Temelj odgoja mladih
Uzvišeni Allah u Svojoj knjizi kaže:
Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili: njih čeka nagrada neprekidna.[1]
Spoznaja prirodnih težnji i iskonskih želja mladih te ispravno i odmjereno zadovoljenje svake težnje najznačajnija je osnova odgoja mladih ljudi. Dobar odgajatelj je onaj koji u prvom redu temeljito prouči svu složenost prirode mladih, zatim se potpunom i svestranom analizom upozna sa svim njihovim unutrašnjim žudnjama i svaku od njih ispravno i razumski zadovolji u umjesnoj i odgovarajućoj mjeri.
Ovakav odgoj je u harmoniji s mudrim sistemom Božije kreacije i u potpunom saglasju sa zakonom stvaranja. To je najbolji i najpostojaniji odgoj. On može učinkovito izgraditi mlade ljude i osigurati uvjete za njihovu sreću i vječno blagostanje.
Veći dio zastranjenja mladih, koja okončavaju nesrećom i propašću, proističu iz dva izvora: ili se događaju zbog zanemarivanja određenih prirodnih težnji tako da su u praksi ugušena, ili usljed toga jer mladi u zadovoljavanju nekih težnji pretjeruju i idu u krajnost.
Doktor Carrel kaže:
“Već sada je potrebno uzeti u obzir pitanje preporoda općeg obrazovanja. Osnovne škole, srednje škole i fakulteti nisu uspjeli odgojiti ljude i žene koji će s uspjehom znati ispravno voditi život. Zapadna civilizacija propada zato jer ni škola ni porodica ne uspijevaju odgojiti čovjeka koji će istinski biti civiliziran.
Poraz današnjeg odgoja i obrazovanja u vezi je s nedostatkom razboritih roditelja, s jedne strane, i prvenstva koji odgajatelji daju misaonim pitanjima, dok nedovoljno razumijevaju fiziološka pitanja i zanemaruju moralne principe, s druge strane.
Događaji iz proteklih godina jasno su pokazali sve manjkavosti mlade populacije koji su okončali škole i fakultete. Kada dođe do urušavanja društva, kakve koristi imamo od povećanja znanja, književnosti, umjetnosti i filozofije?
Da bi naša civilizacija mogla nastaviti život, potrebno je da svako sebe pripremi za život, ali ne na temeljima ideologija, nego prirodnog poretka stvari. Prema tome, potrebno je isključivo intelektualno podučavanje zamijeniti potpunijim obrazovanjem. Drugim riječima, potrebno je potaknuti sve nasljedne sposobnosti i čovjeka koji je ovako odgojen upoznati sa istinama svijeta i društva.”
“Mi danas nemamo odgajatelje za sveobuhvatno obrazovanje i odgoj. Zato su nam prije svega nužne škole za odgoj takvih odgajatelja, kako bi u njima bili podučeni ispravnom načinu života i njegovim propisima i tehnikama.
Dužnost ovakvih odgajatelja je da odgoje potpuna bića, da u svakoj osobi, onoliko koliko to njene lične nasljedne sposobnosti omogućavaju, razviju lijepo ponašanje, samokontrolu, poštenje, estetiku, religioznost, hrabrost, junaštvo. Istovremeno, oni neprestano trebaju biti u kontaktu s liječnicima, profesorima tjelesnog odgoja, stručnjacima za umni razvoj, istinskim vjerskim licima i s roditeljima djece. Na kraju, treba voditi računa o utjecaju svih ovih različitih faktora kako bi svako dijete bilo izgrađeno kao uravnoteženo biće. Ovakav učitelj je istinski upravitelj škole.”[2]
U svetoj vjeri islamu odgoj mlade generacije oslanja se temelj buđenja svih prirodnih težnji i usmjeravanja svih prirodnih žudnji. Časni poslanik islama precizno je vodio brigu o svim materijalnim i duhovnim željama mladih i, uporedo s vjerskim, moralnim i praktičnim poučavanjem, on ih je sve gradio kao međusobno uravnotežene i skladne i svaku od njih u ispravnoj mjeri i na prikladnom mjestu zadovoljavao.
Mladić koji je odgajan u nebeskoj školi islama i u skladu s učenjem časnog Božijeg poslanika, istinski je čovjek i posjedovat će u životu sve privilegije sreće i blaženstva.
On posjeduje bogatstvo, vjeru i moral. Ne razmišlja ni o čemu osim o čistoti i dobroti. Oslanjajući se na Velikog Boga on će posjedovati spokojnu i smirenu dušu i pri suočavanju s događajima u životu neće gubiti prisebnost i svoje duhovne osobine. To je vrijedan i čestit čovjek koji nikada ne bježi od vlastitih obaveza. On uživa u svim užicima života na dozvoljen način i u mjeri koja je svrsishodna. On ne osjeća uskraćenim. Ukratko, mladić koji se odgaja u skladu s islamom postići će savršenstvo koje mu priliči i zadovoljiti na umjesan način sve svoje težnje.
Čovjek svojom iskonskom prirodom shvaća da u ovom promjenjivom i uzburkanom svijetu postoji moć koja je uvijek stabilna i nepromjenjiva. Promjene koje se događaju u svijetu na tu snagu ne utječu, tok vremena je ne mijenja. Ta nepoznata istina je nepromjenjiva božanska bit.
Tjeran urođenom žudnjom i prirodnim težnjama čovjek želi bolje upoznati tu istinu, steći dublje spoznaje o njoj, predati se i pokoriti toj postojanoj i neograničenoj snazi.
[1] Et-Tin, 6.
[2] Rāh-e zendegī, str. 170.
