Operacija „Pojedeno lišće“: Martovska eskalacija i taktička rekonfiguracija Levanta

Operacija „Pojedeno lišće“: Martovska eskalacija i taktička rekonfiguracija Levanta

Kako se primirje iz novembra 2024. (“Izrael”-Hizbullah) raspalo, konflikt na Mediteranu i Levantu se dramatično promijenio. Atentat na iranskog vrhovnog lidera ajetullaha Alija Hameneija i izraelsko-američko bombardovanje Tehrana koje je uslijedilo, izazvalo je višestruko-koordinirani regionalni rat .

U središtu ovako određenog sukoba je operacija libanskog Otpora zvana “Al-Asf Al-Ma'koul” ili “Pojedeno lišće”.
Ova ofanziva razbija vašingtonsko-telavivski plan tzv. razdvajanja frontova, plan po kojem “Izrael” može ratovati sa proksijima bez da se uključuje i Iran.
Nakon iranskog četrdesetog vala raketnih napada, zajedničko saopćenje je i zvanično je potvrdilo da su Revolucionarna garda Islamske Republike i Hizbullah djelovali zajedno.

Taktička koreografija rojeva

Marta 11., 2026. u 7:47 po lokalnom vremenu, Hizbullah je započeo trosatnu seriju napada, nešto prije evakuacijskog roka određenog do 8:00.
Operacija je pokazala preciznu koordinaciju nekoliko tipova oružja.
Hizbullah je ciljao 50 lokaliteta kombinacijom rojeva dronova i teške artiljerije, koja je uključivala rakete Fadi i Katyusha.
Cilj je bio raštrkati izraelsku zračnu odbranu, istrošiti presretače i pripremiti momentalne šupljine za iransko strateško oružje.

Kroz ove šupljine u odbrani probijale su iranske teške rakete.
Iranski napad se sastojao od raketa Emad – balistička srednjeg dometa sa manevrirajućom bojevom glavom, Hejbar Šekan – balistička raketa na čvrsto gorivo, te Fattah – hipersonička jedreća bojeva glava (HGV), sa brzinom od Mach 13-15.
Ove rakete je jako teško presresti.

Matrica mete: zasljepljivanje Sjeverne komande

Cilj Hizbullaha bio je oslabiti Sjevernu komandu IDF-a.
Pogađajući ključna logistička i komandna sjedišta, kreirali su zonu zabrane pristupa u Gornjoj Galileji. Rakete su, tako, primoravale vojnike na odlazak u skloništa, dok su dronovi zaobilazili zračnu odbranu.
Jedna od važnih meta bila je i baza Dodo u Safedu, komanda 91. i 146. divizije.
Navođeni udari usporili su i komandovanje u realnom vremenu te prisilili komandante u bunkere.
Pokrete vojske i logističku podršku remetili su pogoci u Ein Zeitim i Ami'ad bazama.
U 9:45 je i baza Stela Maris na gorju Karmel također pogođena, što je smanjilo izraelske pomorske kapacitete nadzora i radara.

Otpornost komande i kontrole i incident s Merkavom

Uprkos predviđanjima o kolapsu Hizbullaha poslije gubitka lidera poput Sejjida Hasana Nasrullaha u 2024., grupa je ostala organizovana i fleksibilna.
Jedan incident na „plavoj liniji“ to jasno pokazuje.
Nakon što je jedan Merkava tenk izbačen iz funckije na samoj granici, tri vojnika IDF-a, koji su mu pokušali prići, momentalno je pogodila sakrivena antitenkovska jedinica Hizbullaha.
Što znači, lokalni komandanti (Hizbullaha) su imali sigurne puteve komunikacije, brzo su donosili odluke i izvršili udare vrlo precizno. Sa zalihom od 10.000 raketa i granata u rezervi, borbeni kapaciteti Hizbullaha su još uvijek jaki.

Informacijski mrak

Izrael provodi strogu medijsku kontrolu. Medijske kuće, pod prijetnjom zatvorskih kazni, ne mogu izvještavati o lokacijama raketnih udara niti pokazivati vojnu štetu.
U Haifi su međunarodne novinarske ekipe otjerane sa snimanja prizora.

Ipak, neuspjesi su očiti.
Nedavno je raketa prodrla do centralnog Tel Aviva, bez da se oglase sirene – što pokazuje da država ne može garantovati sigurnost civilima na ključnim mjestima.
Sa druge strane, IDF-ovo bombardovanja južnog Bejruta po “Dahije doktrini” nije umanjilo Hizbullahovu podršku. Štaviše, ojačalo je javnu podršku grupi, dozvoljavjući im nastavak dugog rata.

Zamka prostornog iscrpljivanja

Hizbullah nastoji uvući IDF u dugu i skupu kopnenu invaziju. Odbrana juga – tuneli, minirana područja i spremne protutenkovske zone su napravljene za dugoročnu upotrebu.
Izraelske jedinice na isturenim selima poput Mais Al-Jabal, Khiyam i Odeissed možda izgledaju slobodno, ali je njihov svaki pokret potencijalno izlaganje opasnosti.

Hizbullahova strategija “prostornog iscrpljivanja” čini napredovanje terenom sporim i smrtonosnim, pod stalnom prijetnjom od eksploziva, protutenkovskih bacača i rojeva dronova.

Eskalacija marta 2026. pokazuje da stara pravila “odvraćanja” više ne funkcionišu.
Otpornost i strategija vrijede više od tehnologije u regiji Levanta.
Konflikt je ušao u nemilosrdni rat iscrpljivanja, čiji ishod će odlučiti strpljenje i prilagodljivost.