Postizanje viših stepena savršenstva
Postizanje viših stepena savršenstva
Samo pamćenje naučnih činjenica i ponavljanje školskog gradiva ne mogu ispravno razvijati razum učenika, niti se tako mogu stvoriti svi potrebni uvjeti za intelektualni procvat njihovog razuma, nego je potrebno ispravno shvatiti suštinu sadržaja i uz pomoć svojih odgajatelja i učitelja razmotriti i proučiti sve detalje, te ih potom i praktično primijeniti. Ovakav pristup učenju značajno će poboljšati razvoj razuma mladih i dovesti ih do najvećih visina naučnog i umnog savršenstva. Još prije četrnaest stoljeća cijenjeni islamski prvaci isticali su značaj ovog načina poučavanja, a i današnja pedagogija nam ukazuje na to.
Prenosi se da je Ali, a.s., rekao:
“Vrijednost spoznaje i razumijevanja stvari korisniji su od vrijednosti ponavljanja, čitanja i učenja napamet.”
Imam Sadik, a.s., rekao je: “Jedan hadis ispravno shvatiti bolje je nego hiljadu hadisa naučiti napamet. Niko od vas neće postići stepen spoznaje i razumijevanja (islamskog učenja), sve dok ne shvati i ne spozna različite vidove i oblike našeg govora.”
Prenosi se da je hazreti Ali, a.s., govoreći o časnoj Poslanikovoj porodici kao istinskim nasljednicima islamskog učenja, rekao: “Oni su istine vjere islama spoznali snagom razuma i promišljanjem, a sve u cilju njegova sprovođenja i izvršavanja, i nisu se zadovoljili samo slušanjem i prenošenjem onoga što su čuli i što su naučili. Mnogo je onih koji govore i prenose nauku, ali malo je onih koji ispravno razumijevaju i sprovode to u djelo.”
Imam Bakir, a.s., je rekao: “Sljedbenici islama u okrilju istinskog učenja i spoznaje istina sadržanih u predajama u stanju su dosegnuti do najviših visina vjerovanja.”
“Obrazovanje i odgoj upoznaju čovjeka s prednostima i mahanama njegovih djela i djela drugih ljudi i kroz njih se njegova spoznaja širi i jača, osposobljavajući ga da predvidi posljedice svojih postupaka, da svjesno i budno pristupi poslovima i da u trenucima suočavanja s preprekama i teškoćama ne bude spriječen da traži rješenje i stvaralački pristupi njihovom otklanjanju.
Istinski odgoj i obrazovanje nikada se ne završavaju oblikovanjem slijepih mehaničkih navika ili djela koje su sama po sebi nerazborita i brzopleta, zato što ovakve navike i ponašanja ne idu ruku pod ruku sa sviješću, namjerom i htijenjem, a tok obrazovanja i odgoja je svjestan proces.”
“Razmišljanje je okosnica procesa obrazovanja i odgoja i sve obrazovno-odgojne metode trebaju se temeljiti na promišljanju. Svaka metoda, koja bolje od drugih metoda potakne djecu na razmišljanje, vrjednija je.”
Da bi što bolje iskoristili razvoj prirodnog razuma djece u procesu razvoja stečenog razuma, prvom prilikom kada dječiji mozak bude spreman za prihvatanje sadržaja potrebno je krenuti s obrazovanjem i odgojem, potaknuti dječiji um na razumijevanje i tako stvoriti neophodne preduslove za razvoj stečenog razuma.
Oni čija je snaga razmišljanja još od djetinjstva probuđena naučnim i praktičnim sadržajima i koji su se okoristili stečenim razvojem, u mladosti će u odnosu na svoje godine imati blistav i razvijen razum, i neće proći dugo, a oni će nadvladati životne teškoće i stati u prve redove društva.
Suprotno tome, ljudi koji tokom djetinjstva nisu posjedovali potrebno obrazovanje, nisu imali prilike za umne djelatnosti i nisu se koristili razvojem stečenog razuma u vrijednim prilikama koju su imali u djetinjstvu, oni će tokom doba zrelosti biti izloženi kratkoumnosti i nezrelosti razuma i silom prilika svrstani u redove zaostalih članova zajednice.
Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Onaj ko u djetinjstvu ne bude učio, u godinama zrelosti neće prednjačiti (u društvu).”
“Dijete treba odgajati na takav način da stekne ispravne misaone navike. Navika prihvatanja svake stvari bez kritičkog osvrta na nju čini dijete zavisnim, pasivnim i nezainteresiranim. Međutim, ukoliko dijete navikne da razmišlja, da samo krene u otkrivanje istine i snagom svoga suda bude tu istinu procijenilo – takvo dijete će izrasti u osobu koja je puna samopouzdanja, nezavisna i aktivna.”
“Da bi obrazovanje i odgoj dali odgovarajuće rezultate, potrebno je započeti s ovim procesom mnogo ranije nego se to uglavnom danas misli da je potrebno. To znači da je već u prvim sedmicama nakon rođenja potrebno obratiti pažnju na fiziološka pitanja, a u drugoj godini života i na pitanja uma i razuma. Značaj vremena za dijete i roditelje nije jednak. Jedan dan za jednogodišnje dijete daleko je duži od dana tridesetogodišnjaka i možda obuhvata i šest puta više fizioloških i umnih radnji i događaja. Zato ne bi trebalo ovaj dragocjeni period djetinjstva propustiti, a ne zasijati sjeme u djetetu. Tokom prvih šest godina života čovjeka utjecaj sprovođenja životnih propisa je očitiji.”
Potrebno je imati na umu da nije svaki nedostatak razuma i maloumnost tokom mladalačkog doba i zrelih godina posljedica urođene gluposti ili umne zaostalosti, nego je i uskraćivanje ispravnog obrazovanja i odgoja tokom djetinjstva jedan od njihovih uzroka.
Mnogi ljudi, koji po svojoj prirodnoj konstituciji posjeduju sasvim prosječan razum, zbog toga što u djetinjstvu nisu imali sposobnog učitelja i ispravno obrazovanje i odgoj, bili su uskraćeni za učenje i stjecanje znanja, pa su u zbog toga tokom zrelih godina suočeni s nedostatkom razuma i misli.
“Duboka spoznaja činjenice da je najvažnije razdoblje umnog razvoja u životu čovjeka ono u kojem se udaraju temelji njegovoj ličnosti, vodi nas naprijed kroz tok ljudske civilizacije. Čovjek postepeno shvata da glavni uzrok umne nerazvijenosti nekih odraslih ljudi leži u nedostatku naše rane spoznaje o mogućnosti upućivanja djece još u prvim godinama njihova razvoja. Ukoliko želimo da buduće generacije imaju bolji umni razvoj, moramo više pažnje posvetiti djetinjstvu i proučavanju posebnih pitanja tog razdoblja.”
