Kur'an i ljepota
Kur'an i vjerske predaje poklanjaju naročitu pažnju ljepotama, kako prirodnim tako i onim ljepotama koje se postižu putem uljepšavanja i dotjerivanja. Islamski predvodnici i Božje evlije (bogougodnici) jasno su preporučavali muslimanima da se ne ustručavaju od korištenja tih blagodati. Oblačiti prikladno i lijepo odijelo, prati zube, češljati i održavati kosu mazanjem eteričnim uljima, koristiti mirise i dezodoranse, tj. biti uredan i dotjeran na svakom mjestu i svakoj prilici, kada obavljamo molitvu, kada smo u društvu drugih ljudi, kada smo u džamiji ili u krugu porodice, sve su to pohvalna djela i dio svakodnevnog života muslimana.
Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio?”
O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite!
Ovim se naređuje sinovima Ademovim da kada krenu u džamiju da obave namaz, trebaju se lijepo obući, počešljati kosu, namirisati se i u javnost izaći elegantni i lijepog izgleda.
Hasan, sin Alije, a.s., oblačio je najbolju odjeću kada je klanjao namaz, pa su ga upitali: “O sine Božijeg poslanika, ti oblačiš najbolje odijelo kada klanjaš namaz?”, a on je odgovorio: “Allah je lijep i voli ljepotu. Uljepšavam se (lijepo se oblačim) zbog svoga Gospodara, a On je rekao: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite!”
Prenosi se da je imam Sadik, a.s., rekao: “Doista Allah voli ljepotu i uljepšavanje.”
Također se prenosi da je jednom prilikom Imam Sadik, a.s., rekao: “Jednoga dana dođe neki čovjek kući Božijeg poslanika, s.a.v.a., i zatraži da ga Poslanik primi. Kada je Poslanik htio da izađe iz svoje sobe i ode pred tog čovjeka, umjesto ogledala, stao je ispred jedne velike kofe vode koja je bila u sobi. Uredio je i dotjerao kosu i lice. Aiša, koja ga je posmatrala, začudi se. Kada se Poslanik vratio nazad u sobu ona ga uputa: ‘O Božiji poslaniče! Zašto si prije izlaska iz sobe stao pored kofe i dotjerao svoju kosu i lice?’ Poslanik na to odgovori:
‘O Aiša! Bog voli da se Njegov rob musliman spremi i uljepša kada odlazi da susretne svoga brata.'”
Iz navedenih ajeta i predaja može se izvući zaključak da su islamski predvodnici izražavali snažno zanimanje i želju za razvoj i oplemenjivanje osjećaja za ljepotu, kao i za buđenje osjećaja za estetiku kod ljudi. Pored toga, možemo zaključiti da su uljepšavanje i elegancija ne samo društveno poželjni, nego i Bogu draga djela i da se ta djela sa stanovišta vjere smatraju jednom vrstom ibadeta. Sljedbenici islama izvršavajući ovu naredbu stiču zadovoljstvo Uzvišenog Boga.
