Naslijeđe iz djetinjstva

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Naslijeđe iz djetinjstva 

 

Unutarnje biće razmaženog djeteta puno je sebičnosti i egoizma.

Ovakvo dijete ne vidi nikoga osim sebe, jer ga neuki roditelji nisu drugačije podučili. Najvažnija zaliha koja se nakupila u njegovoj nutrini još od djetinjstva jeste samoobožavanje. Takva osoba, prisjećajući se dana djetinjstva, i dalje vjeruje da je ona duša svijeta, centar svijeta, da je bolja od svih te da je jedinstven objekat ljubavi. Potom ova osoba, sa ovakvim mentalnim sklopom, ulazi u društvo s očekivanjem da će sve žene, poput njene majke, i svi muškarci, poput njenog oca, iskazivati prema njoj samilost, da će je maziti i paziti.

Međutim, kada prvi put suprotno svome očekivanju doživi nemilost i kada uvidi da društvo prema njoj nastupa hladno i odbojno, ovakva osoba postaje očajna. Njena ličnost biva uzdrmana. Osjeća se niže vrijednom. Ponavljanje bezobzirnosti i ponižavanja od strane drugih samo pojačava njenu nesreću poniženosti. Uzastopni porazi i neuspjesi se nakupljaju u njenoj nutrini i kao rezultat, osjećaj niže vrijednosti se pretvara u kompleks niže vrijednosti koji u nutrini pokreće oluju.

Osjećaj niže vrijednosti predstavlja svojevrsnu bolest i duhovno zastranjenje koje cijelu čovjekovu ličnost dovodi pod svoj uticaj, ali kompleks se sastoji od nagomilanih duhovnih misli koje nisu postale sastavni dio čovjekove ličnosti i koje se ni sa kakvom vrstom promjene oblika, ne mogu uvesti u sastav ličnosti. Jer, svi kompleksi muče i podstiču mržnju i uvijek se u čovjekovom duhu odvija skrivena borba s njima. Ova masa nagomilanih misli, uvjerenja i osjećanja kod čovjeka mogu da se jave kao rezultat različitih događaja i iskustava. I čovjek, umjesto da te naročite osjećaje odmah po njihovom sticanju zaboravi i izbaci iz mozga, gura ih u podsvijest svog skrivenog bića i kao rezultat toga podsjećanje, obnavljanje i pojava svakog od njih i u svakom stanju uzrokuje bol i tegobu čovjeku.[1]

Samoljublje oholih i narcisoidnih osoba, razlog je njihovih duhovnih nedostataka i moralne posrnulosti. Ljudi koji su bolesni od ovih bolesti i koji od drugih očekuju da ih cijene više nego što zaslužuju, nesumnjivo će se suočiti s porazom i propašću, na osnovu kojih će dobiti kompleks niže vrijednosti.

Imam Ali, a.s., je kazao: “Dovoljno je čovjeku manjkavosti to da sebe veliča.”[2]

Također je Imam Ali, a.s., kazao: “Dovoljno je čovjeku oholosti i samoobmane to da sve što mu njegov nefs prikaže lijepim prihvati i da u to povjeruje.”[3]

Imam Ali, a.s., isto tako je kazao: “Čovjek koji traži više od onoga što je iznad njegovog položaja, zaslužuje lišenost i neuspjeh.”[4]

 

 

[1]Oqdeye haqarat, str. 558.

[2] Gureru-l-hikem, str. 558.

[3] Gureru-l-hikem, str. 558.

[4] Gureru-l-hikem, str. 665.

  • 24 Jula, 2019