Pitanje odsijecanja ruke lopovu

Pitanje odsijecanja ruke lopovu

Iako je, Imam Dževad, a.s., prvi Imam koji je u djetinjstvu postao Imam, on je vodio veliki broj izvanrednih i čudesnih razgovora i rasprava. Takve rasprave vodio je upravo usljed svoje mladosti, jer za veliki broj ljudi bilo je veoma teško prihvatiti da dječak postane Imam.

Budući da se dosezanje do stupnja imameta u djetinjstvu za njih, iako naizgled, nije moglo racionalno objasniti, učenjaci su bili spremni postavljati Imamu najteža i najkompliciranija pitanja, nadajući se da će ga tako poraziti u znanstvenim okršajima.

Kroz sve ove znanstvene rasprave i sučeljavanja, hazreti Dževad svojim izričitim i jasnim odgovorima razbijao je sve sumnje i nedoumice u pogledu svog vođstva, te je nepobitno dokazao svoj imamet i superiornost Imama općenito.

Osim rasprava, Imam Dževad, a.s., je i na druge načine jasno pokazivao koliko su dvorski pravnici i sudije slabi i dokazivao je svoju prednost nad njima koja je dolazila iz njegovog imamskog znanja . Na taj način je uvjerenje u princip imameta među pukom dodatno snaženo. Jedan od takvih slučajeva jeste i onaj Imamove fetve u pogledu načina odsjecanja ruke kradljivcu, a radilo se o sljedećem:

Zurkan, koji bijaše prisan prijatelj sa Ibn Ebu Davudom, bagdadskim kadijom, pripovijeda: “Jednom se Ibn Ebu Davud vrati sa skupa kod Mutesima tužan i neveseo. Upitah ga za razlog, pa mi reče:

„Danas sam poželio da sam umro prije dvadeset godina!‟

„Zašto?‟, upitah, a on reče:

„Zbog onoga što mi je na skupu kod Mutesima priredio Ebu Džafer (Imam Dževad, a.s.)!‟

„O čemu se radi?‟, upitah, pa on ispriča:

„Neki čovjek priznao je krađu, pa zatraži od halife (Mutesima) da izvrši nad njim Božiji propis i tako ga očisti od grijeha. Halifa sazva sve pravnike, a među njima i Muhammeda ibn Alija (hazreti Dževada), pa nas upita: „Odakle (do koga dijela) treba otkinuti ruku kradljivcu?‟ Ja odgovorih: „Od zgloba šake.‟ „Koji je dokaz za to?‟, upita halifa, pa rekoh: „Zato što je u ajetu o tejemumu kazano šta se podrazumijeva pod rukom: …onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite,^[1] dakle radi se o rukama do članaka.‟ Jedna skupina pravnika složi se oko ovoga sa mnom, dok drugi rekoše da lopovu treba odsjeći ruku do lakta, a kad ih Mutesim upita za dokaz, kazaše:

„U ajetu se u vezi s abdestom kaže: lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite,^[2] dakle radi se o ruci do lakta.‟

Onda Mutesim upita Muhammeda ibn Alija (Imama Dževada, a.s.): „A kakav je Vaš stav?‟

On reče: „Oni su dali mišljenje, pa mene poštedi.‟

Mutesim je insistirao i zakle ga da kaže svoj stav. Muhammed ibn Ali, a.s., onda reče:

„Pošto si me zakleo, reći ću svoj stav.

Oni griješe, jer lopovu treba odsjeći samo prste, a ostatak ruke ostaje čitav.‟

„Na temelju kog dokaza?‟, upita Mutesim, pa on reče:

„Zato što je Poslanik Božiji, s.a.v.a., rekao da se sedžda čini sa sedam dijelova tijela: licem (čelom), s dva dlana, s dva koljena, s dva nožna palca, pa ako se kradljivcu odsječe ruka do zgloba ili do lakta, onemogućit će ga se u obavljanju sedžde.

Osim toga, Allah Svevišnji kaže:

Mjesta za činjenje sedžde su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!^[3] A ono što je Allaha radi ne može se otsjecati.‟”

Ibn Ebu Davud dalje priča: “Mutesim prihvati odgovor Muhammeda ibn Alija i naredi da se kradljivcu otsječu prsti a mi se osramotismo pred prisutnima!, te ja (od stida i srama) poželjeh da umrem.”

[1] El-Maida, 6.

[2] El-Maida, 6.

[3] El-Džinn, 18.