Broj vojnika na dvije strane na Kerbeli

Broj vojnika na dvije strane na Kerbeli

Broj ljudi koji su pratili imama Husejna, zbog veoma malog broja, prilično je jasan. U većini historijskih predaja spominje se 72 šehida koja su pala na Kerbeli.^[1]

Međutim, broj vojnika Ibn Zijada nije baš jasan. Iz različitih historijskih izvora može se uočiti nejednakost između dvije vojske. Tako se sa sigurnošću može reći da je naspram svakog vojnika iz Imamove, a.s., vojske bilo dvije stotine neprijateljskih vojnika. Naprimjer, u historijskim izvorima stoji:

“… kada je Ibn Zijad poslao Omera ibn Sa'da sa četiri hiljade vojnika iz Hammamu E'jena prema Kerbeli,^[2] popeo se na minber i analizirajući nastalu situaciju i nabrajajući lijepa svojstva Muavije i njegovog sina Jezida rekao: ‘Niko od velikana, istaknutih ljudi, trgovaca i stanovnika Kufe nema pravo ostati u gradu, nego mi se treba pridružiti u mjestu Nuhajle^[3] gdje je garnizon vojske. Od danas, koga god nađemo izvan garnizona, njegova će se krv smjeti prolijevati.’Osim toga, poslao je izaslanika u Kadisije^[4] po El-Husejna ibn Tamima i četiri hiljade vojnika pod njegovom komandom i svi su oni došli u Nuhajle. Također je naredio nekolicini ljudi da obiđu sva mjesta u Kufi i ako nekoga nađu, da ga upozore na posljedice smutnje te da ga pošalju prema Nuhejli. Ti njegovi napori su urodili plodom pa je, osim četiri hiljade vojnika El-Husejna ibn Tamima, i Hadždžar ibn Ebdžer el-Bedželi poslao hiljadu vojnika na Kerbelu, Jezid ibn el-Harsa^[5] je došao na čelu tri hiljade vojnika, a primorali su i Šebesa ibn Rib'ija, koji se pretvarao da je bolestan, da ode na Kerbelu na čelu hiljadu vojnika. Ka'ka’ ibn Suvejd je s grupom konjanika izviđao po Kufi kako bi uhapsio one koji se su nisu pripojili garnizonu. Tako su uhapsili čovjeka iz Hemdana^[6] koji je došao u Kufu da preuzme nasljedstvo, a koji nije znao šta se tu dešava, odveli ga kod Ibn Zijada i pogubili. Nijedan odrastao čovjek nije ostao u Kufi – svi su bili u garnizonu.^[7] Ibn Zijad je svakog sata tokom dana i noći slao grupe od dvadeset do stotinu ljudi iz Nuhajle kako bi pomogle Omeru ibn Sa'du…!“^[8]

U historijskim izvorima je ostalo zabilježeno i da je, nakon što je u Kufu došao Muslim ibn Akil kojeg je poslao imam Husejn, u vrlo kratkom periodu više od osamnaest hiljada ljudi prešlo na njegovu stranu.^[9] Također, kada su neki ljudi u Mekki i na putu do Kufe tražili od Imama da se vrati i da ne ide prema Kufi, on je u nekim slučajevima govorio da ga u Kufi čeka četrdeset hiljada njemu odanih ljudi.^[10] I u nekim pismima koja su poslali ljudi iz Kufe imamu Husejnu stoji da je stotinu hiljada ljudi na njegovoj strani.^[11]

Kada se razmotre svi ovi podaci, može se pretpostaviti da je Ibn Zijadova vojska na Kerbeli bila sastavljena od desetine hiljada vojnika, jer je Kufa imala mnogo više od stotinu hiljada odraslih muškraca, a Ibn Zijad nije nikoga ostavio u Kufi. U nekim predajama se za vojsku Ibn Zijada spominje brojka viša od dvadeset četiri hiljade – trideset hiljada, čak sedamdeset hiljada ljudi. Na primjer, u knjizi El-Futuh od Ibn E'śema jasno je i detaljno spomenut ukupan broj Jezidovih vojnika koji se sastojao od: hiljadu vojnika pod zapovjedništvom Hurra ibn Jezida, četiri hiljade pod zapovjedništvom Omera ibn Sa'da, četiri hiljade uz Šimra ibn zil-Dževšena, dvije hiljade uz Jezida ibn Rikaba, četiri hiljade u pratnji Husejna ibn Numejra, tri hiljade s Musabom el-Marijem,^[12] dvije hiljade pod komandom Nasra ibn Harbe, hiljadu vojnika sa Šebesom ibn Rib'ijem i hiljadu pod komandom Hadž-džara ibn Ebdžera. Sve zajedno, Ibn Zijad je na Kerbelu poslao dvadeset dvije hiljade vojnika.^[13]

Pored straha, drugi osnovni motiv ovog velikog broja ratnika je bio novac. Beni Umejje su uvijek upotrebljavali ovo sredstvo. Navest ćemo jedno svjedočenje u vezi s ovom činjenicom: na putu imama Husejna prema Kerbeli stigla su ga četiri čovjeka iz Kufe. Imam ih je upitao o stanju u Kufi i jedan od njih je odgovorio:

“Velikani Kufe su dobili ogromno mito i napunjene su im vreće, da bi se otkupila njihova vjernost i pomoć. Oni su jednoglasni protiv tebe i sva ona pisma tebi nisu imala drugog cilja do li pravljenja trgovine i izvora prihoda za njih. Međutim, što se tiče običnih ljudi, njihova srca te žele, ali sutra će se njihove sablje izvući protiv tebe.”^[14]

Mudžalid ibn Sa'id^[15] prenosi da je Jezid napisao pismo Ibn Zijadu, koji je bio u Kufi, i naredio da se poveća udio u bejtu-l-malu na deset hiljada onim ljudima koji su poslušni i pokorni naredbama.^[16] Jezid je prije toga u jednom pismu Ibn Zijadu pisao da ukine porez Kufljanima. Poslije toga, u drugom pismu je pisao: “Saznao sam da je Kufljane pogodila suša. Podaj im iz državne kase i pokušaj da ih pridobiješ.”^[17] I Ibn Zijad je u jednom obraćanju Kufljanima rekao: “Zapovjednik vjernih mi je u pismu napisao da je odlučio da vas još više uvaži time što će vam podijeliti četiri hiljade dinara i stotinu hiljada dirhema da vas vodim u rat protiv njegovog neprijatelja, Husejna ibn Alija, pa slušajte i budite pokorni.”^[18]

Navest ćemo samo jedno svjedočenje o motivima učesnika zločina na Kerbeli. Ljudi su, nakon ubistva imama Husejna, Sinanu ibn Enesu rekli:

“Ubio si Husejna ibn Alija, sina Fatime, kćerke Božijeg Poslanika, čovjeka koji je među Arapima bio najbolji i koji je ustao protiv njihove vlasti. Sad idi kod njih i traži svoju nagradu! Kad bi ti dali sav imetak koji pripada vlasti, bio bi neznatan.”

On je, tjerajući konja najbrže što je mogao, došao do kod Omera ibn Sa'da, zapovjednika Ibn Zijadove vojske. Iako je bio hrabar, nije bio i pametan. Stao je ispred vrata šatora Omera Sa'da i stihovima iskazao svoju molbu:

Tovar’ te mi ata vrana i srebrom i zlatom,

za nagradu pogubljenja kraljevića s tronom.

ubio sam ja čovjeka najboljeg na Svijetu,

i po ocu i po majci što mu nema ravna,

Od Adema pa do danas najboljeg je roda.

Omer ibn Sa'd je odgovorio: “Svjedočim da si budala koja se nikada neće izliječiti.” Naredio je da mu ga dovedu. Kad su ga priveli, štapom ga je udario u glavu i rekao: “O, budalo, kako možeš tako govoriti? Tako mi Boga, ako Ibn Zijad čuje nešto tako od tebe, presjeći će ti vrat.”^[19]

 

---

[1]Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 206; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 191.

[2]Et-Tebekatu-l-kubra, sv. 5, str. 465; Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 178.

[3]Mjesto u Kufi gdje je hazreti Ali držao govor narodu i 39. h. g. porazio pokret haridžija.

[4]Veliko selo koje je prvo mjesto na putu iz Kufe prema Mekki i Medini (Er–Revdu–l–mi‘atar, str. 448) oko stotinu kilometara iz Kufe prema pustinji. (Merasidu-l-ittila’, sv. 3, str. 1055)

[5]U većini izvora je zabilježeno El-Haris.

[6]U El–Ehbaru–t–tival, str. 255, preneseno je da je taj čovjek bio iz Šama.

[7]Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 179.

[8]Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 180; El-Ehbaru-t-tival, str. 255.

[9]El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 153; Taberi, sv. 5, str. 375; El-Ehbaru-t-tival, str. 244; El-Futuh, sv. 5, str. 31. U El-Futuhu se navodi da je broj onih koji su dali podršku bio viši od 20.000 ljudi.

[10]El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 162; Tarihu Dimešk, sv. 14, str. 203.

[11]Taberi, sv. 5, str. 392; Et-Tebekatu-l-kubra, sv. 5, str. 460; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 171; Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 224.

[12]Ovo ime se ne spominje nigdje osim u ovom izvoru i najvjerovatnije to nije vlastito ime već je nadimak po kojem je čovjek bio poznat, kao što se to može primijetiti iz značenja imena.

[13]El-Futuh, sv. 5, str. 91; Mektelu-l-Husejn (Harezmi), sv. 1, str. 124; U Es-Seva'iku-l-muhrike, str. 275, navedeno je 20.000 ljudi.

[14]Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 172; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 173; Taberi, sv. 5, str. 405; El-Kamil, sv. 4, str. 49; Nihajetu-l-ereb, sv. 20, str. 421

[15]Mudžalid ibn Sa'id ibn Umejr el-Hemdani (…–144. h. / …–762. god.) rođen je u Kufi. Prenio je mnogo hadisa i predaja. Buhari ga opisuje kao povjerljivog.

[16]Ensabu-l-ešraf, sv. 3, str. 178, 221.

[17]Er-Revdu-l-mi'atar, str. 397.

[18]El–Futuh, sv. 5, str. 89.

[19]Ensabu–l–ešraf, sv. 3, str. 206; El–Bidajetu ven–nihaje, sv. 8, str. 190; Taberi, sv. 5, str. 455; El–Kamil, sv. 4, str. 81.