Zanimanje mladih za nepoznato
“Mladi vole nepoznanice, jer su nepoznanice nešto novo, nešto što je lakše od spoznatog kroz iskustvo i što se slaže s proizvodima njihova uma. Svako zna kakav oni interes, između dvanaeste i petnaeste godine, pokazuju prema avanturističkim romanima. Nakon toga ostavljaju po strani pustolovne romane, okreću se ljubavnoj ili simboličkoj poeziji i naklonost poklanjaju emotivnim romanima.“
“U vrijeme kada su knjige bile rijetke, samo su vjerske knjige, uz tri-četiri historijska ili druga klasična djela, tvorila porodične biblioteke i izučavanje upravo tih knjiga, pod treperavim plamičkom svijeće po svršetku dnevnih poslova, stvorilo je poznate naučnike i velike vladare. Međutim danas, kada su raznovrsne dnevne novine, razne vrste sedmičnih i mjesečnih izdanja časopisa glavni izvori koje mladi čitaju, mora se reći da se, u poređenju s prošlošću, manje susrećemo s istaknutim umovima i mislima.
Kada mladići i djevojke za čitanje uzimaju lahku, besmislenu i trač literaturu, oni postepeno gube sposobnost za raspoznavanje i prepoznavanje ljepote i istinskih vrijednosti i uzvišenosti. Loše knjige bude u čitaocu negativna osjećanja bijesa, srdžbe i razdraženosti, približavajući ga sunovratu koji vodi vrtlozima moralnog razvrata. Ove knjige slabe volju, stvaraju tromost uma, sunovraćuju duhovni život i čine da čovjek prezire i mrzi svaku tjelesnu aktivnost i rad.”[1]
Bajke i izmišljeni romani, maštarije i pretpostavke, koji mogu doći do ruku adolescenata dijele se na dvije vrste. Jednu skupinu čine djela koja su, pored toga što su gubitak vremena, također i izvor stranputice i nemorala te navode adolescenta na grijehu i razne prevare. Drugu skupinu tih knjiga čine one bajke koje, iako nisu izvori stranputice i nemorala, u svakom slučaju čine štetu zato što troše mladalačku snagu na beskorisne stvari, čineći da propada najveća vrijednost života mladih, sprečavajući ih da se obrazuju, stiču znanje i čitaju korisne knjige koje će im osigurati sreću.
Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Onaj ko se zabavi nepotrebnim stvarima bit će udaljen od važnih stvari koje želi.”[2]
[1] Mi i naša djeca, str. 83.
[2] Gureru-l-hikem, str. 669.
