Promjena stanja gena
Promjena stanja gena
Treba imati u vidu da je, s obzirom na okolnosti u okruženju, moguće da se najednom neočekivano pojavi neka nasljedna osobina, ili obrnuto, da se neke osobine ne pojave i zaustave u nekoj generaciji. Osobine koje se oblikuju na ovaj način ponekad se prenesu i na druge generacije. Ovaj proces naziva se mutacijom i on još nije naučno zaokružen niti su ustanovljeni njegovi uzroci. Prema tome, jedna od glavnih osobina iznenadnih promjena odnosno mutacije jeste nasljednost. Stoga se može doći do zaključka da kada god se jedan od gena „pokvari“ ili nekoliko hromozoma polnih ćelija propadne, kod narednih pokoljenja nastaju promjene u tjelesnoj građi. Nekad je bila poznata samo spontana mutacija, ali posredstvom uticaja x-zraka na polne ćelije Müler je 1927. proizveo mutaciju eksperimentalno i nakon toga je sa x-zrakama radija ponovio eksperiment i dobio zadovoljavajuće rezultate.[1]
Često se događa da se ocu i majci koji imaju npr. crne oči i crnu kosu, taman ten – koji, u najkraćem, imaju izgled istočnjaka – rodi dijete sa plavim očima, plavom kosom te bijelom kožom i izgledom zapadnjaka. Ova vrsta promjene, koja je u suprotnosti sa klasičnim zakonom nasljeđivanja, moguća je i utemeljena je na iznenadnoj promjeni gena, dakle promjeni u činiocima naslijeđa. Bez sumnje, ovakve vrste promjena u prirodi se događaju kod svih živih bića počev od biljki, životinja pa sve do ljudi.
Rasne razlike počivaju upravo na ovom principu mutacije. Međutim, današnja nauka još uvijek nije ustanovila stvarne uzroke i povode ovim mutacijama i ne zna šta stoji u pozadini ovih promjena. U vezi s tim postoje samo teorije i pretpostavke.
Za objašnjenje spontanih mutacija koje se iznenada, bez jasnog razloga, pojavljuju navodi se da se ovo događa zbog nekog prirodnog zračenja kao što je zračenje zemlje, koje se odnosi na radioaktivnost tla, ili zračenje iz zraka, koje se odnosi na Sunce ili nepoznate kosmičke zrake.[2]
Moguće je da neke iznenadne promjene svoje korijene nalaze u nekoj dalekoj karici i pretku čiji su nasljedni geni ostali prikriveni u ćeliji, a pojavljuju se u pogodnim uvjetima. Drugim riječima, prva pretpostavka je bila da neki prirodni uzročnici izazivaju prvobitne promjene u genima te da tako prenose nove osobine na djecu bez prethodne genetske uvjetovanosti. Druga je pretpostavka da su gradivni geni novih osobina počivali skriveni u ćelijama dalekih predaka, ali se u dugom vremenskom roku nisu pojavljivale povoljne okolnosti za njihovo pojavljivanje. Onoga trenutka kada su im se stvorile povoljne okolnosti, oni su se ispoljili i oblikovali nove osobine.
Ukoliko se ukrste dva miša, jedan bijeli i drugi sivi, potomci iz prve generacije će svi biti mješanci sive boje. Zato se može kazati da prisustvo jedne boje predstavlja dominantnost jedne osobine, a njeno odsustvo recesivnost osobine. Ukoliko se, nadalje, ukrste miševi iz prve generacije, njihovi potomci će pripadati jednoj od tri sljedeće kategorije:
(1) jedna četvrtina njih bit će čisto sive boje (dominantnog gena);
(2) jedna polovina njih će imati sivu boju različitih nijansi,
(3) posljednja četvrtina bit će recesivno bijele boje.
Prema tome, bijela boja koja se ne pojavljuje u jednoj generaciji neće potpuno nestati i uvijek će se, kada se ukrste miševi mješanci sive boje, ponovo pojavljivati jedna četvrtina bijelih miševa.
Rođeni zločinac, sa stanovišta psihologije, liči na prvobitne ljude. Ova skupina ljudi ima nesimetrično lice ili lobanju, istureno čelo, oštre i klempave uši. Pojava ovakvih osobina odnosi se na naslijeđe i neku vrstu vraćanja korijenima, odnosno dalekim precima. Kod ovakvih osoba moguće je uočiti nagone prvobitnih ljudi. Isto tako se među životinjama mogu uočiti osobine iskorijenjenih životinja iz prošlih vremena.[3]
Iz ove dvije rečenice jasno se vidi da su kod ljudi i životinja neke osobine bližih ili dalekih predaka bile skrivene i da su se pojavile u pogodnoj sredini i odgovarajućim okolnostima. Po mišljenju današnjih naučnika, između današnjeg čovjeka i njegovih minulih predaka posredstvom nasljednih činilaca uspostavlja se čudna i složena veza.
Čovjek prevazilazi granice svoga tijela. Njegova vremenska granica, poput prostorne granice, neodređena je i neograničena, te nezavisno od toga bio on prisutan ili ne – ona se veže za njegovu prošlost i njegovu budućnost. Znamo da se naša ličnost oblikuje od trenutka oplodnje ženskog jajašceta muškom jajnom ćelijom u maternici, ali su se gradivni elementi ovih ćelija nalazili u tkivu naših očeva, djedova i pradjedova. Ćelijske materije majke i oca sudjeluju u našoj građi i bez prekida tjelesno nas vezuju za prošlost. A budući da u sebi posjedujemo mnoštvo čestica nasljednih činilaca naslijeđa naših predaka, naše osobine će biti izvedene iz njihovih osobina.[4]
Nasljedna struktura tkiva ni u jednom aspektu još nije posve spoznata. Još uvijek ne znamo na kakav način se odvija objedinjavanje genetskih osobina majke, oca ili dalekih predaka u majčinom jajašcetu od kojeg se stvara fetus i da li su dijelovi jezgra ćelija dalekih predaka prodrli u njega ili ne. Ponekada se dešava da se kod nasljednika osoba čije osobine poznajemo pojavi dijete sa novim osobinama.[5]
