Liječenje briga

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Liječenje briga 

Čovjek koji je naprimjer u djetinjstvu bio mažen i zbog toga ušao u život razmažen i samozadovoljan, sada kada je odrastao očekuje od ljudi da prema njemu postupaju poput njegovih roditelja i da ga preko mjere poštuju i cijene, ali pošto oni to čine, on postaje zabrinut i neraspoložen i osjeća se niže vrijednim, doživljava mentalno rastrojstvo i duševni nemir.

Sada, kada je preispitao sebe, shvatio je da je uzrok osjećaja niže vrijednosti i njegove zabrinutosti to što ga ljudi ne smatraju dragim i poštovanim kao što su to činili njegovi roditelji i da mu ne iskazuju ono poštovanje koje on u sebi očekuje. Ova spoznaja će donekle umanjiti njegove duševne patnje izazvane nejasnim i maglovitim duševnim pritiscima i brigama, ali će ga stanovita duševna bol i dalje progoniti. Da bi se potpuno izliječio on treba učiniti još jedan samoobračun, kako bi ustanovio koliko njegova očekivanja nadilaze njegove stvarne kvalitete. Dakle, on sada mora ustanoviti granice svojih stvarnih kvaliteta. Treba se suočiti sa sobom i shvatiti da je vrijeme djetinjstva prošlo.

Tada će se suočiti sa sobom i kazati: „Moji roditelji me nisu dobro odvagali i razumjeli – odgojili su me kao osobu punu očekivanja i zadovoljnu samim sobom – ali ja nisam vrijedan onoliko koliko smatram. Ako želim da normalno živim, morat ću zaboraviti ono vrijeme i morat ću odložiti svoja nerealna očekivanja. Trebam odbaciti svoje neosnovane želje, a sebe u zajednici uskladiti sa realnim i stvarnim parametrima i očekivanjima.

Ako čovjek dobro odradi i drugu fazu samopreispitivanja i rezultate sprovede u djelo, bolest zabrinutosti će biti iskorijenjena i do kraja života će smirene duše i spokojnog duha živjeti među ljudima.

Imam Ali, a.s., je rekao: „Ne budi pohlepan prema onome što ne zaslužuješ.“[1]

On je, također, kazao: „Najbolji lijek je napuštanje neostvarivih i nerealnih želja.“[2]

Prema tome, za izlječenje svih duševnih briga i kompleksa potrebna su ova dva preispitivanja:

  1. Čovjek prvo treba upoznati sebe, napraviti samoobračun i ustanoviti uzroke svog osjećaja niže vrijednosti i briga. Znači, treba shvatiti korijen bolesti.
  2. Potom će, na drugom nivou, realno i racionalno sagledavajući potražiti lijek i uskladiti se sa stvarnim stanjem i činjenicama.

U skladu s riječima Viterheda iznesenim u njegovoj knjizi Psihologija religije, liječenje kompleksa osjećaja niže vrijednosti u vezi je sa dvije stvari: samospoznajom i i dovođenjem u sklad individualne ličnosti…

On veli: “Po mom mišljenju, ukoliko sebe upoznamo do krajnje moguće granice te se nakon toga uskladimo sa okruženjem, sa ljudima i istinom – tada smo pronašli najbolji put za svoju duševnu uravnoteženost.“[3]

 

 

[1] Gureru-l-hikem, str. 800.

[2] Gureru-l-hikem, str. 800.

[3] Ma ve farzandane ma, str. 55.

  • 30 Jula, 2019