U kojim slučajevima je dozvoljeno korištenje takijje? Da li zloupotrebljavanje takijje može izazvati korupciju u vjeri?
Odgovor
بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا محمد وآله الطيبين الطاهرين
Selam alejkum, uvaženi brate!
Hvala vam na javljanju.
Pitanje je umjesno. Često se vide slučajevi u kojima se čovjek zbuni, da li je trebao ili nije trebao…
Da bismo odgovorili na pitanje trebamo uzeti u obzir:
- Osnov za propis takijje su časni ajeti iz Kur'ana: Neka vjernici za prisne prijatelje i zaštitnike ne uzimaju nevjernike mimo vjernika, a ko to čini, s Allahom nema ništa! Učinite to samo ako se time od njih štitite! Allah vas na Sebe upozorava, a kod Allaha je konačno odredište.[1]
I: Onaj ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – ne i onaj ko na to bude primoran, već onaj koji nevjerovanje širokogrudo prihvati – Allah se na takve srdi i njih čeka patnja velika…[2]
Dakle, vidimo da po ovim časnim ajetima, velika opasnost po život, obraz ili imovinu te prisila nadmoćnijeg su povodi korištenja takijje.
Preneseno je da je veliki ashab Ammar ibn Jasir, r.a., pod žestokim mučenjem i torturom kurejšijskih mušrika koji su tražili da grdi Poslanika, s.a.v.a., i hvali njihove idole, bio prisiljen da to čini, pa kada je došao Poslaniku, s.a.v.a., i on ga upitao: “Šta ima?” on reče: “Loše, Poslaniče! Nisam pušten dok te nisam grdio i hvalio njihove idole.” Poslanik, s.a.v.a., ga upita: “Kako vidiš svoje srce?” on reče: “Čvrsto u vjeri!” Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ako te opet prisile, ponovi isto!”[3]
Taberani je zabilježio od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Ono što vjernik dā da sačuva svoj obraz je sadaka za njega.”[4]
- Također Svevišnji Allah kaže:
A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: “Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ‘Gospodar moj je Allah!’, a donio vam je jasne dokaze od Gospodara vašeg?…[5] i:
A Allah navodi kao primjer onih koji vjeruju ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i njegovih postupaka, i izbavi me od ljudi zulumćara!”[6]
Ova dva ajeta govore o još jednom slučaju korištenja takijje – velika javna dobrobit. Naime, vjernik iz porodice faraonove, krio je svoj iman kako bi mogao nesmetano braniti istinu i pravdu. U ovom slučaju, on je stao na stranu Musaa, a.s., braneći njegovu misiju, jer, sigurno ga ne bi mogao braniti kad bi otkrio svoj iman. Još jasniji je primjer hazreti Ebu Taliba, a.s. Javna dobrobit je važnija od lične dobrobiti pa čak i od života.
- Kao što vidimo iz časnih ajeta, iman ima tri aspekta: 1) unutrašni – srce, 2) verbalni – jezik i 3) praktični – djelo. Ono što je srž i bit imana to je u srcu. To je kao korijen za stablo i grane. Ukoliko se iman ugasi u srcu, čovjek izlazi iz kruga vjernika. Potpuni iman je onda kada se sastanu sva tri aspekta. Kur'an naziva vjernicima i one koji govore, ali ne rade: O vi koji vjerujete, zašto govorite ono što ne činite?![7]
Međutim, ako iman nestane iz srca, iako čovjek verbalno izgovori vjerničke riječi pa čak i djeluje kao vjernik, on više nije vjernik već munafik:
I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: “Dođite, borite se na Allahovom putu, ili se branite!”, a oni su kazali: “Da znamo da će biti borbe, mi bismo vas slijedili.” Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjerovanju. Svojim su ustima govorili ono što nije bilo u srcima njihovim! A Allah najbolje zna što oni kriju.[8]
Također: Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i Posljednji dan”, a oni nisu vjernici![9] Također: Licemjeri, zaista, nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu i prikazuju se svijetu, a Allaha samo malo spominju.[10] Dakle, vidimo da je takijja sakriti i pritajiti iman u slučaju velike opasnosti, prisile ili čuvanja velike javne dobrobiti, suprotnim govorom pa čak je djelovanjem, dok je nifak – licemjerje, sakriti i pritajiti kufr – nevjerstvo suprotnim govorom, pa čak i djelovanjem. To je suštinska razlika između takijje i nifaka – licemjerstva.
- Kur’anski ajeti su jasni. Hadisi koji su preneseni se trebaju shvatiti u svjetlu časnih ajeta, jer hadisi su, zapravo, objašnjenje i detaljisanje onog što Kur’an naređuje. Ponekad u tumačenju određenih vjerskih tekstova, može se desiti da se zanemare okolnosti nastanka tih tekstova. Npr. u najmračnjim razdobljima historije kada je biti šija bio dovoljan razlog da te progone – da budeš ubijen, da izgubiš čast, porodicu, imetak pa i domovinu, Imami Ehli bejta, a.s., da bi zaštitili svoje sljedbenike stalno i uporno su preporučivali držanje do takijje, objašnjavali značaj takijje u islamu, njenu izvornost u vjerskom učenju… Takijja je bila aktivna taktika u neravnopravnoj pravednoj borbi protiv sektaško-fašističke hegemonije bezbožničke dinastije emevija i abbasija. Stoga, u shvatanju tih časnih hadisa trebamo uzeti u obzir i te okolnosti.
- Vjernik (i čovjek općenito), po kur’anskom učenju kao i po poslaničkom učenju, na ovom svijetu je neprestalno u iskušenju. Zar misle ljudi da će ako govore: “Mi vjerujemo!” biti ostavljeni a da iskušavani neće biti?![11] Razni vidovi muka, problema, nevolja, oskudica, obespravljenosti, uznemiravanja, ugnjetavanja… su raznovrsna iskušenja. Istinu je rekao Božiji Poslanik, s.a.v.a, rekavši: “Ovaj svijet je zatvor za vjernika!” Prema tome, ne može vjernik biti vjernik, ako ne može prihvatiti iskušenje u obliku teškoće, nedaće, nevolje, uznemiravanja… ako očekuje da živi kao vjernik i da na koncu uđe u džennetu, bez da suočava sa iskušenjima.
- Prvobitno stanje je postupiti odnosno živjeti kao vjernik sa sva tri aspekta – u srcu, na jeziku i u djelu. Sakriti iman i postupiti drugačije je vanredno stanje. vanredno stanje je uvijek izutetak i ograničava se u okvirima minimuma i nužde. Prema tome, takijja nije odabir već nužda.
Danas, usljed otvaranja ljudskih društava, susreta raznih viđenja i svjetonazora, dostupnosti informacija… u mnogim mjestima polahko nastaje tolerencija, prihvatanje drugog, razumjevanje… Naravno, to je od rijetkih koristi navedinih vrlo pozitivinih činjenica. Stoga, korištenje takijje treba ograničiti na rijetke slučajeve izbjegavanja smutnje u društvu i slično.
Vjerovatno je odgovor na drugi dio pitanja jasan iz onog što je rečeno.
Molimo Allaha da vam podari sve najbolje.
Selam alejkum
[1] Ali Imran, 28.
[2] En-Nahl, 106.
[3] Tefsirske knjige su spomenule u tumačenju ovog ajeta.
[4] Tefsirul-Meragi, sv. 3, str. 136.
[5] Gafir, 28.
[6] Et-Tahrim, 11.
[7] Es-Saff, 2.
[8] Ali Imran, 167.
[9] El-Bekare, 8.
[10] En-Nisa, 142.
[11] El-‘Ankebut, 2.