Pročišćenje duše i ostvarivanje spoznaje

Pročišćenje duše i ostvarivanje spoznaje

Na početku ćemo potsjetiti da etičari krajnjom svrhom etike smatraju pročišćenje duše i sreću čovjeka a ispunjenje ove svrhe nije moguće, osim putem samospoznaje. Stoga se prirodno nameće pitanje: Koja je to duša čija spoznaja je uvod u pročišćenje i koja je sredstvo spoznaje uzvišenog Gospodara?

Da li je to onaj Božanski dah koji je mjerilo čovjekove prednosti u odnosu na meleke i za koji se kaže da je Ruhullah (Božiji duh)?[1]

Da li je to ona nadahnuta duša[2] koju Bog navodi u zakletvi i koju je nadahnuo znanjem o grješnosti i čednosti?

Da li je to ona duša sklona zlu[3] koja čovjeka neprestano navodi na zlo?

Da li je to ona duša koja sebe kori[4] i koja odvraća čovjeka od razvrata i pokvarenosti i koja stalno prekorava grješnog čovjeka?

Da li je to pak ona duša smirena[5] koja se ponosi pozivom  ارْجِعِي إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً – Vrati se Gospodaru svome zadovoljna a i On tobom zadovoljan…?

Da li je to ona duša prolazna[6] koja će naposljetku smrt okusiti?

Da li je to ona Božanska priroda[7] po kojoj je Bog stvorio ljude?

Sažeto: Koja je to duša čija spoznaja je spoznaja Boga?

 

Odgovor:

Odgovor obuhvata sve pobrojano, tj. onu skupinu koja oblikuje čovjekovu ličnost i koja ga čini sabirnikom dvije postojbine: materijalne i duhovne, i sadržiocem dva svijeta: vidljivog i nevidljivog.

Čovjekova duša je u svojoj duhovnoj sastavnici Božanski dah. Ona na putu uznesenja stiže do položaja duše koja je smirena i zadovoljna, a i kojom je Bog zadovoljan te se uzdiže toliko da hodočasti razinu koja je blizu koliko dva luka ili bliže, o čemu Kur'an kaže:

 

ثُمَّ دَنَا فَتَدَلَّى فَكَانَ قَابَ قَوْسَيْنِ أَوْ أَدْنَى

Zatim se približio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili bliže.[8]

S druge strane, s njenog materijalnog stanovišta može se tako nisko spustiti da Kur'an kaže:

أُوْلَـئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ

…oni su kao stoka, čak i gori…[9]

Ona postaje tako niska da Kur'an o njoj govori:

ثُمَّ رَدَدْنَاهُ أَسْفَلَ سَافِلِينَ

…zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti…[10]

Ukratko, ova naizgled mala skupina je u toj mjeri velika i obuhvatna da u sebi sažima sve svjetove postojanja, tako da u stihovima koji se pripisuju hazreti Aliju, mir neka je s njim, stoji:

Lijek tvoj je u tebi, ali ne osjećaš

Bolest je od tebe, ali ne opažaš

Smatraš da si samo malo sitno t'jelo

Dok najvećeg sv'jeta u tebi se splelo

Znaj da ti si ona knjiga jasna koja

Prikazuje tajne preko svojih slova

Ta potrebe nemaš ti za vanjskim svj'etom

 Da ti čita što je isklesano “dl'jetom”.[11]

Sve su boli od tebe, sam ti to ne vidiš

Svi pripravci u tebi, ti ih ni ne praviš

Ti si jedna rječca, ali zapis čuda

Da ne znaš svoj smis'o – šteta, glavo luda

Skriven vel'ki sv'jet u ovoj je truni

Baš k'o mnoge pjesme u svirača struni

Znaj, da ti si ona jasna knjiga sveta

Što skrivene u njoj sve su tajne sv'jeta,

Razmisli o onom što Svemir rizniči

Koje je to blago što ovom priliči

Ni prostor, ni vr'jeme van tebe nisu, znaj,

Ti si duša Svemira, ne zna ti se kraj!

 Čovjek si, a sam Bog u tebi se taje,

U te melek ‘ščezne i Nebo nestaje.[12]

Imajući u vidu ovo široko izlaganje kao i svijest o svim onim vidljivim i skrivenim sposobnostima, ogledalo srca se može čišćenjem i laštenjem učiniti mjestom očitovanja Svevišnjeg Boga i poslužiti kao primjer onog časnog ajeta koji kaže:

مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَأَى

Srce nije poreklo ono što je vidio.[13]

Čovjek stigne do mjesta gdje samo Boga vidi,

Gle do kojih granica seže položaj čovječnosti!

[1] Ovdje se ukazuje na značenje časnog ajeta u kojem se kaže: Zatim ga skladnim stvori i udahnu u nj duha Svoga… (Es-Sedžde, 9) Na drugom mjestu se kaže: Pa kada ga skladnim stvorim i udahnem u nj duha Svoga… (El-Hidžr, 29; Sad, 72)

[2] Ovdje se pak ukazuje na značenje 7. i 8. ajeta sure Eš-Šems, u kojima se kaže: Tako Mi duše i Onog Ko je stvori, pa je nadahnu znanjem o grješnosti i čednosti!

[3] Ovdje se opet misli na značenje ajeta u kojem stoji: وَمَا أُبَرِّىءُ نَفْسِي إِنَّ النَّفْسَ لأَمَّارَةٌ بِالسُّوءِ إِلاَّ مَا رَحِمَ رَبِّيَ إِنَّ رَبِّي غَفُورٌ رَّحِيمٌ – Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je. (Jusuf, 53)

[4] Ovim se ukazuje na značenje ajeta: لَا أُقْسِمُ بِيَوْمِ الْقِيَامَةِ وَلَا أُقْسِمُ بِالنَّفْسِ اللَّوَّامَةِ  – Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi i kunem se dušom koja sebe kori. (El-Kijamet, 1-2)

[5] Ovdje se usmjerava pažnja na značenje ajeta u kojem stoji:

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ارْجِعِي إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً فَادْخُلِي فِي عِبَادِي وَادْخُلِي جَنَّتِي

[6] Ovim se upućuje na značenje časnog ajeta:

كُلُّ نَفْسٍ ذَآئِقَةُ الْمَوْتِ

Svako živo biće će smrt okusiti! (Ali Imran, 185)

[7] Ovdje se misli na ajet: فِطْرَةَ اللَّهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا – …prema Božanskoj prirodi u kojoj je ljude stvorio.

[8] En-Nedžm, 8-9.Ovdje je upoređeno apstraktno sa očevidnim, kako bi se otjelovila najneposrednija blizina. Inače, Bog je bezmjestan i nije ograničen dimenzijom prostora.

[9] El-A'raf, 179.

[10] Et-Tin, 5.

[11] Zbirka pjesama čije autorstvo se pripisuje hazreti Aliju, mir neka je s njim, iz koje su preuzeti gornji stihovi, objavljena je u Tebrizu 1280. godine.

[12] Kollijat-e divan-e merhum-e Šahrjar, sv. 5, str. 246.

[13] En-Nedžm, 11.