Omalovažavanje djeteta
Omalovažavanje djeteta
Još jedan od psihičkih činilaca zbog kojih dijete pribjegava laži jeste osjećaj omalovažavanja i poniženja. I na osnovu vjerskih i na osnovu naučnih preporuka, roditelji su dužni da poštuju ličnost djece, što je jedna od najvažnijih okolnosti u odgojnim fazama. Dijete koje članovi porodice ne poštuju, već ga ponekad ismijavaju i varaju, bezrazložno ga kore i, u najkraćem, ponašaju se tako da se dijete osjeća poniženim i shvata da ga članovi porodice smatraju bijednim i bezvrijednim, osjeća se nelagodno. Da bi se osvetilo za to, u njemu se, malo-pomalo, javljaju neželjene osobine i ono počinje činiti nedolična djela.
Stečena zastranjenja nastaju zbog neprijatnosti, obmana, ljutnji i mržnji uglavnom nakon emocionalnih udara koji dijete čine nervoznim, a da dijete nije ni svjesno svega onoga što ga je snašlo. Nekada se pak u djetetu stvara sekundarni karakter koji je stečen i suprotan suštinskom karakteru, a nekada ga čak i nadvladava.
Dječije srce, na temelju događaja koji su mu nanijeli duševnu bol, postaje slomljeno i bolesno. Devijantna ličnost, svjesno ili ne, sebe vidi i osjeća niskim i bijednim više od bilo koga drugog. Dijete ili adolescent, koji se usljed osjećaja poniženosti i omalovažavanja promijeni i naljuti, zadobija novi karakter i nove manire vladanja. Te navike i ponašanje odgovor su na ono psihičko stanje.[1]
Dijete koje je postalo predmet ponižavanja i omalovažavanja i čija ličnost je pretrpjela udarce, nastoji na sve načine i svim silama da se istakne. Uradit će djelo zbog kojeg će ga primijetiti članovi porodice i možda neko drugi, te će računati na njega i priznati njegovu ličnost. Ono će koristiti različite prilike da bi sebe nametnulo.
Kada cijenjeni gosti dođu u posjetu roditeljima i kada roditelji svu svoju pažnju usmjere prema njima, a potpuno zanemare svoje dijete, ono će uraditi nešto neočekivano. Jako će zalupiti vratima, prevrnut će posudu s voćem i prosuti voće po podu, vrisnut će, udarit će majku, penjat će joj se na ramena i pleća. Uradit će sve samo da privuče pažnju roditelja i gostiju na sebe. Ono nema nikakvog drugog cilja osim privlačenja pažnje. Ono je žedno samopokazivanja i isticanja svoje ličnosti. Ono želi obznaniti da i ono postoji te da i na njega treba obratiti pažnju i imati ga u vidu.
Dijete ima želju da bude prisutno u srcima drugih i da drugi obraćaju pažnju na njega. Kada roditelji ispravnim odgojem ne ukazuju punu pažnju prema prirodnoj potrebi djetetove ličnosti, dijete prilazi roditelju krivim putem i posredstvom prekršaja i nediscipline ulazi u okvir pažnje drugih s ciljem da stvori vrijednost i ugled za sebe.
Jedna od opasnih stvari koje čine ovakva djeca jeste i laganje. Dijete koje nije poštovano u porodici i kojem nije ukazana pažnja, dijete koje je praktično omalovažavano i ponižavano, te koje je svoj život provelo u uskraćivanjima, kao najveću slast doživljava samopokazivanje i privlačenje pažnje drugih. Govoreći istinu i stvarne događaje ono ne može privući pažnju drugih i porodice. Nema druge nego da iznosi velike laži, strašne i uzbudljive laži, laži koje za nekoliko minuta privuku pažnju svih i uzbude porodicu. Sa strahom i izmišljenom uznemirenošću trči i viče: “Amidžina prodavnica je zapaljena!”, ili “Sestru je udario auto na trgu blizu kuće!” U trenutku kada zabrinuti roditelji potrče ka mjestu događaja, dijete u takvom ozračju uživa u svojoj laži i raduje se. Uživa zato što su njegove riječi izazvale svu ovu pometnju i ovakvo uzbuđenje, a sretno je i stoga što ih je uspjelo najzad prevariti i tako se osvetiti za njihova prijašnja zanemarivanja.
Neispravan roditeljski pristup prisilio je dijete na laž i na vragolije. Njihovi nesmotreni postupci proizveli su njegovo zastranjenje. Roditelji koji žele valjano odgojiti svoju djecu i u njima podstaći istinoljubivost, moraju od početka ispravno i razumno uvažavati njihovu ličnost i čuvati se njihova ponižavanja i zanemarivanja, što biva uzrokom zastranjenja. Oni uvijek trebaju imati na umu govor Božijeg poslanika, s.a.v.a., i u praksi ga primjenjivati:
“Ne navraćajte dijete na grijeh! Ne lažite svojoj djeci i pred njima se ne ponašajte nedolično!”
Može se desiti da djeca koja zbog roditeljskog zanemarivanja sebe počnu smatrati ništavnom i malom, te se osjete poniženom, radi nadoknade pribjegnu lažima i obole od ove opasne bolesti, čime sebi i drugima nanose nenadoknadivu štetu.
[1] Će midanam (Terbijate etfal došvar), str. 51.
