Rješavanje kompleksa

Rješavanje kompleksa 

Bolest čovjeka s kompleksima potiče od njega samog, kao što i njegovo liječenje zavisi lično od njega.

Ukoliko se valjano posluži svojim razumom i što prije postane svjestan lošeg odgoja koji je dobio od roditelja i krene u osobno duševno pročišćavanje, ostavi let u oblacima, zaboravi samoobožavanje te se zaustavi na svojoj realnoj granici, istog momenta će mu se zastori mraka ukloniti, svijet će mu se ukazati prosvijetljenim, njegovi neuspjesi će se okončati, a kompleksi jedan za drugim počet će se rješavati i do kraja života će – kao jedan običan čovjek – u mjeri u kojoj zaslužuje uživati poštovanje društva.

Obrnuto, ako ustraje sa svojim greškama i zabludama, ustraje na samoobožavanju, ne bude se odazivao na stvarni zov svoga razuma, ne bude poznavao svoje granice, a sebe i dalje bude smatrao velikim i voljenim te od ljudi neosnovano bude očekivao veliko poštovanje, neminovno će se suočiti sa porazima koji će slijediti jedan iza drugog, a njegovi kompleksi će se pojačavati do nepodnošljivog nivoa i život će mu učiniti gorkim i užasnim. On će početi razmišljati o osveti kao kompenzaciji svojih poniženja i poraza. U odnosu na društvo i ljude u okruženju ispoljavaće arogantnost i oholost, uzvraćajući tako na njihovu nepažnju prema njemu, a zanemarujući pri tome činjenicu da nepažnja ljudi prema njemu s pravom proizlazi iz njegovih neumjerenih očekivanja a da je, s druge strane, njegova nepažnja prema istinskoj vrijednosti ljudi, bila nepravedna i neumjesna.

Potom se ova nevolja pojačava i moralno zastranjenje se intenzivira. Kada egoistična osoba oboli od nesreće oholosti, kada se pokaže bolest oholosti koja je neuporedivo opasnija od bolesti sebičnosti, tada ohola osoba postaje nesretnik koga prati mnoštvo novih problema i nevolja.

Egostična osoba pod uticajem kompleksa niže vrijednosti i s nadom u umirenje svoje savjesti i kompenzaciju svojih unutarnjih poraza, pribjegava oholosti. Zaboravlja, međutim, da oholost ne samo što ne nadoknađuje minule poraze, već donosi nova poniženja i nove neuspjehe.

Čovjek koji bude zaražen osobinom oholosti i koji na ljude iz okruženja bude gledao s prezirom i omalovažavanjem, zasigurno će se suočiti sa oštrom reakcijom ljudi. Društvo će ga ponižavati i prezirati zbog omalovažavanja ljudi i kažnjavati ga smatrajući ga bezvrijednim.

Imam Ali, a.s., u svojoj oporuci hazreti Husejnu, a.s., je rekao: “Ko se uzoholi prema ljudima, bit će ponižen.”[1]

Nevolje s kojima se suočavaju ovi nesretnici i bolesnici zbog oholosti, neće se skončati samo na poniženju i preziru od strane društvene zajednice, već će u nekim slučajevima njihov kompleks niže vrijednosti, i psihički pritisci koje doživljavaju postati izvor duševnih i nervnih bolesti koje imaju teške i neizlječive posljedice.

U istraživanjima koje je Adler proveo o patnji koju uzrokuje kompleks niže vrijednosti pokazao je da duhovno stanje, obrazovanje, odgoj te pažnja prema ličnosti imaju veliku ulogu u pojavi i nastanku psihičkih i nervnih bolesti.[2]

[1] Tuhafu-l-ukul, str. 88.

[2] Će midanam (Bimarihaje ruhi va asabi), str. 42.