Ša’ban

Događaji u mjesecu ša’banu 

3. ša’ban:

– Rođendan Imama Husejna Sejjidu-š-Šuheda, a.s.

Imam Husejn, predvodnik svih šehida, mir s njim, sin Alija i Fatime, treći Imam, rođen je u Medini 5. ša’bana 4. hidžr. god. I njemu je, kao i njegovom bratu, djed dao ime. O velikoj Poslanikovoj ljubavi prema njima govori sam Poslanik kada kaže: “Onoga koji voli Hasana i Husejna – volim ja. Onog kojeg volim ja – voli Bog, a onome kojeg Bog voli, On će dati da uđe u Džennet.” Poslanikovim preseljenjem na njihovu porodicu se izlijevaju brojne nedaće koje će ih pratiti do kraja života. Imam Husejn je postao Imam 50. hidžr. god. i period njegovog imameta je trajao punih deset godina. Sve to vrijeme, osim posljednjih šest mjeseci, podudara se s Mu’avijinim hilafetom. Živio je u izuzetno teškim okolnostima jer su Mu’avija i njegovi sljedbenici koristili sva moguća sredstva da potisnu i uklone Poslanikovu porodicu i njihove sljedbenike. Povrh svega Mu’avija je htio ojačati temelj hilafeta svome sinu Jezidu kojem se suprostavila velika skupina muslimana. U oporuci mu je savjetovao da, ako Husejn odbije priseći na vjernost, šutke pređe preko toga. Ali zbog svog egoizma i lahkoumnosti, Jezid je zanemario očev savjet te je neposredno nakon smrti svoga oca naredio upravitelju Medine da iznudi obavezu prisege od Imama Husejna. Imam je izbjegao davanje prisege i zajedno s porodicom krenuo u Mekku. U Mekki se zadržao gotovo četiri mjeseca. Ta vijest se proširila islamskim svijetom. Istovremeno su ljudi iz  Kufe poslali bujicu pisama pozivajući Imama da im dođe i da prihvati vođstvo. Imam je krenuo, ali dok je bio na putu, sreo je vojsku zaduženu da spriječi njegov dolazak u Kufu. Husejnova porodica i prijatelji se zaustavljaju na mjestu Kerbela gdje ih opkoljava trideset hiljada Jezidovih vojnika. 10. muharrema 61. hidžr./13. 10. 680. god. Imam Husejn sa 72 Božija roba biva mučki ubijen na svetoj zemlji Kerbeli. Od sedamdeset i dva kerbelska svjedoka istine, njih sedamnaest su bili izravni Poslanikovi potomci. Zločinci su opljačkali sve što se moglo opljačkati, uključujući i nakit žena. Preživjeli su odvedeni kao roblje u Kufu, a potom u Damask Jezidu, kojem su donijeli i glavu Imama Husejna.

– Dolazak Imama Husejna, a.s., u Mekku, 60. hidžr./12. 5. 680. god. 

4. ša’ban:

– Rođenje hazreti Abbasa

Abbas ibn Ali ibn Ebi Talib, peti sin Imama Alija, a.s., a prvi potomak Ummu-l-Benin, rođen je 26, a preselio 61. hidžr. god. Poznat je po nadimku Ebu-l-Fadl. Najveći uspjeh u njegovom životu je prisustvo u događajima na Kerbeli i šehadet na Dan ašure. O njegovom životu i stanjima do prije muharrema 61. hidžr. god. ne postoji mnogo informacija, osim što neke predaje govore da je učestvovao u Bici na Siffinu.

On je na Kerbeli bio zapovjednik i bajraktar vojske Imama Husejna, a.s. Za Imamove saputnike je donio vodu s Eufrata. On je zajedno sa svojom braćom odbio pisma od Ubejdullaha ibn Zijada u kojima im se nudila sigurnost.

U nekim izvorima se opisuje kao čovjek izuzetno visokog stasa i lijepog lica. Imami Ehli bejta su u nekim hadisima naveli da on ima izuzetno visok položaj u Džennetu. Također se za njega prenose brojni kerameti, dodajući da on ispunjava potrebe svih ljudi, čak i onih koji nisu sljedbenici Ehli bejta i onih koji uopće nisu muslimani. 

 

5. ša’ban:

– Rođendan Imama Ali Zejnu-l-Abidina, a.s. 

Ali ibn Husejn Zejnu-l-Abidin Sedždžad, mir s njim,  četvrti Imam, rođen je u Medini, 5. ša'bana 38. hidžr. god. Majka mu je Šahbanu, kćerka Jezdigarda, perijskog kralja. Odrastao je uz amidžu Hasana i oca Husejna.

Bio je na Kerbeli, ali shrvan teškom bolešću nije mogao sudjelovati u borbi. Vidio je krvavu Kerbelu i poubijana i iznakažena tijela šehida, među kojima su mu bili otac, tri brata i još trinaest najbližih srodnika.

I njega i ostale članove Poslanikove porodice odveli su  kao zarobljenike, prvo u Kufu, a potom u Damask. Njegov čuveni govor u Kufi osvijestio je ljude i upoznao ih s položajem Ehli bejta.

Nakon nekog vremena zatočenja u Damasku, otpravljen je s porodicom u Medinu. Povukao se u kuću i nije prihvatao susrete i razgovore s bilo kime ko se udaljio od Gospodara. Kažu da nakon Kerbele gotovo nikada nije prišao jelu, a da nije zaplakao. Jednog dana sluga mu reče: “O sine Božijeg Poslanika, zar nije vrijeme da tvoja tuga prestane?” On mu je odgovorio:

“Teško tebi! Ja’kub, a.s., je imao dvanaest sinova. I Bog učini da jedan od njih nestane. Oči njegove pobijeliše od plača neprestanog, glava njegova posijedi od žalosti, a leđa mu se pogeše od tuge, iako mu je sin bio živ. A ja sam gledao kako mi ubijaju oca, brata, amidžu i sedamnaest članova porodice. Kako tuga moja može prestati?”

Mnogi su od njega zahtijevali da pozove i povede Božije robove u borbu protiv nasilničke vlasti. Ali on je znao šta je rano, a šta kasno. On je prvi od Imama počeo držati predavanja u Poslanikovoj džamiji. Među rijetkim robovima Božijim kojima je mogao otkrivati i predavati tajne pokoravanja Bogu bili su Ebu Hamza Sumali i Ebu Halid Kabuli. Poučavao je o čuvanju znanja i razdvajao čuvanje od pukog prenošenja.

Imam Zejnu-l-Abidin je zbog okolnosti u kojima je živio i zahtjeva svog vremena najuzvišenija učenja islama i duhovne spoznaje širio u obliku dova i molitvi. Jedinstvena časna zbirka dova Es-Sahifetu es-Sedžadijje, u kojoj su sabrane 54 molitve, predstavlja jedan dio njegovih učenja. Od njega je prenesena i Poslanica o pravima u kojoj pojašnjava obaveze robova prema Gospodaru i stvorenjima. Otrovan je po naredbi Velida ibn Abdulmelika. Preselio je 25. muharrema u Medini i ukopan u groblju Bekijja. 

11. ša’ban:

– Rođenje Alija Ekbera

Ali Ekber je rođen u Medini 11. ša’bana 33. hidžr. god. Njegov otac je Imam Husejn, a.s., a majka Lejla bint Ebu Murre. U historijskim predajama je zapisano da su njegovi nadimci bili Ekber i Ebu-l-Hasan. Postoje neslaganja u mišljenjima o nekim aspektima života Alija Ekbera. Neki genealozi i historičari kažu da je on najstariji sin Imama Husejna, a.s., a neki pak smatraju da je on mlađi od Imama Zejnu-l-Abidina, a.s. Ali Ekber je postao šehid zajedno sa svojim ocem i mnogim članovima porodice Beni Hašim, 10. muharrema 61. hidžr./13. 10. 680. god. u događaju Ašure. Sahranjen je pored Imama Husejna, a.s., na Kerbeli. 

15. ša’ban:

– Rođendan Imama Muhammeda Mehdija, a.s. 

Obećani Mehdi, mir s njim, dvanaesti Imam, koji se obično spominje po nazivu Imamu-l-asr (Imam vremena) i Sahibu-z-zeman (Vlasnik vremena), sin je jedanaestog Imama. Njegovo ime je isto kao ime Poslanika, s.a.v.a. Rođen je u Samari 255/869. te je sve do 260/874, kad je njegov otac postao šehid, živio pod njegovim nadzorom i skrbništvom. Bio je skriven od javnih pogleda, a samo ga je nekolicina šiijske elite mogla sresti.

Nakon šehadeta jedanaestog Imama, postao je Imam i po Božijoj zapovijedi otišao u skrivenost. Nakon toga pojavljivao se samo svojim posebnim zastupnicima, a čak i tada samo u izuzetnim okolnostima.

Osman ibn Sa’id Omeri bio je prvi njegov zastupnik. Preko njega Imam bi odgovarao na zahtjeve i pitanja šiija. Nakon Osmana ibn Sa’ida, za zastupnika Imama bio je odabran njegov sin Muhammed ibn Osman, zatim Ebu-l-Kasim Husejn ibn Ruh Nuvbahti, a nakon njega Ali ibn Muhammed Samari.

Nekoliko dana prije smrti Alija ibn Muhameda Samarija 329/941. god., Imam je izdao ukaz u kojem je Aliju ibn Muhammedu Samariju dato do znanja da će živjeti još šest dana. Tada se Imamovo posebno zastupništvo završava i počinje velika skrivenost, koja će trajati sve do dana kad će Allah, dž.š., odobriti Imamu da se pojavi.

U skladu s ovim ukazom, skrivenost dvanaestog Imama dijeli se na dva dijela:

• mala skrivenost, koja je počela 260/874, a okončana je 329/941. god., potrajavši otprilike 67 godina;
• velika skrivenost, koja je počela 329/941. god., a trajat će koliko to Bog želi.

U hadisu oko čije se vjerodostojnosti svi slažu, Poslanik, s.a.v.a., je kazao:

“Kada bi Ovom svijetu ostao samo jedan dan, Bog bi taj dan produžio da bi u njemu došao čovjek od mog ummeta i iz moga Ehli bejta. Njegovo ime jednako je mojem imenu. On će zemlju ispuniti pravdom kao što je bila ispunjena nepravdom.”

19. ša'ban

– Bitka Beni El Mustlik

Na ovaj dan se desila bitka Beni El Mustlik, kojom je zapovjedao Allahov Poslanik, s.a.v.a., šeste godine po Hidžri. Pripreme za rat su počele drugog ša'bana iste te godine. Muslimana je bilo oko 1000, a od toga su imali 30 konjanika, dok je nevjernika bilo oko 700. Jedan musliman je u ovoj bitci stigao do stepena šehadeta, a deset nevjernika je poginulo. Nadmoć i pobjedu u ovoj bitci su odnijeli muslimani. Mustlak je predio između Meke i Medine, koja se pripisuje čovjeku po imenu Mustlak. Mustlak je bio prvi koji je unio novotarije u hazreti Ismailovu a.s. vjeru, i svom je plemenu naredio obožavanje Habela, i njega je postavio u Kabu.