu, mora se obratiti odnosima ovih dvaju zemalja u prošlosti.

On ukazuje da: “Oni imaju dobre razloge da budu ljuti na lukavu i konolijalističku lisicu – kako nas već nazivaju. Iran nikada nije bio britanska kolonija, ali to ne znači da se nismo okoristili ovom državom da bismo stigli do bogatstva i moći.

Naše bi kolonije ako ništa dobile puteve, kanalizaciju i željeznicu. Slučaj u Iranu bio je sasvim suprotan. Britanija i Rusija, nakon što su se međusobno nadmetale za kontrolu nad zemljom, na kraju su se dogovorile da zaustave izgradnju željezničkih pruga do 1920-ih.

U toku XIX i početkom XX stoljeća, mi smo mitom i prevarama, prisiljavali Iran na izvršenje naše volje, i kada god to ne bi dalo rezultate, slali bismo tamo vojsku.

U Prvom svjetskom ratu izvršili smo invaziju na ovu zemlju, i tim smo pomogli da se dogodi katastrofalna glad. U Drugom svjetskom ratu, zajedno s Rusima, ovu smo zemlju okupirali pet godina od 1941. do 1946. godine.

Kada je iranski parlament vodio osmogodišnju borbu za nacionalizaciju ogromne rafinerije i široke mreže naftnih bušotina British petroleum, odgovor je bio taj da su MI6 i CIA organizirali uspješni puč protiv Muhameda Musaddika, iranskog izabranog premijera, u avgustu 1953. godine…

Međutin najgore je bilo 1980-tih godina, kada je novoimenovani irački predsjednik Sadam Husein, bez ikakvog opravdanja, odlučio napasti Iran. Milioni na obje strane izgubili su svoje živote u krvavom ratu koji je uslijedio.

Cijeli Zapad – Amerika, Francuska, Britanija i Rusija – podržavali su Irak. Iran je osam godina bio sam. Uspio je izbeći težak poraz, ali ovo gorko iskustvo definisalo je sve ono što se od tada desilo i oblikovalo je stav onih koji su danas na vlasti.”

Ovaj britanski diplomata dodaje: “Ovaj pristup nije funkcionirao. Jer se bazira na potpuno pogrešnom razumijevanju psihe Iranaca.”

Govoreći o tome da američki napori u povećavanju pritiska na Teheran jedino su doveli do jačanja unutarnjeg jedinstva u Iranu pa je napisao: “Nakon dva stoljeća poniženja, ono što Iran prije svega traži jeste poštovanje i priznanje.”

Na kraju teksta stoji: “Kao što znam, pošto sam tri godine bio uključen u pregovore o prvoj fazi nuklearnih razgovora sa Iranom (2003 – 2006), ukoliko se Iranu pokaže to poštovanje, dogovor je moguć.

Bez toga, bit će nastavljena igra mačke i miša u Perzijskom zaljevu, i stalna nestabilnost u širem regionu Bilskog istoka.

Možda nam se ne sviđa način kako se Iran ponaša, ali shvatanje razloga zašto oni to čine, može biti od presudnog značaja.”

https://www.dailymail.co.uk/news/article-7268665/JACK-STRAW-Iran-never-trust-Britons.html